BANJALUKA - Umjesto autića, plišanih igračaka i crtanih filmova, Vera i Simo Šarić iz banjalučkog naselja Debeljaci svom dvogodišnjem sinu Milanu svakodnevno moraju obezbijediti sterilne gaze, sredstva za čišćenje i dezinfekciju traheje, šprice, igle, te fiziološke rastvore.
Naime, mali Milan od trećeg mjeseca života boluje od kongenitalne miopatije, hronične respiratorne insuficijencije, što znači da ne može disati samostalno, nego isključivo uz pomoć respiratora.
"Tri mjeseca po rođenju naš sin je normalno disao i jeo, ali su se počeli javljati problemi u vidu povraćanja, proliva i pojave šlajma. Poslije druge hospitalizacije ljekar nas je uputio u Beograd i otišli smo u Institut za majku i dijete. Tamo su posumnjali na srčanu manu, uradili mu EKG i UZ srca, koji su pokazali da je sve u redu. Međutim, slika pluća pokazala je mnogo šlajma, nakon čega je stavljen na bolnički respirator", pojašnjava Simo.
Prema njegovim riječima, problem je što ne postoji tačna dijagnoza Milanove bolesti i što niko ne može da im kaže koliko njihov sin može da živi, te da li će i kada ozdraviti. O Milanu brinu svi - otac, dvije starije sestre Jovana i Anastasija, ali najviše majka Vera, koju su za Milanovu njegu svega petnaestak dana obučavali u beogradskom Institutu za majku i dijete.
"Kad smo bili u Beogradu ljekar nam je rekao da postoji doktorica u Francuskoj koja je zainteresovana da našeg Milana pokuša skinuti s aparata. U narednom periodu u Londonu treba da se radi DNK analiza, jer bi na osnovu nje mogla biti postavljena tačna dijagnoza za našeg sina. Samo se nadamo da njegovo oboljenje nema veze s mišićnom bolesti i Boga molimo da bude nešto što se može liječiti i riješiti", sa suzama priča Vera.
Kada svom djetetu gurate cijev u pluća, a ono pri tom skače i plače, nije lako. Ja mu držim ruke, a Vera ga aspirira i tako po nekoliko desetina puta dnevno, kaže otac
Porodica Šarić se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji, "Elektrokrajini" duguju više od 3.000 KM, a imaju i ratu kredita od 850 KM.
"Prije nekoliko dana radnici su došli da isključe struju, kćerka je bila sama i molila ih da to ne urade. Nemamo čime da platimo, a Milan bez struje ne može da diše. Kad Simo treba negdje da ide, prvo zovemo 'Elektrokrajinu' i pitamo da li imaju planirana isključenja, jer ja agregat ne mogu upaliti sama", nastavlja Vera, ističući da svaka tri sata Milana hrani preko sonde. Supružnici Šarići kazali su nam da su njihovi poslodavci korektni i da su im maksimalno izlazili u susret kad je trebalo. Pozajmili su im novac kako bi kupili respirator koji je koštao 11.500 KM, a jednom prilikom su im poklonili 1.000 KM. Od Centra za socijalni rad primaju skromnih 90 KM dodatka.
"Kada svom djetetu gurate cijev u pluća, a ono pri tom skače i plače, nije lako. Ja mu držim ruke, a Vera ga aspirira i tako po nekoliko desetina puta dnevno. Skoro smo ga u četiri ujutro zatekli bez svijesti, jer se, u snu, isključio s respiratora. Tada mu je, od traume i straha, šećer u krvi bio 15", objašnjava Simo.
Ističe da im je Fond zdravstvenog osiguranja RS u posljednjih godinu dana odobrio nabavku potrošnog materijala, dok su prvih šest mjeseci sve sami kupovali.
Žiro račun za pomoć
Svim ljudima dobre volje koji žele pomoći malom Milanu i njegovoj porodici na raspolaganju je žiro račun Hipo banke 552115-31665559-36, na ime Simo Šarić.
Zbog teške materijalne situacije Šarići planiraju prodati auto kojim Simo povremeno taksira i tako zarađuje nešto novca, jer je, kako kažu, iz dana u dan sve gore.
