Da je ilegalno naoružanje i dalje jedan od problema u BiH koji treba riješiti, pokazuje podatak da je naoružan svaki peti građanin, potvrđeno je u posljednjoj studiji o lakom naoružanju koju je izradio UNDP. Amna Berbić, menadžer kontrole lakog oružja i municije UNDPa u BiH, je navela da prema podacima UNDP više od 16 odsto građana BiH posjeduje ilegalno naoružanje dok ih nešto više od tri odsto ima registrovano oružje.
Prema podacima UNDP-a u porodičnim domaćinstvima, kao i na mjestima skrivenim `daleko od očiju` krije se blizu 500.000 komada oružja.
A koliko je posjedovanje oružja opasno, naročito po najmlađe, takođe upozoravaju podaci UNDP za BiH da je od završetka rata do 2003. godine od upotrebe nelegalnog oružja u BiH stradalo 8.000 osoba.
EUFOR-ova akcija prikupljanja naoružanja pod nazivom `Žetva` dala je zapažene rezultate, ali problem predstavljaju tajna skloništa ili oružja koja pojedini građani uporno kriju.
Policija apeluje na građane koji imaju ilegalno oružje da ga što prije predaju, jer posjedovanje takvog oružja ugrožava bezbjednost i predstavlja opasnost.
KUPOVINA NA CRNO
Takođe, još oružje ilegalno može da se nabavi, pa čak i preko oglasa, što treba hitno sankcionisati. U oglasima se nude uglavnom razni pištolji i puške.
`Pištolj tetejac, hitno, poluautomatska puška, optički nišan`, samo je dio ponude.
Između ostalog, u ponudi u oglasima stoji da je cijena malokalibarske municije, za koju je, ako je nabavljate legalno neophodno odobrenje policije, jedna marka po komadu.
Lovački karabin 7,9 milimetara, bez dozvole, u ponudi je po cijeni od 690 KM.
U oglasima je takođe i zavidna potražnja, posebno za lovačkim naoružanjem, pa se tako u račun za kupovinu lovačke puške daje kompjuter pentijum II ili registrovano vozilo lada 1.3 iz 1985. godine.
Saznajemo da se pištolj bereta u ilegalnoj ponudi na ulicama Banjaluke može kupiti za 500 KM.
Kako je moguće da se ovakvi oglasi uz koje se navodi i mobilni telefon vlasnika objavljuju javno, ne znaju ni u policiji.
KAKO DO DOZVOLE
Iz policije su naveli da oni koji žele legalno da dođu do oružja moraju da budu više puta provjeravani kako se ne bi desilo da sumnjivi i opasni likovi imaju naoružanje.
Prema nepotpunim informacijama, u Kantonu Sarajevo postoji oko 20.000 građana koji imaju legalne dokumente za posjedovanje oružja. Gruba računica kaže da otprilike svaki dvadeseti Sarajlija posjeduje dozvolu za držanje oružja.
`Ti podaci su vrlo nepouzdani. Često oružje odjave u Sarajevu pa prijave u Mostaru i obrnuto. Međutim, u mojoj dugogodišnjoj karijeri ne sjećam se da je u bilo kojem ozbiljnijem krivičnom djelu upotrijebljeno oružje za koje postoji dozvola. To je obično nelegalno pribavljeno oružje, a to je već druga problematika`, kazao je Samir Kekić, inspektor MUP-a Sarajevskog kantona i predsjednik Kantonalne komisije za nadzor nad provođenjem Zakona o nošenju oružja.
On je istakao da je procedura za izdavanje oružja u Sarajevu slična kao i u svakom dijelu BiH i traje tridesetak dana.
Oružje mogu imati pravna i fitzička lica. Pod dozvoljenim oružjem podrazumijevaju se pištolji, lovačke i sportske puške. Ukoliko neko želi da ima dozvolu za nošenje pištolja, potrebno je da je punoljetan, mentalno sposoban, da nije krivično kažnjavan i da nije imao prekršajne prijave u djelima narušavanja javnog reda i mira. Kod krivično kažnjavanih ne odnosi se na kazne u saobraćaju.
“Osoba koja želi da ima pištolj ne može u posljednjih pet godina imati nijedan prekršaj u oblasti narušavanja javnog reda i mira. Znači, oružje ne dajemo siledžijama i onima koji se vole potući ili praviti neke probleme`, istakao je Kekić.
Tvrdi da provjere vrše u nadležnim sudovima, ali da obično nemaju problema prilikom izdavanja dozvola.
`Vršimo temeljite provjere, ali rijetko koga odbijemo. To je i logično jer onaj koji bilo šta skriva od policije neće ni doći da traži dozvolu za oružje. Ljudi koji traže dozvolu za oružje su najobičniji porodični ljudi i nema neke kategorije građana koja bi se posebno izdvajala`, kazao je Kekić.
Bojana Gašović, portparol CJB Banjaluka, je istakla da osoba prvo podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavku oružja uz koji prilaže uvjerenje da se protiv njega ne vodi ni krivični ni prekršajni postupak, te dokazi o uplati takse koja iznosi 30 KM.
`Za nabavku lovačkog oružja neophodno je dostaviti potvrdu od lovačkog udruženja o članstvu i o položenom lovačkom ispitu`, dodala je Gašovićeva.
Nakon ovoga policija izvršava provjeru podataka za osobu koja želi kupiti oružje.
Po završetku provjera, ukoliko su ispunjeni svi uslovi, izdaje se odobrenje, odnosno rješenje za nabavku oružja.
Sa ovim odobrenjem osoba odlazi u registrovanu prodavnicu za prodaju oružja i isključivo s tim rješenjem može prvi put uzeti pištolj ili drugo oružje u ruke.
OPREZNO S KUPCIMA
Nakon što je Evropska unija prošle godine ukinula BiH embargo na uvoz oružja iz njenih zemalja, u izlozima ovlaštenih prodavnica nakon duže vremena pojavili su se `smrtonosne igračke`.
`Osoba koja dođe u prodavnicu bez prethodno dobijenog rješenja ne može uzeti u ruke ni oružje ni municiju, već ih može isključivo posmatrati kroz staklene izloge`, upozorio je Dejan Dejanović, menadžer prodaje u banjalučkoj firmi `Jaćimović` d.o.o., koja se bavi prodajom renomiranih marki oružja kao što su heckler koch, glock, beretta, baikal i drugi.
Samo uz to odobrenje koje mu je izdao nadležni organ za odgovarajuću vrstu oružja bh. građanin može vidjeti i uzeti u ruku oružje.
Za svaku vrstu oružja, navodi Dejanović, izdaje se posebno odobrenje, pa tako za pištolje, revolvere, lovačke puške s neolučenim i one sa olučenim cijevima.
Odobrenja su takođe nophodna i za nabavku municije, pa kao i oružje i svaka municija ima svoje odobrenje, odnosno rješenje. Taksa za pištolj je 100 KM, taksa za municiju 30 KM, oružni list također košta 30 KM, a potrebno je platiti i ljekarsko uvjerenje.
U Sarajevu trenutno ima samo jedna prodavnica u kojoj se može nabaviti oružje i to u zabačenom dijelu grada - u naselju Stup. Ljudima koji nemaju puno kontakta sa oružjem ulazak u oružarnicu na Stupu djeluje kao iz filma. Rafovi se gotovo prolamaju od raznih bereta, valtera, čeških zbrojovki, ali i najtraženijih modela `Crvene zastave`, dok su zidovi pretrpani uglancanim lovačkim puškama. Prodavač koji nije želio da pominje svoje ime ljubazno kazuje da se cijene pištolja, koji su najčešće i traženi, kreću od 450 KM za najjeftiniji model `Crvene zastave`, pa do 4.000 KM, koliko koštaju najskuplji primjerci.
`Ma to vam je isto kao poređenje juga i mercedesa. Svaki pištolj ima svoju cijenu. Kod nas su najtraženije berete`, kaže prodavač.
POLITIČARI PROTIV ORUŽJA
Većina građana javno negira da ima oružje. Kažu da je oružje veliko zlo i da je nanijelo veliku tragediju u proteklom ratu. Za to su da svi ilegalno oružje predaju jer ono ne donosi dobro.
I jave ličnosti, političari i estradnjaci, navode da su pacifisti i da oružje nemaju.
`Bože sačuvaj! Niti sam kad imao oružje, niti mi pada na pamet da ga nabavljam. Kod mene je neka averzija prema oružju tako da sam i u ratu izbjegavao da ga nosim. Ne volim čak ni vidjeti ljude koji nose oružje`, tvrdi Beriz Belkić, predsjedavajući Predstavničkog doma parlamenta BiH i potpredsjednik Stranke za BiH. Belkić smatra da oružje treba da imaju samo ovlaštene osobe i da bi bilo mnogo manje tragedija ukoliko bi i oružja bilo manje, legalnog ali i nelegalnog. Slično misli i mladi poslanik SDP-a u parlamentu FBiH Damir Mašić.
Mladen Bosić, predsjednik SDS-a, nije želio direktno odgovoriti na pitanje da li posjeduje oružje.
Drago Kalabić, šef Poslaničkog kluba SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, i Mladen Ivanić, predsjednik PDP-a, ističu da nemaju oružje niti im ono pravi društvo.
Nedžad Fazlija, član SDP-a ima oružje, ali zbog toga što je olimpijac BiH u gađanju vazdušnom puškom te mu je oružje i posao.
I Sulejman Tihić, predsjednik SDA, ima oružje, ali samo lovačku pušku jer je strastveni lovac i oružje, u ovom slučaju lovačku pušku, koristi u lovu na fazane.
`Ja sam lovac još od prije rata. Dobio sam legalno pušku i mogu reći da političari nemaju privilegije prilikom izdavanja dozvola. Imam i pištolj koji sam dobio na poklon, ali ga nikad nisam u ruke uzeo. Oružje ne volim, ali volim lov`, kazao je Tihić istakavši da se van lova inače užasava oružja i pucnjave.
Da ima pištolj, potvrdio je i Borislav Bojić, šef Kluba SDS-a u Narodnoj skupštini RS.
`U pitanju je CZ 7,65 milimetara. Ovaj pištolj sam dobio na poklon kao priznanje u ratu`, istakao je Bojić.
Što se tiče estradnjaka u BiH, gotovo svi tvrde da su pacifisti i da im oružje ne treba. Popularni pjevač Halid Bešlić kaže da su njegovo jedino oružje dvije žene, bez kojih ne ide nigdje. Pjevačice Mia Martina i Maja Tatić su naglasile da njima oružje ne treba i da bi tako trebalo da bude i kod ostalih građana u BiH.
`Trudim se uživati u životu koliko mogu i ne želim razmišljati o tim stvarima`, kazala je Mia Martina.
POTREBAN OKVIRNI ZAKON
Građani koji imaju ilegalno naoružanje treba da ga predaju najbližnoj stanici policije ili da pokušaju da ga legalizuju. Od prošle godine u FBiH stupio je na snagu Zakon o amnestiji oružja, tako da se oni ljudi koji imaju oružje u kući, a za koje mogu dobiti dozvolu, mogu obratiti policiji da legalizuju svoje oružje zaostalo iz rata ili iz nekih drugih okolnosti.
`Naravno, ne može niko imati automatsko ili poluautomatsko oružje. Ovaj zakon je dobar jer meni kao policajcu bolje je da imam u evidenciji svakoga ko ima neki pištolj, a i ljudima je bolje jer, ukoliko ga legalizuju, neće biti krivično gonjeni`, napominje Kekić iz MUP-a SK.
Zajednički stav nadležnih iz UNDP-a jeste da postojanje ilegalnog naoružanja predstavlja veliki problem za BiH, ali i za zemlje u okruženju.Nadležni iz Razvojnog programa Ujedinjenih nacija u BiH su takođe skrenuli pažnju na nepostojanje okvirnog zakona na teritoriji BiH kojim bi konačno bila regulisala ova oblast.
`Zakon koji u RS amnestira svakog ko preda nelegalno oružje trajaće do kraja 2007. godine, dok u Federaciji BiH nema jasno definisanog roka do kada bi građani bez krivične odgovornosti trebali predati oružje`, kazala je Amna Berbić iz UNDP.
Ona smatra da je izlaz iz teške situacije u kojoj se BiH našla zahvaljujući velikom broju ilegalnog naoružanja usvajanje okvirnog zakona na teritoriji BiH, kao i konačnom kažnjavanju onih koji posjeduju ilegalno naoružanje. I još jednom da ponovimo da ilegalno naoružanje, ali i legalno, može biti kobno.
Jedan od primjera se desio prije nekoliko mjeseci u Lamovitoj kod Prijedora kada je osamnaestogodišnji mladić u igri pucao u maloljetnog brata iz automatske puške i teško ga ranio s posljedicama za čitav život. Osamnaestogodišnjak je tvrdio da je pušku našao na obližnjoj deponiji i nekoliko dana je dražao ispod kreveta, a onda tog kobnog dana pokazao bratu.