BANJALUKA - Stare baterije, monitori i druga dotrajala računarska oprema, kao i aparati iz domaćinstva završavaju najčešće na divljim deponijama u prirodi, jer nijedno komunalno preduzeće u BiH ne bavi se prikupljanjem, razdvajanjem i preradom ove vrste otpada.
Takođe, problem je što sličnih postrojenja nema ni u okruženju.
Milan Plavšić, tehnički direktor banjalučke "Čistoće", rekao je da kod nas još nije počelo odvojeno prikupljanje ove vrste otpada.
"Kada naši radnici naiđu na nešto od takve vrste smeća, ono završi sa drugim otpadom u kamionu za mljevenje. Koliko je toga, teško je reći, jer niko ne pregleda kontejnere", naveo je on i istakao da resorno ministarstvo treba da donese plan za zbrinjavanje elektroničkog tehnološkog otpada.
Gorjana Rosić, portparol Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, kazala je da bi ove godine zakonski trebalo da bude regulisana ova oblast.
"Tokom 2012. godine radićemo na donošenju zakona o upravljanju otpadom, koji će biti u skladu sa evropskim standardima. Samim tim, biće regulisan način postupanja i sa specifičnim vrstama otpada", rekla je Rosićeva.
U Centrima civilnih inicijativa podsjećaju da se u BiH zagovara integrisani model zbrinjavanja otpada, čiji cilj je da oni koji "proizvode" otpad treba da brinu o njegovom zbrinjavanju.
"Rješenje je jednostavno, treba samo objaviti pravilnike o zbrinjavanju otpada koji sada leže u ladicama resornih ministarstava i početi s njihovom primjenom. Vrlo je teško doći do podataka koliko elektronskog i tehnološkog otpada ima kod nas, a to je samo po sebi razlog za zabrinutost", istakao je Zoran Adžaip iz CCI .
Tek nekoliko preduzeća u BiH koja prikupljaju sekundarne sirovine sporadično rade i sa elektronskim i tehnološkim otpadom, ali ta prerada nije na adekvatnom nivou.
Dio tih proizvoda izvoze, a dio mehanički obrađuju odvajajući ono što može da se preradi poput lima, željeza, bakarnih žica i plastike.
"Sve što vrijedi, to se preradi, a šta je sa opasnim materijama", pita se Adžaip.
U Špionici kod Srebrenika u februaru bi trebalo da profunkcioniše prva savremena fabrika za reciklažu otpada "OS Petrol", koja će, između ostalog, moći da reciklira i aparate iz domaćinstva i elektronski otpad.
"Zbog stalnog napretka industrije i brzog zastarijevanja sve je više ovakvih aparata u smeću. Po nekim procjenama, naš pogon imaće repromaterijala za preradu u narednih 15 godina", rekao je Edin Kešetović, komercijalni direktor "OS Petrola" i naglasio da najveći dio ovog opasnog smeća, nažalost, završi u prirodi.
Elektronski tehnološki otpad sadrži brojne materije koje su opasne za okolinu. Monitori sadrže teške metale, koji se smatraju opasnim zagađivačima životne sredine. Bijela tehnika je velikim dijelom izrađena od metala koji se reciklira. Iz odbačenih frižidera potrebno je izdvojiti gasove freone, koji su opasni za okolinu.
Elektronski otpad ubraja se u opasne otpade zbog niza štetnih hemijskih spojeva poput kadmijuma, arsena, olova, žive, hroma, berilijuma, fosfora i plastike, koji su opasni po ljudsko zdravlje i veliki su zagađivači okoline.