Opština Krupa na Uni jedna je od najsiromašnijih u Republici Srpskoj, a godišnji budžet opštine za prošlu godinu iznosio je 401.000 KM, potvrdio je Dragan Vignjević, načelnik opštine Krupa na Uni, navodeći da se ova opština i njeno stanovništvo bore sa nizom problema, a jedan od najvećih je nedostatak stručnog kadra u školama i administraciji.
Osnovna perspektiva ove opštine je selo Hašani u kojem se rodio poznati pisac Branko Ćopić i koje uz minimalna ulaganja može postati dobra turistička destinacija.
Stanovništvo Krupe na Uni, uglavnom starija populacija, bavi se poljoprivredom, a ratna razaranja naročito su pogodila područje ove opštine, što dokazuje podatak da je kompletno stanovništvo bilo raseljeno.
`Opština se finansira od svojih redovnih prihoda, prihoda od PDV-a, koje dobijamo raspodjelom, te iz grantova Vlade RS za izrazito nerazvijene opštine`, kaže Vignjević.
NN: Koliko stanovnika ima opština i da li je završen proces povratka?
VIGNJEVIĆ: Krupa na Uni trenutno ima oko 3.000 stanovnika, naglašavam trenutno, jer proces povratka nije završen i ljudi se i dalje vraćaju, mada u manjem broju. Najveći broj ljudi se vratio u protekle dvije do tri godine, ali još ima porodica koje se vraćaju iz mjesta u kojima su živjeli poslije rata, a nisu mogli da riješe pitanje smještaja. Uz pomoć Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica RS i manjim dijelom Ministarstva za izbjeglice i ljudska prava FBiH vršimo sanaciju i popravak kuća kako bismo omogućili povratak, ali i pristojan život onima koji su se vratili.
NN: Kolike su bile štete na stambenim objektima i infrastrukturi i da li su sanirane?
VIGNJEVIĆ: U ratu je kompletno stanovništvo ove opština bilo iseljeno, štete na stambenim objektima bile su ogromne i procjenjivalo se da je preko 50 odsto objekata bilo uništeno, infrastruktura je uništena, kao i 80 odsto stočnog fonda. Od završetka rata krenulo se sa povratkom, obezbjeđivani su osnovni uslovi za život, a prioriteti su bile škole, ambulante i struja. Sa strujom smo imali ogroman problem. Napajanje električnom energijom prije rata bilo je iz pravca Bosanske Krupe, a u ratu je ta mreža u potpunosti uništena i nije bilo mogućnosti za napajanje iz Bosanske Krupe. Sve to smo morali preusmjeriti prema Novom Gradu, kao i putnu mrežu. Tada je bilo više donatorskih sredstava, ali kako je vrijeme odmicalo donatora je bilo manje i manje. Ipak, stvoreni su uslovi za povratak ljudi na svoja ognjišta.
NN: Koliki je budžet opštine?
VIGNJEVIĆ: Budžet nam je mali, za prošlu godinu je bio 401.000 KM, a ove godine išli smo sa prijedlogom da bi to bilo 530.000 KM. Imamo dosta socijalnih slučajeva i po planu budžeta uspjeli smo obezbijediti sredstva za pomoć, čak i nešto više od plana. Teško nam je predvidjeti potrebe jer u toku godine dobijemo novih 15 ili više korisnika. Struktura stanovništva je takva da je to staračko stanovništvo, porodice ostaju sa jednim članom koji ostaje sam i nesposoban za samostalan život i potrebna mu je tuđa pomoć.
NN: Od čega živi stanovništvo Krupe na Uni i da li ima zaposlenih u preduzećima?
VIGNJEVIĆ: Može se reći da se stanovništvo bavi isključivo poljoprivredom. Prije rata imali smo pet osnovnih državnih preduzeća, ali su ona propadala jedno po jedno, tako da sada imamo jedno preduzeće koje čeka stečaj, a dva su već u stečaju. Ove godine stečajem je prodat pogon preduzeća BLIK iz Banjaluke, koji je prije pet godina zapošljavao oko 50 radnika i oni su prestali sa radom. Tu firmu je kupio privatnik iz Banjaluke, koji je pokrenuo proizvodnju i zaposlio 22 radnika. Ono što je paradoksalno, on još ima potrebu za radnom snagom tekstilne struke, međutim nema ljudi, neće da se prijave, neće da rade. Trenutno sedam radnika dolazi iz Novog Grada, a imamo nezaposlene koji su prije radili u toj struci. Taj konkurs je otvoren i može se zaposliti još desetak ljudi. Što se tiče drugog preduzeća koje je pod stečajem, postoji mogućnost da se i tu pokrene posao. Radi se o osnovnom državnom preduzeću `Hašani produkt` koje se bavilo poljoprivredom, trgovinom, a imali su benzinsku pumpu. Nadam se da će onaj ko kupi ovo preduzeće početi s radom, da će zaposliti ljude. Ovdje postoje preduslovi za bavljenje poljoprivredom, klimatski uslovi su izuzetno povoljni, nadmorska visina je oko 300 metara, tereni su blago brdoviti, ima dosta plodne zemlje. Postoje uslovi za poljoprivredu, stočarstvo, voćarstvo i pčelarstvo. Imamo oko 10 poljoprivrednika koji su podigli zasade jabuke, kruške i šljive i počeli su se osjećati prvi rezultati sa tih voćnjaka. Neki su krenuli u proizvodnju mlijeka i to junadi. To su rjeđi slučajevi jer je kod nas teško preokrenuti tradiciju. Navikli smo da se bavimo svim i svačim, a od toga načina se ne može živjeti i moramo se okrenuti konkretnom vidu proizvodnje.
NN: Koliko je trenutno nezaposlenih na evidenciji Zavoda za zapošljavanje i da li imate dovoljno stručnog kadra?
VIGNJEVIĆ: Na evidenciji Zavoda je trenutno oko 300 nezaposlenih, ali mnoga radna mjesta pokrivaju ljudi koji žive u Novom Gradu, kao što su učitelji, nastavnici i doktor. Na primjer, u opštini radi 18 ljudi, od čega je jedno sa visokom stručnom spremom, dvoje sa višom i ostali su sa srednjom stručnom spremom. Zamislite u kakvim je opština problemima jer nemamo nijednog ekonomistu i pravnika.
NN: Da li ste predložili neke projekte za sredstva od prodaje `Telekoma Srpske`?
VIGNJEVIĆ: Kandidovali smo pet projekata za sredstva od prodaje `Telekoma`. Jedan projekat sa dva potprojekta je rješavanje infrastrukture i uradili smo potrebnu projektnu dokumentaciju, ne očekujemo radove ove godine, ali se nadamo da će radovi početi s početkom građevinske sezone. Radiće se dio asfaltnog regionalnog puta Arapuša - Japra - Novi Grad, koji povezuje Novi Grad, Oštru Luku i našu opštinu, a drugi potprojekat je asfaltiranje puta od Dubovika prema Hašanima.
NN: Opština je poznata po Hašanima, selu u kojem se rodio pisac Branko Ćopić. Ima li planova za to selo?
VIGNJEVIĆ: Hašani su nam posebno bitni i za ovo selo smo podnijeli projekat `Hašani etnoselo`, vezano za Branka Ćopića i manifestaciju koja se tu održava svake godine. Ove godine imali smo i dolazak škola iz drugih opština, međutim da bi se to moglo urediti i da se stvore uslovi za tako nešto potreban je put i dobili smo uvjeravanja da će ovaj put u dužini od 10 kilometara biti asfaltiran. Velikim dijelom riješili smo obnovu spomen-škole Branka Ćopića, gdje je čuveni pisac išao u školu. U ratu je bila totalno uništena, a završili smo radove koji su potrebni da se ovaj objekat zaštiti od daljeg propadanja, dalje su potrebni unutrašnji radovi na uređenju ove škole.
NN: U kakvom su stanju škole na području opštine?
VIGNJEVIĆ: U centralnoj Osnovnoj školi u Duboviku dograđene su dvije učionice jer smo imali problem sa učioničkim prostorom. To je škola koja je građena oko 1950. godine za manji broj učenika, a osim učionica uradili smo mokri čvor. Mogu da kažem da smo taj posao uradili uz veliku pomoć Antona Kasipovića, ministra prosvjete i kulture RS. Djelimično smo riješili prevoz učenika zahvaljujući jednom kombiju. Prije toga imali smo veliki problem sa njihovim prevozom jer nemamo privatno preduzeće koje se bavi time, odnosno imamo jedno ili dva preduzeća koja prevoze putnike tamo gdje je to ekonomski opravdano, prema Novom Gradu, ali prema mjesnim zajednicama koje su udaljene, gdje su loši putevi neće niko da vozi. Imamo jednu centralu i četiri područne škole, a broj učenika se stalno povećava, sada imamo oko 690 učenika, a poslije rata kada su škole počele sa radom bilo ih je oko 40. Ove godine smo upisali 10 učenika u prvi razred i to nam je veoma značajno jer je bijela kuga problem u cijeloj državi kao i broj neoženjenih i neudatih. U našoj opštini imamo oko 200 neoženjenih momaka, odnosno ljudi u poodmaklim godinama i to se svakako odražava na broj djece.
NN: Da li imate dovoljno prosvjetnog kadra?
VIGNJEVIĆ: Dio prosvjetnih radnika putuje iz Novog Grada, a dio stanuje ovdje. Kada je škola počela sa radom imali smo problem obezbjeđenja nastavnog kadra, a bilo je slučajeva da su predavali ljudi sa srednjom školom, dok su sada svi predmeti pokriveni stručnim kadrovima.
NN: Da li ima đaka koji moraju dugo pješačiti do škole?
VIGNJEVIĆ: Učenici sa Kozina pješače oko pet kilometara u jednom pravcu. U tom selu imamo oko 15 domaćinstava, a put do sela je veoma loš. Ovi učenici pješače do Hašana odakle oni stariji putuju kombijem u centralnu školu. Selo Kozin nam je problem i kada je u pitanju struja, jer smo ovo pitanje riješili u svim drugim mjesnim zajednicama, dok je u Kozinu struja veoma loša, odnosno često dolazi do prekida. Snabdijevanje ovog sela strujom jedan je od projekata koji smo predložili za finansiranje iz sredstava `Telekoma Srpske`.
NN: Kakvi su uslovi za liječenje u ambulantama?
VIGNJEVIĆ: Imamo jednog ljekara koji je rodom iz Šekovića, a stanuje u Novom Gradu i osim njega radi oko sedam medicinskih radnika i pratećeg osoblja. Osim te ambulante, imamo i tri terenske ambulante koje oni pokrivaju dva dana sedmično. Svake druge subote dolazi nam doktor specijalista internista - kardiolog.
NN: U čemu vidite budućnost ove opštine?
VIGNJEVIĆ: Budućnost vidim u razvoju poljoprivrede. Jedno domaćinstvo koje drži tri krave je zapravo radno mjesto sa primanjima oko 300 KM mjesečno. Ima ljudi sa oko 10 krava koji se bave prodajom mlijeka, podizanjem voćnjaka, bilo je u planu da se napravi ribnjak, a ljudi počinju organizovano da se bave pčelarstvom. Mlijeko otkupljuju redovno, a redovno ga i plaćaju.
NN: Koji je najznačajniji projekat koji ste uspjeli realizovati?
VIGNJEVIĆ: Jedan od najobimnijih projekata koji smo realizovali je vodovod za oko 200 domaćinstava, a planirano je da snabdijeva ukupno 300 domaćinstava. Ova investicija vrijedna je oko 600.000 KM i završili smo je krajem prošle godine i na taj način riješili smo velikim dijelom snabdijevanje vodom, a očekujem da ćemo i sljedeće godine rješavati druge probleme vodosnabdijevanja.