Dragan Vrankić, ministar finansija i trezora BiH, te zamjenik predsjedavajućeg Savjeta ministara, tvrdi da bez ustavnih promjena Bosna i Hercegovina ne može ubrzati svoj napredak u bilo kom segmentu, niti ka evropskim integracijama.
`Svi smo taoci politike. Neka se riješi ustavno pitanje u BiH da smo svi zadovoljni ili svi nezadovoljni, reforme ćemo s prosječnim timom stručnjaka za nekoliko godina provesti i postati prosječna europska zemlja`, kaže Vrankić.
Naglašava da BiH nije konstituisana po mjeri svih njenih naroda i građana, te da niko nema pravo da bosanski interes stavlja na prvo mjesto, a sve ostale na drugo.
U resoru koji vodi u Savjetu ministara BiH najviše pažnje posvetiće unutrašnjem dugu, prvenstveno staroj deviznoj štednji, restituciji i ratnoj šteti, te očekuje da će Zakon o platama zaposlenih u institucijama BiH biti pred parlamentarcima krajem godine.
NN: Parlament BiH zatražio je dostavljanje zakona o platama i naknadama zaposlenih u institucijama BiH u roku od 45 dana. U kojoj je to fazi?
VRANKIĆ: Interresorna radna skupina je formirana i pripremljen je dokument Politika plaća u institucijama BiH za razdoblje 2007 - 2010. godine, koji treba usvojiti Vijeće ministara. Nacrt zakona bi trebao biti urađen uskoro, a kompletna procedura usvajanja zakona i podzakonskih akata trebala bi biti okončana do kraja listopada ove godine kako bi primjena mogla početi od 1. siječnja 2008. godine. Radi se o izuzetno složenom zakonu, s obzirom na specifičnosti dosadašnjeg reguliranja ove problematike na razini BiH. Imamo poseban Zakon o reguliranju plaća sudaca i tužitelja koji je donio visoki predstavnik, ali i neka rješenja u postojećim zakonima na osnovu kojih su proračunski korisnici samostalno određivali plaće i naknade. Ovim zakonom se moraju osigurati okvirni relativni odnosi plaća između zakonodavne, sudske i izvršne vlasti uz uvažavanje iskustava zemalja u tranziciji i uvođenje koncepta bruto plaća. Treba omogućiti i pravičniju raspodjelu ukupnih sredstava za plaće i naknade kod pojedinih proračunskih korisnika uvođenjem internih platnih razreda i stimulativnog dijela plaća na osnovu unaprijed definiranih kriterija. Cilj je stvoriti preduvjete za racionalno korištenje javnih sredstava poštivanjem proračunskih ograničenja, a pri tomu osigurati i veću motiviranost uposlenih u institucijama BiH.
NN: Je li započela rad radna grupa za staru deviznu štednju?
VRANKIĆ: Vijeće ministara imenovaće radnu grupu koju smo već odredili i obavljene su konsultacije sa institucijama čiji će članovi učestvovati u radu, a to su predstavnici entiteta, države, Brčko distrikta i udruženja štediša na razini BiH, dok će druga udruženja imati priliku da rade sa entitetskim ministarstvima na svojim pripremnim sastancima. Imamo okvirni zakon, u skladu sa njim entiteti trebaju donijeti zakone jer oni su ti koji servisiraju obveze o uplaćivanju. Sada bih se ja sa razine države lako mogao praviti džek i obećavati nešto što će isplaćivati u entitetima, a to je faktički neizvodivo sa apekta makroekonomske politike kada su entiteti u pitanju. Očekujem od starih deviznih štediša konstruktivan pristup, jer da su ga do sada imali već bi pet godina isteklo od onog planiranog počeka za povrat. Verifikacija, koju često pominju, je neophodna stvar.
NN: Ali, Ustavni sud BiH nije dao prolaznu ocjenu prethodnom zakonu?
VRANKIĆ: Nije sud imao primjedbu na verifikaciju jer niko zbog verifikacije ne gubi pravo na isplatu štednje. Sud za ljudska prava u Strazburu je imao primjedbu da izvršna sudska rješenja nikakav zakon ne može derogirati. Mi smo to popravili našim amandmanima. Bez utvrđivanja ukupnog iznosa mi ne možemo dati određene elemente povrata. Moramo imati koliki je ukupan dug da bismo svodeći ga na deset odsto GDP-a mogli reći vraćamo ga za devet godina, osam ili deset. Nikome ništa ne znači da se prijavi jer se već i prijavilo oko dvije trećine starih deviznih štediša, ali se nisu prijavili oni s velikim iznosima. I to, opet, govori nešto drugo. Raspoloženi smo sa razine države da se uključimo sa sredstvima kao pomoć entitetima. Bitno je da ljudi moraju znati da država izdaje vrijednosne papire koje servisira Centralna banka BiH i da će pokriće biti proračuni, a imaće i prioritet. Isplaćivaće se vanjski dug, pa unutarnji i onda ostale obveze.
NN: Kako to izgleda u praksi?
VRANKIĆ: Ako imate staru deviznu štednju od milion maraka, recimo, te ako je deset godina period otplate, svake godine dobijete jedan vrijednosni papir od 100.000 KM. Onaj koji dolazi naredne godine na isplatu na taj datum dobijete 100.000 KM, ali ako ga želite danas uzeti, onda ćete ga dobiti uz jedan mali diskont od tri do četiri odsto, znači 96.000 KM. Ako hoćete isplatu i onoga od sljedeće godine dobićete uz diskont osam odsto, 90.000 KM. Za onaj posljednji od desete godine dobićete nominalnu vrijednost od 50 do 60 odsto ako ga želite danas naplatiti. Ako se čeka, naravno, dobijate puni iznos. Sada se vraćamo praktičnom rješenju, uključujući varijantu da dio po važećem zakonu vraćamo odmah do 1.000 KM. Naredne godine svi će dobiti jednu određenu cifru od ukupne štednje. Sa druge strane, svi oni koji žele da staru deviznu štednju uzmu prije njima se otvara mogućnost otkupa, jer sve će banke biti obavezne otkupiti ove vrijednosne papire. Imaćete tržište, kao što sada imate trgovanje na burzi dionicama. Banke će same otkupljivati bez da će ih neko prisiljavati. Moja je procjena, na bazi iskustva susjednih zemalja, da će prosječna otkupna cijena biti minimalno 75 nominale. Često sam slušao štediše kako kažu pristali bismo odmah kad bi nam neko ponudio 60 odsto.
NN: U udruženjima govore da su neki već trgovali starom deviznom štednjom u privatizaciji preduzeća i otkupu stanova.
VRANKIĆ: Tako je, ima tu svega što treba ispitati. Neki su riješili staru deviznu štednju, a još imaju štednu knjižicu, neki su prebacili u Beograd, Zagreb, ima tu svašta. Zato imamo verifikaciju koja će to utvrditi. Ako ima zloupotreba i u agencijama za posredničke, informatičke i finansijske usluge, to će povući odgovornost, jer neću reći da pojedinci i tamo nisu tako radili. Na institucijama je da to utvrde i da svi odgovaraju za svaku protuzakonitu radnju.
NN: Kakva je atmosfera u Savjetu ministara BiH, tu ste već više od tri mjeseca, u javnosti se čini da mnogi procesi idu sporo?
VRANKIĆ: U principu sam zadovoljan atmosferom i načinom rada. Bilo je, istina, na početku određenih uhodavanja i moglo je možda više i bolje. No, ako pogledamo opći ambijent, onda sam zadovoljan. Imali smo dosta važnih točaka, zakona, sporazuma i stvari, ipak, idu bolje. Svi imamo zajednički problem, a to me navodi u segment političkog odgovora. Ovdje moramo postići veću razinu konsenzusa o određenim zajedničkim elementima državotvornosti. Mi smo Vijeće ministara države BiH i moramo postići veću razinu razumijevanja šta je naša nadležnost, šta okvirni zakoni, entitetski nivoi. Nama je najveća kočnica u radu stalna, dnevna tema Ustava BiH i ustavne reforme. Sve dok je to vruća tema na stolovima i ono, što bi objektivno prolazilo, ne prolazi jer se pazari neki budući dogovor.
NN: Kakav je Vaš stav o ustavnim promjenama, s obzirom da ste i visoki funkcioner HDZ-a BiH?
VRANKIĆ: Nama, bez dileme, treba reforma Ustava, ne samo zato što neko nije dovoljno zadovoljan, već da napravimo jednostavniju strukturu zemlje gdje ćemo lakše donositi zakone i odluke, a kasnije ih implementirati. Samo tako ćemo ispunjavati europske standarde, a naš je cilj Europska unija. U sadašnjoj poziciji BiH vidim kao zemlju s povijesnom tradicijom, zemlju koju čine tri naroda i građani, te ona mora biti postavljena i ustavno tako da je svi narodi i građani jednako osjećaju svojom. Niko nema pravo da uzme sebi tu legitimaciju da štiti određene bosanske interese pod broj jedan, a da su svi ostali pod broj dva. Kada BiH svi jednako budemo osjećali svojom, i ovi će nesporazumi doći u drugi plan. HDZ je na stajalištu da nam treba jasan državni okvir, srednja razina vlasti i lokalna zajednica. Mnogi se pitaju šta je srednja razina vlasti, ali postoje razni modaliteti o kojima se može dogovarati uz toleranciju i razumijevanje da bi se svi osjećali jednakim. Ja sam Hrvat i želim da imam prava kao i druga dva naroda, ali sam često bio preglasavan u federalnoj vladi, a tako je i u parlamentu FBiH. U Vijeću ministara nije moguće to preglasavanje na nacionalnoj osnovi kao u Vladi FBiH, ali u bh. parlamentu dva naroda se mogu zaštititi kroz entitetsko glasanje, a treći ne. Koliki sam ja Hrvat, to je moja privatna stvar, ali ne želim da mi to neko drugi ili treći određuje.
NN: U aprilskom paketu ustavnih amandmana HDZ je podržala entitetsko glasanje u bh. parlamentu?
VRANKIĆ: To je fragmentirano izuzimanje iz mog odgovora. HDZ BiH je podržala onaj paket ustavnih amandmana pod određenim uvjetima, a to je bio drugi korak ustavne reforme. Svjesni smo da je ovo složena zemlja čija nas bliska prošlost opominje. Svjesni smo da nismo mogli ništa preko noći i odlučili se za reforme korak po korak. Sve aktuelnosti dešavaju se kroz političku prizmu koja je posljedica nerješavanja Ustava BiH i to nam je pitanje svih pitanja.
NN: Da li će politika spriječiti do kraja godine potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, što je već najavljivano iz Savjeta ministara?
VRANKIĆ: Mi sebi postavimo određeni cilj i nazovemo ga potpisivanjem sporazuma. Jeste to nama cilj, ali ako sada napravimo neku akrobaciju i nekako upakujemo reformu policije, pa nam progledaju kroz prste da potpišemo sporazum, to podrazumijeva cijeli niz aktivnosti u svim segmentima života u BiH. Ako mi prije toga nemamo riješeno političko pitanje, o čemu sam maloprije govorio, možemo potpisati 100 sporazuma, to neće ići. Svi smo taoci politike. Neka se riješi ustavno pitanje u BiH da smo svi zadovoljni ili svi nezadovoljni, reforme ćemo s prosječnim timom stručnjaka za nekoliko godina provesti i postati prosječna europska zemlja. Evo primjera kako u praksi izgleda neriješeno poltičko pitanje i reforme. Nedavno sam bio u Briselu i razgovarali smo s predstavnicima svih financijskih institucija o koridoru 5c. Prvi put su nam međunarodne financijske institucije dale zeleno svjetlo za zaduživanje za koridor 5c, taj dan ili sutradan na državnom parlamentu nije prošla odluka o koncesiji. Eto, to je politika. Nemamo pravu koaliciju već sporazum o parlamentarnoj većini koji funkcinira dokle nekome treba. Ipak su nacionalni momenti u pitanju. Parlamentarna većina dogovara se o kockicama u mozaiku, a trebala bi se dogovoriti o svim refomama. Podijelila se čak i kada je proračun usvajan, podrške ima kada usvajamo vladu, a poslije ne. Ako je to iko osjetio na svojoj koži, onda sam to ja dok sam bio ministar financija u federalnoj vladi.
NN: Ne zvučite nimalo optimistično.
VRANKIĆ: Realan sam. Govorim da zemlju treba urediti po mjeri svih. Kada je krivo postavljena kuća, dovoljno je izvući jedan kamenčić da se ona sruši. Ako pratimo procese u Europi i okruženju, vidjećemo da su Rumunija, Bugarska, čini se uskoro i Crna Gora, riješile europski put jer imaju politički konsenzus. Poslali su tim stručnjaka u Brisel i prepisali bukvalno zakone da stvari postave na svoje mjesto. Ne treba izmišljati toplu vodu. Imali smo u BiH tvornice, sposobne ljude i bili prisutni na svim tržištima. Sada rušimo čim neko nešto hoće privatizirati uz konstatacije da je to kriminalac i lopov. Jedni se boje ulaska kapitala iz Srbije, drugi iz Hrvatske, treći iz islamskih zemalja. Niko ne govori da tržište ima svoje regule i da nije bitno odakle kapital dolazi, ono samo poznaje osnovne postulate, a to je dobit. Nama je u BiH neophodno svako radno mjesto, a njega nema bez kapitala.
Izvršenje budžeta nije najbolje
NN: U revizorskim izvještajima ističe se problem planiranja budžeta u institucijama BiH. Može li Ministarstvo uticati da se ovaj problem otkloni?
VRANKIĆ: Ovo je proračun institucija BiH i servisiranja vanjskog duga. On nije razvojni kao što je u entitetima. U fazi smo uspostave novih institucija kojih je svake godine više. Njih je nemoguće uspostaviti u kratkom roku. Postavili smo rok od tri godine da uspostavimo sve institucije. Kada se radi proračun, ide se na varijantu da se osigura novac za planirani nivo popunjavanja institucije u toj godini. Popunjavanje ne ide brzinom kako ministarstva planiraju zbog sporih procedura natječaja a i malih plaća na mjesta gdje su ljudi izabrani, pa odustaju. Zakon je propisao da se izvan proračuna ništa ne može trošiti. Moguće su preraspodjele, ali ne sa pozicije plaća. Suglasni smo da se materijalni troškovi prestrukturiraju s jedne pozicije na drugu. Ako napravite usporedbu na entitetima, planiranje budžeta na razini BiH je bolje, ali ovdje je problem očigledniji jer imate samo plaće i materijalne troškove. Veći problem je što izvršenje planiranog nije na najboljoj razini.