Iako su oba entiteta u BiH prije više od tri godine donijela zakone koji zabranjuju nasilje nad djecom, uključujući i nasilje u porodici, i dalje smo svjedoci okrutnog ponašanja prema djeci, unutar porodice i obrazovnih institucija.
Posljednji slučaj zlostavljanja djeteta od strane roditelja koji je potresao domaću javnost dogodio se početkom februara ove godine u Maglaju, gdje je otac teško pretukao svoju jedanaestogodišnju kćerku i pri tom joj, kako kažu doktori, zadao teže tjelesne povrede.
Ovakvi slučajevi nisu rijetka pojava u BiH, ali ni i u drugim zemljama, što je osnovni razlog pokretanja programa od strane Savjeta Evrope, koji ima cilj sprečavanje nasilja nad djecom, kao i ostvarivanje i unapređivanje drugih prava koja pripadaju djeci.
Nasilje nad djecom nije samo problem nerazvijenih zemalja i zemalja u tranziciji, već i najnaprednijih zemalja. O tome svjedoče i podaci UNICEF-a prema kojima od posljedica zlostavljanja u Njemačkoj i Velikoj Britaniji svake sedmice umre dvoje djece, a u Francuskoj troje.
SVE VIŠE SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA
Relevantnih podataka o broju djece koja trpe nasilje u BiH još nema.
Prema podacima MUP-a FBiH, u prošloj godini evidentirano je 99 krivičnih djela koja se odnose na kršenje dječjih prava u smislu zlostavljanja i nasilja nad djecom, što je više u odnosu na 2005. godinu, kada je zabilježeno 89 ovakvih krivičnih djela. Od 99 krivičnih djela u 44 slučaja u pitanju su bludne radnje, a u osam navođenje na prostituciju. Troje maloljetne djece napustili su roditelji, a iskorištavanje maloljetnih lica radi pornografije zabilježeno je u dva slučaja.
U Federalnom MUP-u ističu da su tokom 2005. godine kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova evidentirala 691 krivično djelo nasilja u porodici, što je 53,6 odsto više u odnosu na 2004. godinu.
Ovaj pojavni oblik krivičnih djela uveden je tek u avgustu 2003. godine, kada je počela primjena novog kaznenog zakona FBiH.
`U okviru borbe protiv nasilja u porodici, nasilja nad ženama, nasilja nad maloljetnim osobama, kao i ranih vidova seksualnog zlostavljanja, formirani su specijalizovani timovi koji se bave dokumentovanjem slučajeva iz navedene oblasti, procjene težine slučaja i preduzimanjem zakonom predviđenih mjera protiv počinilaca`, naglašava Robert Cvrtak, portparol FMUP-a.
Seksualno zlostavljanje djece na našim prostorima relativno je nova pojava. Cvrtak ističe da je radeći na rasvjetljavanju ovog vida kriminala uočena veza između nasilja u porodici i fizičkog i seksualnog zlostavljanja djece.
`Seksualno zlostavljanje u porodici veoma je delikatno pitanje i zahtijeva visoku stručnost svih osoba koje rade na rasvjetljavanju slučajeva iz ove oblasti. Posebno napominjem da se jedan broj ovih krivičnih djela ne prijavljuje policiji zbog bojazni, ali i konzervativnog vaspitanja`, ističe Cvrtak.
Međutim, i pored toga samo tokom 2006. godine Federalni MUP je registrovao čak 10 krivičnih djela polnog odnosa sa djetetom.
Prema policijskim podacima, na području Republike Srpske samo u periodu od 1996. do 2002. godine nadležnim tužilaštvima je prijavljen 61 slučaj seksualnog zlostavljanja djece starosti do 14 godina.
Najveći broj ovih slučajeva prijavljen je na području Centra javne bezbjednosti Banjaluka, tačnije 28, a zatim na području CJB Doboj - 14.
Među počinjenim krivičnim djelima prema djeci do 14 godina, najbrojnija su krivična djela polno nasilje nad djetetom (17) i bludne radnje (15), zatim obljuba i protivprirodni blud nad djetetom (12), pokušaj silovanja (šest), silovanje (četiri), te druga djela.
Koliko je djeci potrebna zaštita svjedoči i SOS telefonska linija za djecu žrtve nasilja, koju je 69. marta prošle godine otvorila prva dječja ambasada sa sjedištem u Sarajevu. U toku prva dva mjeseca rada ove telefonske linije zabilježena su 362 poziva. Najčešće vrste nasilja o kome su djeca izvještavala bili su seksualno zlostavljanje, nasilje u porodici, zlostavljanje od strane nastavnog osoblja, psihološko maltretiranje i prijetnje ubistvom.
DJEČJA PRAVA ZAPOSTAVLJENA
Mod de Ber-Bikičio, zamjenik generalnog sekretara Savjeta Evrope, smatra da prava djeteta još nisu dovoljno ni poznata, ni poštovana.
`Ona su dio ljudskih prava i kao takva treba da budu priznata isto kao što su priznata i odraslim osobama`, kaže De Ber-Bikičio.
Savjet Evrope je pokrenuo program `Izgradnja Evrope za djecu i sa djecom`, čija realizacija će trajati do početka 2008. godine, a u kome, među 46 evropskih zemalja, učestvuje i BiH.
Iz Kancelarije ove institucije u BiH ističu da je učešće BiH u ovoj kampanji bitno zbog približavanja standardima koji su dostignuti u Evropi.
`Početkom ove godine Parlamentarna skupština Savjeta Evrope je razmatrala kako da bolje zaštiti djecu od nasilja. Ovaj program koji je pokrenut ima dva dijela, jedan dio se odnosi na nivo vlada koje izglasavaju zakone za zaštitu djeteta i osiguravaju njihovo sprovođenje, a drugi dio se odnosi na najširi plan u kome su uključena sama djeca`, navode iz Kancelarije Savjeta Evrope u BiH.
Takođe ističu da je program najviše usmjeren na rješavanje dva važna problema i to fizičko kažnjavanje i nasilje u školi i kod kuće. Cijeli program je pokrenut zbog alarmantnog podatka da u Evropi svake sedmice umiru djeca od posljedica zlostavljanja.
Iako je u današnje vrijeme većina školske djece sigurna da učitelji neće biti okrutni prema njima jer su skoro sve evropske zemlje zabranile fizičko kažnjavanje u školi, nasilje se i dalje skriva u sjeni, a naročito maltretiranje. Neka djeca trpe ruganje, nazivanja pogrdnim imenima ili napadanje od strane druge djece ili čak samih učitelja.
Organizacija `ChildLine`, koja pomaže djeci u Velikoj Britaniji, ima podatke da se broj djece koja traže pomoć nakon maltretiranja u školi u 2004. godini povećao za 42 odsto, što je najveći porast od 1986. godine.
Jedan od najboljih primjera sprečavanja nasilja u školi je Švedska, koja je 1958. godine zabranila fizičko kažnjavanje u školama, a 1979. godine zakon je proširen i na zabranu fizičkog kažnjavanja u porodici, što je imalo jako dobre rezultate.
`LIČNA PEDAGOGIJA`
Zakoni u oba entiteta u BiH, koja zabranjuju nasilje nad djecom, u potpunosti su usaglašeni sa evropskim standardima, ali kako kaže Slobodan Nagradić, predsjednik Savjeta za djecu BiH, problemi postoje u okviru implementacije ovih zakona, kako u porodici, tako i u školama.
`Iako prosvjetne radnike u obrazovnim institucijama zakon obavezuje na primjereno ponašanje prema djeci, nastavnici ponekad primjenjuju takozvanu ličnu pedagogiju, koja ne prati standarde u kojima je nasilje nad djecom u bilo kom vidu zabranjeno. Ovakvo ponašanje ne samo da je zabranjeno zakonom, nego je istraživanje pokazalo da ono stvara daleko lošije rezultate kod djece u učenju, sportu i drugim slobodnim aktivnostima`, ističe Nagradić. Dodaje da će Savjet ministara BiH tokom ove godine donijeti i strategiju sprečavanja i borbe protiv nasilja nad djecom.
Ova strategija obuhvata rješavanje problema zlostavljanja učenika od strane učitelja.
`Možda prosvjetni radnik nekad nije svjestan svoga čina ili ne može da se kontroliše, što znači da on nije za tu djelatnost i zbog toga će biti prekvalifikovan na neko drugo radno mjesto`, objašnjava Nagradić.
Prema njegovim riječima, strategija je već urađena, a predviđa još nekoliko pravaca djelovanja, od edukacije i promjene zakona do uvođenja nekih novih institucija. Između ostalog, podrazumijeva uvođenje specijalnog sudije za maloljetnike, odnosno posebnog odjeljenja u sudu koji će suditi samo maloljetnicima, te posebnih institucija za izdržavanje kazne, a predviđen je i uticaj na uređivačke politike javnih RTV servisa i štampe.
`Program koji se emituje putem elektronskih medija i sadržaji štampanih medija ne bi smjeli da podstiču nasilje, a s druge strane potrebno je da se teme o nasilju kao problemu maksimalno otvore i postanu stvar normalne komunikacije, posebno kada se radi o nasilju u porodici nad djecom`, ističe Nagradić.
TRANSFORMISATI DRUŠTVO
Iako Nagradić tvrdi da je po pitanju sprečavanja nasilja nad djecom situacija danas daleko bolja nego prije desetak godina, činjenica da u BiH još nema jedinstvene metodologije po kojoj se prati ova pojava, predstavlja veliki problem u sprečavanju nasilja.
`Moguće je da neki slučaj policija evidentira kao nasilje nad djecom, a da taj isti slučaj ne bude ocijenjen kao nasilje sa stanovišta pravosudnih struktura ili centara za socijalni rad, što je veliki problem`, objašnjava Nagradić i dodaje da je zbog toga veoma teško djelovati na nasilje.
Ipak, osnova od koje je potrebno krenuti prilikom sprečavanja nasilja jeste mijenjanje svijesti kod samih ljudi, na šta upućuju sve organizacije koje se bave ovim problemom.
`Kazna je spoljna prinuda, a svako društvo treba samo sebe da transformiše u tom smislu da se podigne svijest o djelovanju na suzbijanju nasilja. Sve dok se to ne promijeni nasilje će se verbalno osuđivati, ali će se suštinski podržavati. Zato je neophodno da u rješavanju ovog problema svoj doprinos daju obrazovne institucije, vlasti, pravosudni organi, vjerske zajednice, nevladine organizacije, sportske asocijacije i mediji, koji će stalno ukazivati na to da je nasilje nad djecom ne samo zakonom kažnjivo, nego je nenormalna pojava`, kaže Nagradić.
Na osnovu podataka iz spomenute studije on tvrdi da je nasilje nad djecom u BiH izraženije nego u nekim evropskim zemljama, ali je istovremeno manje izraženo nego u Velikoj Britaniji, Grčkoj, Albaniji, Bugarskoj i Italiji.
Uspjeh svih organizacija i institucija koje se bore protiv nasilja biće potvrđen kada sva djeca budu zaštićena od bilo koje vrste zlostavljanja u njihovom svakodnevnom životu i kada u svakoj zemlji bude postojala osoba koja će štititi dječja prava, kada se zemlje udruže da onemoguće trgovinu djecom i kada se djeci omogući da učestvuju u odlukama koje se tiču njihovog života.
Konvencija o pravima djeteta
Dječja prava, kao posebnu kategoriju ljudskih prava, na neki način prvi put je priznala Deklaracija o pravima djeteta iz 1959. godine.
Sada je svakako jedan od najvažnijih dokumenata Konvencija o pravima djeteta. Pored ova dva značajna dokumenta, koja se odnose na dječja prava, postoji niz drugih povelja i konvencija koje su donesene na nivou Evrope.
Pored međunarodnih akata, važni za zaštitu dječjih prava u Bosni i Hercegovini su i Krivični zakon BiH, Krivični zakon Federacije BiH, Krivični zakon Republike Srpske i Krivični zakon distrikta Brčko BiH, kojima se sankcionišu određeni oblici nasilja nad djecom.
Zakon u BiH
Porodičnim zakonom u BiH regulisano je fizičko kažnjavanje djece.
Novi porodični zakon RS usvojen u julu 2002. godine i u trećem poglavlju reguliše odnose roditelja i djece. U prvom podnaslovu `Prava i dužnosti roditelja i djece`, u članu 81, navedeno je da roditelji imaju pravo i dužnost da štite svoju maloljetnu djecu i da se brinu o njihovom životu i zdravlju. Samo na jednom mjestu spominju se prava djece i to u članu 81, stav 2, po kome maloljetna djeca u pravilu žive zajedno sa svojim roditeljima, a ako opravdani interesi djece, odnosno roditelja to zahtijevaju, djeca mogu živjeti odvojeno od roditelja.
U novi porodični zakon FBiH, koji je usvojen 2005. godine, ugrađen je niz promjena. U trećem dijelu zakona, `Prava i dužnosti roditelja i djece`, od člana 124 do 127 utvrđena su prava djeteta, kojih ima 10, i dužnosti djeteta kojih je dvije, uređene su članom 128.
`Taksativno su navedena prava djece, a posebno prava djece na zaštitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja u porodici. I odredbe koje uređuju dužnosti i prava roditelja proširene su u odnosu na raniji zakon`, ističu u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH.
U ovom ministarstvu navode da je jedna od novina odredba prema kojoj su roditelji dužni čuvati dijete, zadovoljavati njegove potrebe i štititi ga od svih oblika nasilja, povrede, ekonomske eksploatacije i seksualne zloupotrebe od drugih osoba, a istovremeno su dužni i u zavisnosti od uzrasta i zrelosti kontrolisati ponašanje djeteta.
`U cilju što veće zaštite djeteta predviđene su i odredbe kojima je organ starateljstva dužan po službenoj dužnosti preduzimati potrebne mjere radi zaštite prava i interesa djeteta na osnovu neposrednog saznanja ili obavještenja`, navode u Ministarstvu.
Za razliku od Porodičnog zakona RS, u federalni zakon ugrađene su i odredbe inače sadržane u Zakonu o parničnom postupku, koje uređuju postupak u bračnim sporovima i sporovima iz odnosa roditelja i djece.
Osmi dio Porodičnog zakona FBiH reguliše postupak zaštite od nasilničkog ponašanja u porodici. Ovu zaštitu dužni su pružiti policija, organi starateljstva, odnosno socijalnog staranja i sud. Sva fizička i pravna lica dužna su odmah po saznanju za nasilno ponašanje o tome obavijestiti nadležnu policijsku upravu, koja je dužna odstraniti osobu koja se nasilnički ponaša i o tome obavijestiti organ starateljstva.