Užasno dosadan i nezanimljiv gradić, upozoriće vas svi prije nego što se nekim slučajem zaputite u američki grad Springfild.
Ipak, s obzirom na to da je riječ o prijestonici države Ilinois, koja je samo 25 minuta leta udaljena od Čikaga, sa sobom smo krišom ponijeli i malo nade u mogućnost zabave. Međutim, i posljednju nadu ubila je stjuardesa prilikom slijetanja aviona riječima:
`Dame i gospodo, voljela bih vam poželjeti dobrodošlicu u Las Vegas, ali vi ste ipak sletjeli u Springfild.`
Obećavajuće? Svakako ne.
Ipak, bez obzira na ovakvu reputaciju, Springfild slučajnim posjetiocima, pogotovo onim neupućenim, može biti i te kako zanimljiv.
Srce Amerike: Iako nosi isto ime kao rodni grad TV junaka, Springfild u Ilinoisu nije dom Homera i Mardž Simpson. Ali je dom ključne figure američke istorije - Abrahama Linkolna. Iz tog razloga u ovom gradu je sve, počevši od suvenira do muzeja, posvećeno ovom američkom predsjedniku.
A suveniri, ukoliko nemaju Linkolnov lik, neizostavno nose znak `66`. Naime, u srcu Springfilda locirane su i dvije prekretnice legendernog američkog puta Route 66, a ovaj gradić je svakog septembra i domaćin međunarodnog `Rout 66 festivala` (International Route 66 Mother Road festival).
Ali, kako stoji u turističkim prospektima, `kada pišete o Springfildu u Ilinoisu, ne pišete samo o glavnom gradu ove države, domu Abrahama Linkolna ili prekretnici čuvenog puta 66. Pišete o pravoj Americi i srcu Sjedinjenih Američkih Država`.
Srce Amerike, koje danas broji 112.000 stanovnika, počelo je kucati daleke 1820. godine, kada je doseljenik po imenu Džon Keli izgradio prvu kolibu na ovoj lokaciji. Uvidjevši mogućnosti koje Springfild pruža za trgovinu, Keliju su se vremenom pridružili drugi avanturisti iz Sjeverne Karoline, Virdžinije i Kentakija.
Kalhoun, kako je prvobitno nazvan, preimenovan je u Springfild (jedan od brojnih istoimenih gradova u Americi) 1832. godine. Prijestonicom Ilinoisa postaje pet godina kasnije uz pomoć dvadesetosmoogodišnjeg, tada još advokata, Abrahama Linkolna.
Prva zgrada državnog parlamenta izgrađena je 1853. godine za samo 260.000 dolara, da bi je za 15 godina zamijenila savremenija građevina. I jedna i druga zgrada i danas stoje na istom mjestu i služe svojoj prvobitnoj svrsi - kao dom parlamentaraca države Ilinois.
Linkolnov dom: A, kao dom Abrahama Linkolna, Springfild pruža impresivan pogled u jedan dio američke istorije.
Linkoln, koji je rođen u Kentakiju, doselio se u Springfild kao mladi dvadesetosmogodišnji advokat 1837. godine. Ovaj gradić bio je njegov dom sve dok nije postao američki predsjednik 1861.
Za posjetioce je otvorena kuća u kojoj je živio s familijom od 1844. do 1861., njegove advokatske kancelarije, te grobnica (sahranjen je na Oak Ridge groblju u Springfildu). Podsjetnik na život ovog američkog predsjednika je i Nju Salem, malo selo nadomak Springfilda u kojem je Linkoln živio i radio početkom dvadesetih godina svog života. Ovdje i danas sve izgleda kao zaleđeno u vremenu s početka tridesetih godina 19. vijeka.
Ipak, svakako najimpresivniji i najatraktivniji za turiste su muzej i biblioteka Abrahama Linkolna u centru Springfilda. U arhivi biblioteke se čuva impozantna i najveća kolekcija Linkolnovih spisa iz vremena prije nego što je postao predsjednik. A svi koji planiraju posjetu muzeju moraju biti spremni da obilasku poklone najmanje četiri sata svog slobodnog vremena. S razlogom.
Route 66: Springfild je poznat i kao prekretnica i jedna od stanica čuvenog puta Route 66. Ovaj istorijski put koji spaja Čikago i Los Anđeles, popularno nazvan i `Majka puteva` svjetsku slavu stekao je zahvaljujući filmovima, serijama kao i pjesmama u kojima je opjevan. Route 66 povezao je manje ruralne američke sredine s glavnim gradovima i svi koji putuju kroz SAD slijedeći njegovu putanju upoznaće, kako tvrde Amerikanci, `pravu Ameriku`.
Svima koji žele takvo iskustvo mještani Springfilda preporučuju odmor kod Bila Šea, čija je benzinska stanica dio puta 66 više od 50 godina, a Bil je, tvrde, prepun priča o raznim avanturistima na točkovima.
Noćni život: I na kraju da se vratimo na početak i reputaciju Springfilda kao dosadnog i nezanimljivog gradića. Da nije tačno da je nezanimljiv već smo opisali. A, da li je dosadan? Pa, prije bi se moglo reći - sablasno pust.
Bilo da je dan ili noć prolaznici na ulicama su rijetki, a saobraćaja gotovo i da nema. Ponekad imate utisak da su svi mještani negdje pobjegli i da ste izgubljeni u gradu duhova. Međutim, upućeni će vam objasniti da svi stanovnici rade kilometrima daleko od centra, pa je to razlog za pustinju tokom dana. A, ni tokom noći ne dajte da vas zavaraju prazne i puste ulice. Ukoliko se, na primjer, tokom vikenda zateknete u glavnom gradu Ilinoisa, dobro skriveni klubovi će biti prepuni, a gotovo u svakom od njih možete uživati u živoj svirci nekog od lokalnih bendova.
Dosadno? Ni najmanje. Bar ne kada Springfild posjetite na pet dana.
Za prosječnog posjetioca nekoliko dana u ovom `srce Amerike` će biti i više nego zabavno.
Duhovi u muzeju
Na ulazu u Muzej Abrahama Linkolna u Springfildu ostavite sat, sa sobom ponesite dobru volju, malo mašte i spremite se za putovanje u 19. vijek.
Kada zakoračite u prošlost dobrodošlicu će vam poželiti porodica Linkoln. Voštane figure Abrahama, Meri Tod Linkoln i njihove djece u prirodnoj veličini smještene u predvorju izgledaju kao da će progovoriti svakog trenutka. S njihove desne strane je veranda. Na njene stubove nonšalantno naslonjen Džon Vilkes Bot, glumac koji je u vašingtonskom pozorištu iz pištolja ubio 16. američkog predsjednika. Na lijevoj strani, skriven u krošnjama, u dvorištu male kolibe čeka vas mladi Linkoln. A, u kolibi cijeli njegov život praćen scenama iz američke istorije i civilnog rata.
Ipak, možda naijnteresantnije mjesto, naročito za ljubitelje specijalnih efekata, u muzeju je soba nazvana `Duhovi biblioteke`. U mračnom pozorištu prisustvovaćete misterioznoj predstavi. Na sceni se nevjerovatnom brzinom smjenjuju istorijski prizori, iz knjiga izlaze duhovi Linkolnove porodice, neki od njih vam se i obraćaju, a na samom kraju, kada ste već potpuno zbunjeni prizorom ispred vas, svi akteri i duhovi zajedno sa scenom jednostavno nestaju i svjetla se pale.
Impresivna dostignuća u specijalnim efektima ovdje su postigla pun pogodak, tako da i oni skeptični na ovakvu predstavu ne mogu ostati ravnodušni.