Upisi na fakultetima počinju i već za koji dan novo poglavlje života mladih ljudi biće otvoreno. Upis na fakultet i nastavak školovanja jedno je od najljepših životnih iskustava i za studente s invaliditetom, ali njih čekaju i posebne teškoće. Naime, fakulteti na Univerzitetu u Banjaluci još nisu dovoljno opremljeni da bi lica s invaliditetom mogla samostalno dolaziti na predavanja i na polaganje ispita. Neke od njih do učionica moraju donijeti kolege ili prijatelji.
Iako na fakultetima navode da svi studenti imaju jednak status, pa tako i studenti s invaliditetom, na licu mjesta je očigledno da su u mnogo težoj poziciji, prije svega zbog arhitektonskih barijera. Za studente s oštećenjima vida put do učionica vremenom se može naučiti, ali pismeno polaganje ispita i skeniranje udžbenika, kako bi se mogli prenijeti na računar, veliki je problem.
Vera Bošković, student treće godine Pravnog fakulteta u Banjaluci, koja vidi samo pet odsto, smatra da bi na fakultetima trebalo da postoji sistem prema kome potpuno slijepi, ili studenti sa velikim oštećenjem vida pismeni dio ispita polažu usmeno, ili da pored njih bude neko kome će diktirati.
"Kada su pismeni ispiti mi moramo pojedinačno moliti profesore da nam omoguće da polažemo, a ako svi imamo isti status i ako možemo biti redovni studenti, trebalo bi da postoji evidencija na kojoj godini ima koliko studenata s invaliditetom, da bi se za njih odmah mogao spremiti odgovarajući test", kaže Boškovićeva.
Pored toga, govori, trebalo bi literaturu skenirati i ustupiti takvim studentima, što profesori ne žele, plašeći se zloupotrebe njihovih udžbenika.
"Izgleda da ljudi nemaju predstavu koliko je nama teško pratiti nastavu i polagati ispite bez olakšica. U upisnom materijalu se uopšte ne traži da se navede da li je neko invalid, tako da na fakultetima vjerovatno i nemaju uvid u to koliko takvih studenata ima i sa kakvim problemima, što nije u redu", dodaje Boškovićeva.
Milorad Živanović, dekan Pravnog fakulteta, kaže da imaju nekoliko studenata s invaliditetom, te da je fakultet jedan od prilagođenijih njihovim potrebama.
"Profesori maksimalno izlaze u susret takvim studentima, tako da se odmah zna da pismeni dio ispita studenti s oštećenjem vida ne polažu s ostalima", govori Živanović, navodeći da nije imao nikakve pritužbe studenata, te da im profesori rado pomažu oko literature i spremanja ispita.
Vanja Čolić, portparol humanitarne organizacije "Partner" u Banjaluci i apsolvent na Odsjeku za žurnalistiku, koja je takođe student s invaliditetom, naglašava da ova organizacija kroz brojne aktivnosti nastoji da pomogne studentima s invaliditetom i olakša im život i školovanje.
"Zahvaljujući našim aktivnostima Ministarstvo prosvjete i kulture RS već pet godina dodjeljuje 20 stipendija studentima iz RS koji imaju najveći stepen invalidnosti. Prednost imaju studenti koji studiraju u RS, a ukoliko ostane stipendija dodjeljuju ih studentima iz RS koji studiraju u Srbiji", kazala je Čolićeva.
Prema njihovoj evidenciji, u Republici Srpskoj studira oko 30 takvih studenata.
Što se tiče naših fakulteta, govori Čolićeva, najbolji uslovi, bar kada se radi o arhitektonskim barijerama, omogućeni su na Pravnom fakultetu u Banjaluci. Problem je, navodi, i što na fakultetima uopšte nemaju evidenciju koliko studenata i sa kakvim invaliditetom studira.
"U upisom materijalu se uopšte ne traži da se navede stepen invaliditeta, tako da, kada smo preko organizacije željeli doći do broja studenata koji studiraju na Banjalučkom univerzitetu, na fakultetima su spominjali samo one studente čiji je invaliditet očigledan, kao što su to studenti u invalidskim kolicima ili sa velikim oštećenjem vida", kaže Čolićeva.
Dolazili su, navodi, u ovu organizaciju studenti koji su se žalili da se profesori ljute što oni moraju da polažu drugačije od ostalih, iako je u Zakonu o visokom obrazovanju navedeno da studenti polažu u skladu sa mogućnostima.
Kao posebno neprijatan slučaj ističe onaj na Stomatološkom fakultetu u Banjaluci, gdje je student sa potpunim oštećenjem sluha morao da dolazi na vježbe zbog potpisa iako ništa nije čuo.
Dejan Kragulj, predsjednik Studentske organizacije Univerziteta u Banjaluci (SOBL), potvrdio nam je da je riječ o Srđanu Dikiću, studentu stomatologije, koji ima potpuno oštećenje sluha, te da je ova organizacija 9. novembra 2007. godine poslala dopise dekanu Medicinskog fakulteta Slobodanu Bilbiji, kao i rektoru Stanku Staniću, kako bi mu se omogućilo da literaturu dobija u pisanoj formi, kako bi mogao da studira na način na koji može da usvaja znanja.
Srđan Dikić nije bio u mogućnosti da za "Nezavisne" prokomentariše svoje probleme na fakultetu.
Prema Kraguljevim riječima, Dikić se na ovaj problem žalio profesorima na fakultetu, ali oni nisu uvažili njegove molbe da mu se literatura obezbijedi u pisanoj formi, te je bio prinuđen da se obrati SOBL-u.
Nakon što su ispred SOBL-a poslali dopise, govori Kragulj, stanje se promijenilo, što su saznali u kasnijem razgovoru sa Dikićem.
Zdenka Krivokuća, dekan Medicinskog fakulteta, tvrdi da joj se ovaj student nikada nije obratio ni usmeno ni pismeno, te da uopšte nije bila upoznata sa njegovim zdravstvenim stanjem.
"Napravila sam sastanak sa rukovodstvom Saveza studenata Medicinskog fakulteta na ovu temu, ali ni tada nisam dobila odgovor jer se kolega nije obraćao ni njima. Predstavnici SOBL-a nisu mi dostavili obavještenje, tako da prvi put čujem za njegove probleme", kaže Krivokuća.
S obzirom na to da studenti s invaliditetom iz drugih gradova RS zbog arhitektonskih barijera nemaju mogućnost da svakodnevno putuju na predavanja, niti da stanuju u privatnim stanovima, većinom studiraju vanredno.
Jedna od njih je Biljana Vukadinović, student treće godine Pravnog fakulteta iz Kozarske Dubice, koja pati od cerebralne paralize, zbog čega je u invalidskim kolicima.
"Da studiram pravo odlučila sam se jer sam smatrala da je to široko primjenjivo zanimanje, ali srećom podudarilo se i to da je taj fakultet najuslovniji za studente s invaliditetom. Vanredan sam student jer nisam mogla da putujem na predavanja, ali sada stanujem u Studentskom centru 'Nikola Tesla', tako da mi je mnogo lakše dolaziti na fakultet", kaže Vukadinovićeva.
Drago Branković, dekan Filozofskog fakulteta u Banjaluci, priznaje da je na ovom fakultetu najveći problem za studente s invaliditetom to što su sve učionice na spratovima, a nema liftova.
"Imamo nekoliko studenata s invaliditetom koje donesu do učionice, ali već krajem ove godine planirano je da u obje zgrade našeg fakulteta budu ugrađeni liftovi", ističe Branković.
Iako do sada prilikom upisa nije zahtijevano da studenti donose ljekarska uvjerenja, kaže, u narednom periodu biće uvedena ta praksa.
Što se tiče studiranja po Bolonji, govori Branković, bez obzira na uslove rada, studenti s invaliditetom moraće biti redovni na predavanjima i vježbama jer zakon je isti za sve.
Stanko Stanić, rektor Banjalučkog univerziteta, kaže da na ovom univerzitetu ima pet studenata s invaliditetom, te da im, s obzirom na to da fakulteti još nisu dovoljno adaptirani za njihove potrebe, maksimalno treba izaći u susret.
Stanić tvrdi da nije upoznat sa problemima studenta Dikića sa Stomatološkog fakulteta, te da oštro osuđuje svaku mogućnost prisiljavanja studenta da satima bude na fakultetu iako od toga nema koristi.
"Svjesni smo da na fakultetima još nisu uklonjene sve arhitektonske barijere i da za njih uslovi školovanja nisu jednako dobri kao za ostale studente, tako da bi profesori trebali da im izađu u susret i pomognu koliko god je to u njihovoj moći", naglašava Stanić.
Slučajeve da pojedini profesori odbijaju da pomognu studentima, bilo da je u pitanju nabavka literature ili način polaganja ispita, rektor oštro osuđuje, te smatra da je takvo ponašanje "van svake pameti".