SARAJEVO - Devetorica dječaka u kolektivnom centru u Ilijašu sanjaju o tome da zaigraju nogomet na pravom travnjaku i da učestvuju na velikom turniru.
Nisu stariji od deset godina i iz siromašnih su porodica. Većina dječaka nema jednog roditelja, niti njihove porodice imaju redovna mjesečna primanja.
Male virtuoze, koji po cijeli dan šutaju loptu na improviziranom betonskom terenu između zgrada u koletivnom centru, jedino zanima da igraju pravu utakmicu s ozbiljnim protivnicima, a ne između sebe.
Dječake je okupio dvadesetčetvorogodišnji Nurija Delić, izbjeglica iz Srebrenice, koji, također, živi u ovom kolektivnom centru.
"Bilo mi je žao te djece koja nemaju nikoga da ih vodi, a žele da igraju. Tako sam odlučio okupiti ih, trenirati i pokušati za njih izdejstvovati takmičenje na nekim turnirima", kaže nam Nurija Delić, koji u početku nije znao kako da da ime klubu sastavljenom od devet dječaka nogometaša.
Svi su na turniru imali dresove osim mojih dječaka. Oni su bili u bijelim majicama ponesenim od kuće. Tako sam se odlučio za ime kluba, rekao Delić
Delić je došao na ideju tokom jedne utakmice koju su igrali na turniru u Ilijašu. "Svi su na turniru imali dresove osim mojih dječaka. Oni su bili u bijelim majicama ponesenim od kuće. Izgledali su mi kao mali anđeli i tako sam odlučio da klub nazovemo Bijeli anđeli. Možda nije najadekvatniji naziv za jedan fudbalski klub, ali pristaje im", objašnjava Nurija.
Bijeli anđeli prijavili su se da učestvuju na prvim Igrama mladih, koje se održavaju u BiH i trebalo bi da još ove sedmice zaigraju u Sarajevu.
"Dobili su i dresove. Na majicama piše 'Bijeli anđeli' i brojevi. Tako da će sad moći igrati na turnirima bez ikakvih problema", kaže Nurija.
Dječaci su sretni jer su napokon dobili majice na kojima su brojevi i naziv njihovog kluba. Kažu, žele se takmičiti i pobijediti.
Tokom naše posjete kolektivnom centru bili su uporni da nam demonstriraju svoje znanje, pa su tako na malom, improviziranom igralištu počeli da izvode vratolomije s loptom.
Nadamo se kako ćemo pobijediti bar jednu utakmicu i tako se odužiti onima koji su nam donirali dresove, rekao Aldin
"Ja sam golman i nosim broj jedan. Svi imamo svoja zaduženja. Trener nam uvijek kaže da, ako je ekipa jača, bolja od nas i spremnija, treba da smo na okupu i čuvamo gol, a ako smo bolji, onda treba da napadamo. Nadamo se kako ćemo pobijediti bar jednu utakmicu na turniru u Sarajevu i tako se odužiti našem treneru i onima koji su nam donirali dresove i omogućili da dođemo u Sarajevo", rekao nam je dječak Aldin.
Složni su i vrijedno treniraju, a sad će, kako kažu, i više, jer su dobili sredstva koja će im omogućiti da se takmiče u Sarajevu.
Roditelji, koje smo zatekli okupljene ispred zgrada u kolektivnom centru, ističu da su zadovoljni što se njihovi dječaci nečim zanimaju, te da nemaju sredstava da im omoguće treninge, jer većina neman nikakvih primanja. Obradovali su se što će njihovi mališani ići igrati fudbal u Sarajevu. Nadaju se da će nekako sakupiti novac za prevoz kako bi mogli navijati za svoje dječake.