Četrdesetosmogodišnji Čedo Lakić iz Mrkonjić Grada najviše vremena provodi uz drvo, praveći od njega neobične suvenire.
On izrađuje ploske, bardačiće, ikonostase, kazančiće, te razne stalke za flaše, kao i privjeske. Kaže da voli drvo, te da mu ono mu daje čudnu toplotu i inspiraciju.
"Drvo traži veliku preciznost, strpljenje i ljubav, a za uzvrat daje toplinu. Recimo, sa kamenom nikad ne bih mogao raditi, budući da je hladan i samim tim za mene je odbojan", priča nam Lakić.
Rezbarenje drveta je inače porodična tradicija, tim su se poslom bavili i njegov otac i djed.
"Otac je najviše pravio burad i kace. Sjećam se da sam prvo, još kao dječačić, napravio bardačić od bukve, a moja je tuga bila velika kad sam primijetio da bukva ne može držati vodu i da je sve iscurilo", prisjeća se on.
Profesionalno se ovim poslom bavi od 1991. godine, a prije toga je sve to bilo iz hobija.
"Prvo sam sve to radio iz ličnog zadovoljstva i iz hobija, a danas sa drvetom profesionalno radim. Imam stare mašine koje koristim za obradu i prilagođavam ih svojim potrebama. I u svaki proizvod moram unijeti dio sebe, jer je to najvažnije da bi čovjek ostvario rezultat, a samim tim i bio zadovoljan", priča nam ovaj mrkonjićki zanatlija.
Dodaje da nema problema pri nabavci drveta i da uglavnom koristi ono sa naših prostora.
"Koristim hrast, jasiku, javor, orah, trešnju, brijest. Za suvenire tražim drvo koje nije sječeno u vrijeme vegetacije jer to ne valja, ne daje rezultate. Recimo, plosku pravim od kombinovanog drveta, javora i hrasta ili javora i trešnje. Došao sam na ideju da ubacim i limene dijelove u njih tako da će ploska moći da traje i rakija nikad neće isteći iz nje, samo još moram skontati kako to uvrtiti u drvo. Evo, imam i plosku iz 1940. godine, koju je pravio moj djed Blagoje", govori ponosno Lakić.
Dosta mu pomaže i sin, koji ima veliki dar za crtanje, pa se na suvenirima nađu zanimljivi motivi.
"Na ploskama često moj sin crta likove jer njemu to ide od ruke. Profesionalno crta i ikone sa pigmentima na drvetu ili medijapanu, samo što on nema baš puno vremena jer studira arhitekturu", kaže Lakić.
Najviše ga, priča, privlači izrada rijetkih predmeta.
"Ugradio sam jednu flašu u drvo, toliko je specifičnog izgleda i ja je često u šali nazivam termos flaša, jer se rakija ljeti u njoj uopšte ne ugrije. Pravim i razne kovčežiće za flaše, izgledaju kao stari kraljevski suveniri i nakiti", navodi Lakić.
Ploska se kod ovog zanatlije može kupiti za 200 KM, dok je za bardačić potrebno izdvojiti 100 KM. Kupaca, kako kaže, ne nedostaje i uglavnom sve proizvode radi po porudžbi.
Ističe da su mnoge njegove rukotvorine završile kod istaknutih ličnosti, a ima ih i svuda po svijetu.