Zbog alkohola sam narušio zdravlje, ostao bez porodice, dolazio u sukobe sa bliskim ljudima. Počeo sam piti vrlo mlad, počeo je svoju priču Zdravko Hajder, liječeni alkoholičar i predsjednik Kluba liječenih alkoholičara "Grbavica".
"Na početku sam pio u nekim normalnim količinama i izlazio po finim mjestima. Kasnije sam počeo uzimati sve više pića i nisam gledao gdje pijem", dodaje Hajder.
Danas, nakon 30 godina prekomjernog pijenja, Hajder je uspio pobijediti alkohol i vratio je povjerenje porodice.
Otvoreno priča o svojim problemima sa alkoholom i svojim radom želi da pomogne svima kojima je pomoć potrebna.
"Narušeno mi je zdravlje, a imao sam i amnezije. Pio sam oko 30 godina prije nego što sam zatražio pomoć. Imao sam nesanice. Kada bih se probudio prvo čega bih se dohvatio bio je alkohol. Uz pomoć kolega u klubu držim apstinenciju. Ovaj klub trenutno broji oko 30 članova i svima nam je od velike vrijednosti jer da nije njega sigurno bismo ponovo pili", kaže Hajder.
Drastičan porast broja liječenih alkoholičara u RS
Podaci o liječenim alkoholičarima u RS ukazuju na drastični porast alkoholizma u tom entitetu.
U 2006. godini je na Odjeljenju za bolesti zavisnosti Klinike za psihijatriju liječeno oko 50 alkoholičara, u 2007. godini taj broj se povećao tri puta i iznosio 150. U prošloj godini ukupno je od alkoholizma liječeno 200 pacijenata.
Kako navodi Marija Burgić-Radmanović, načelnik Klinike za psihijatriju Kliničkog centra Banjaluka, od 150 liječenih alkoholičara u 2007. godini muških pacijenata je bilo 140, a ženskih 10.
Broj ženskih pacijenata je ostao nepromijenjen i 2008. godine, kada je od 200 liječenih alkoholičara bilo 190 muških pacijenata.
"Zloupotreba alkohola je mnogo veći i masovniji problem nego što to pokazuju podaci o liječenju alkoholičara", ističe Burgić-Radmanovićeva.
Prema njenim riječima, zavisnici od alkohola se javljaju u ambulante onda kada dođe do razvoja tjelesnih ili psihičkih komplikacija ili se hospitalizuju na Klinici u stanjima psihotičnih manifestacija.
"Manji broj zavisnika uočava svoj problem i traži profesionalnu pomoć. Češće članovi porodice, odnosno supruga ili djeca, traže pomoć i savjet kako postupiti sa alkoholičarem koji ne uviđa problem i odbija stručnu pomoć i liječenje", kaže Burgić-Radmanovićeva.
Dodaje da je veći broj muških pacijenata koji se liječe na Klinici zbog alkoholne zavisnosti i razvijenih komplikacija vezanih za alkoholizam, kao i da je zastupljenost alkoholizma češća kod muškaraca nego kod žena.
"Prema epidemiološkim podacima u opštoj populaciji od jedan do pet odsto žena u svijetu, zavisno od zemalja, i od pet do 10 odsto muškaraca spada u kategoriju zavisnosti, dok je u kategoriji zloupotrebe alkohola 10 odsto žena i 20 odsto muškaraca", pojašnjava Burgić-Radmanovićeva.
Upozorava da alkoholizam dovodi do lošijeg socijalnog prilagođavanja i slabljenja radne sposobnosti, te narušavanja socijalnog statusa, odnosno ekonomskog propadanja, socijalne degradacije, zanemarivanja obaveza prema radu, društvu, dolaženje u sukob sa ljudima i zakonom, te izraženog negativnog uticaja na porodično funkcionisanje.
Emina Kapetanović-Bunar, predsjednik Asocijacije klubova liječenih alkoholičara FBiH, kaže da je problem alkoholizma u BiH jako izražen, ali da ga i dalje zanemaruju i nadležne institucije i društvo.
Upozorava da je odnos društva prema tom problemu katastrofalan iako se 80 odsto slučajeva nasilja u porodici dešava u porodicama u kojima ima alkoholičara.
"Više se pažnje poklanja problemu narkomanije nego alkoholizmu. Ovaj problem se zataškava, kao i problem postratnog sindroma koji je jedan od uzroka prekomjernog pijenja", kaže Kapetanović-Bunareva.
Ona smatra da je problem i što živimo u društvu koje nema tradiciju da se priča o slabostima.
"Ljudi sa prekobrojnim problemima spas traže u alkoholu koji im daje osjećaj slobode, ali ih truje i uništava", kaže Kapetanović-Bunareva.
Dodaje da u FBiH oko 25 odsto odraslih prekomjerno pije, a odnos žena i muškaraca je 1:6.
"Mislim da je sada još više žena koje prekomjerno piju, što je posebno zabrinjavajuće. Sve zemlje u svijetu rade na prevenciji i suzbijanju tog problema, međutim kod nas se ništa ne radi", smatra Kapetanović-Bunareva.
Naglašava da su nekada u članstvu imali 250 klubova iz cijele BiH, a danas samo pet klubova.
"Ništa se ne radi na poticanju otvaranja klubova liječenih alkoholičara i nadležne vlasti uopšte ne zanima ovaj problem", kategorična je ona.
Kaže da je Asocijacija klubova liječenih alkoholičara FBiH osnovana 1970. godine, a da je ponovo počela s radom 2002. godine.
Asocijacija pomaže svima koji imaju probleme s alkoholom kroz osmišljene aktivnosti klubova čiji rad uključuje socioterapiju, društveno-kulturne djelatnosti, rekreativne i druge aktivnosti.
"Djelatnost klubova liječenih alkoholičara ne podrazumijeva samo rješavanje problema čiji je uzrok alkohol, već je usmjerena na unapređivanje mentalnog zdravlja i odnosa u porodici", ističe Emina Kapetanović-Bunar.
Pojašnjava da se sastanci klubova održavaju jednom sedmično i da njima, osim liječenih alkoholičara, prisustvuju i članovi njihovih porodica i terapeuti.
Prema njenom mišljenju, za pozitivnu atmosferu u klubovima velikim dijelom zaslužan je i prijateljski odnos pun razumijevanja i povjerenja koji postoji među članovima.
Raste broj alkoholičara
Jedina medicinska ustanova u Kantonu Sarajevu koja nudi pomoć osobama koje prekomjerno piju je Zavod za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo.
Tenzila Žoljić-Ramović, neuropsihijatar u tom zavodu, kaže da godišnje kroz tu ustanovu prođe oko 150 novih osoba.
"Tačan broj alkoholičara nam nije poznat. Imamo utisak da se broj osoba koji prekomjerno piju povećava. Svake godine javi nam se oko 150 novih osoba koje traže pomoć. Naš prosječan pacijent ima oko 50 godina, 30 godina pije, demobilisan je borac i nezaposlen, međutim ima i znatno mlađih pacijenata", kaže Žoljić-Ramovićeva.
Ističe da je veliki problem što ljudi traže pomoć kada im je već narušeno zdravlje i kada dođu u sukob sa okolinom.
"Alkoholizam je bolest koja uništava duševno, tjelesno i svako drugo blagostanje čovjeka. To je stil života koji vodi u propast. Obavezna je medikamentozna terapija. Dajemo im antidepresive, tablete protiv nesanice i vitaminska sredstva. Kad se završi tjelesni oporavak, onda pacijent ide u našu terapijsku zajednicu gdje se radi grupna terapija u kojoj ljudi sa psihologom pričaju o problemima. Pacijenti idu i u klubove liječenih alkoholičara koji su od velikog značaja za oporavak", kaže Žoljić-Ramovićeva.
Dodaje da po jednoj definiciji onaj ko osam puta godišnje pije neće postati alkoholičar, dok je onaj ko pije osam puta mjesečno alkoholičar.
"Alkoholičari počnu nailaziti na probleme 10 godina nakon što počnu piti. Onda nastaju oštećenja i problemi s okolinom. Ne postoje genetske predispozicije za alkohol, ali djeca alkoholičara preuzimaju stil življenja roditelja i ako roditelj pije velike su šanse da će i djeca poći istim stopama. Društvo bi trebalo definitivno posvetiti više pažnje tom problemu", rekla je Žoljić-Ramovićeva.
Hajder kaže da u Klubu liječenih alkoholičara "Grbavica" ima i žena i mladih.
"Ima i mlađih ljudi i to je žalosno, ali barem su na vrijeme došli. Ja sam imao amnezije. Znao sam da po dva sata izgubim film. Nađem se u nekoj kafani a da ne znam otkud. Mi želimo da skrenemo pažnju mladima da je alkohol otrov i da ga izbjegavaju. Bolje je da ga nikada ne probaju. Ima toliko divnih sokova. Ja sam počeo jesti kolače. Nikada nisam jeo kolače, a sad ih jedem", kaže Hajder.
Alkoholizam izaziva brojna oboljenja
Burgić-Radmanovićeva upozorava da se često, uz alkoholizam, javljaju drugi pridruženi poremećaji, posebno depresija i poremećaji anksioznosti, naročito kod alkoholizma žena.
"Liječenje od alkoholizma je kompleksno. Traje prosječno od tri do pet godina i obuhvata više modaliteta liječenja, medikamentoznu terapiju, individualnu i grupnu psihoterapiju, socioterapiju i porodičnu terapiju, koja je naročito značajna komponenta u liječenju alkoholičara, a prvenstveno se odnosi na rad sa suprugama ovih bolesnika", navodi Burgić-Radmanovićeva.
Zbog nekontrolisane dugotrajne upotrebe alkoholnih pića javljaju se brojne tjelesne komplikacije kao što su oboljenje želuca, oštećenje jetre, zapaljenske promjene na gušterači, srčana oboljenja, te promjena potencije.
"Neke od posljedica su i oštećenje perifernog nervnog sistema sa slabošću i otežanim hodom, oštećenje sluha i suženja vidnog polja, toksična oštećenja bubrega i pluća, te usporen rast i mogućnost pojave mentalne retardacije kod djece čije su majke tokom trudnoće ekscesivno uzimale alkoholna pića", kaže Marija Burgić-Radmanović.
Kao posljedica alkoholizma nerijetko se javljaju i brojne psihijatrijske komplikacije, od slabosti pažnje, slabijeg pamćenja, gubitka znanja i intelektualnih sposobnosti, otežanog mišljenja, smanjenja motivacije i interesovanja, te smanjenja raspoloženja do karakternih izmjena ličnosti i psihotičnih manifestacija.
"Karakterne izmjene ličnosti i psihotične manifestacije odnose se na delirantno stanje, patološku ljubomoru alkoholičara, sumanuta ispoljavanja, alkoholnu demenciju i alkoholnu epilepsiju", kaže Burgić-Radmanovićeva.
Mjesečno sedam slučajeva nasilja u porodici
Zoran Budiša, socijalni radnik koji radi na poslovima zavisnosti od alkohola, podrške i pomoći pri liječenju u Centru za socijalni rad Banjaluka, ističe da se mjesečno u prosjeku dogodi sedam-osam slučajeva nasilja u porodici, koja počine lica u alkoholisanom stanju.
"Godišnje imamo 94 slučaja u kojima su počinioci bili u alkoholisanom stanju, odnosno imaju problem s zavisnošću od alkohola", kaže Budiša.
Dodaje da je prošle godine 47 osoba liječeno na Klinici za psihijatriju posredstvom Centra za socijalni rad, koji ih je smjestio na liječenje.
"Tu informaciju dobijamo putem mobilnog tima, koji interveniše kada je prijavljeno nasilje u porodici od strane takvog lica", objasnio je Budiša.
Kaže da u Banjaluci postoji i NVO "Klub liječenih alkoholičara", koju vodi terapijski tim.