Vehabije nisu u poziciji da ugroze tradicionalni način tumačenja islama u Bosni i Hercegovini, ali Islamska zajednica trebala je ranije reagovati na činjenicu da su ljudi koji na "tvrđi" način tumače vjeru prisutni u našoj zemlji, kaže Dževad Hodžić, predavač islamske etike na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i urednik "Muallima", muslimanskog časopisa za odgoj i obrazovanje.
NN: Kako komentarišete dopunu rezolucija o pravom tumačenju vjere Rijaseta Islamske zajednice BiH i poruku `onima koji unose razdor među muslimane` da nisu poželjni u Bosni i Hercegovini?
HODŽIĆ: Islamska zajednica je relativno kasno reagirala na pojave koje vezujemo za vehabijske grupe i njihova tumačenja islama u Bosni i Hercegovini. Kod nas postoji možda oko desetak godina situacija u kojoj imamo vrlo različita i suprotstavljena tumačenja interpretacije islama. Na jednoj strani su neka konzervativna tumačenja i moderna tumačenja islama, reformska tumačenja. Među tim strujama ne postoji komunikacija. Sve se događa po nekom prećutnom sporazumu da se ta pitanja ne otvaraju, a ova pitanja je već do sada trebalo otvarati i to prije incidenata koji su se dogodili.
Pod vehabijama označavamo sve one grupe i struje koje islam tumače na tvrđi, konzervativniji način. Vehabije idu redukcionističkim pristupom, gdje se vjera pokušava svesti na njene početne forme. Sa druge strane su ljudi koji pokušavaju da na fleksibilniji način tumače islam. To je naš tradicionalni pristup. Samo po sebi ta diferencijacija nije ni loša. Kroz dugu povijest islamskog mišljenja i prakse ta dva pristupa se nalaze u dijalektičkom odnosu. Ovakav način sučeljavanja tih argumentacija imali smo između dva svjetska rata u BiH. Među tim dvjema suporotstavljenim strujama postojala je plodotvorna kreativna komunikacija i razmjena mišljenja.
NN: Da li je uopšte moguće uspostaviti komunikaciju kada danas vehabije nemaju svoju zvaničnu infrastrukturu niti svoje zvanične predstavnike?
HODŽIĆ: Nažalost, danas nemamo te konstruktivne komunikacije. Neke vehabijske grupe čine ljudi čija percepcija islama nije naučna, nije intelektualna. Te grupe koje se drukčije mole Bogu, pokušavaju promijeniti našu dugu tradiciju i koje prave probleme u džamijama su naši unutrašnji problemi.
NN: Da li je to samo problem muslimana u BiH, ili to, kako Vi kažete, `tvrđe shvatanje vjere`, može ugroziti i odnose muslimana s nemuslimanima u BiH?
HODŽIĆ: U bitnom ne. U sadašnjoj fazi to je samo unutrašnji problem muslimana u BiH. Ta pojava nije takvih razmjera da bismo mogli kazati da će islamsko razumijevanje i islamski život bosanskih muslimana biti ugrožen vehabijskim konceptom. Naš bosanski koncept islama, naš vjerski život i naša tradicija su neupitni. Ne postoji opasnost da vehabizam prevlada. Kada bi opasnost da će vehabizam, to tvrđe poimanje islama, prevladati, moglo bi i drukčije da se odražava i ima svoje implikacije u odnosu muslimana sa drugima.
NN: Zašto u IZ ni nakon 69 godina od dolaska ovog učenja u BiH nema validnih analiza o jačini uticaja vehabija među bosanskim muslimanima?
HODŽIĆ: Ljudi se nominalno ne izražavaju kao vehabije već ih prepoznajemo po bradi ili načinu odijevanja i onda postoji opasnost da neke ljude koji to i nisu svrstavamo u tu kategoriju. Ne mislim da Islamska zajednica mora prebrojavati ljude. Zagovaram da se ta pitanja otvaraju konceptualno. Da se otvaraju sa ljudima koji kroz svoje interpretacije islama, a to su neki naši Bosanci, generiraju takvu vehabijsku praksu. Zagovaram da se otvaraju teorijska intelektualna, konceptualna pitanja a ne da se vrše prebrojavanja.
NN: Ali kako konkretno ljudima na terenu koji su podijeljeni i zbunjeni podjelama u vjeri objasniti ove razlike i spriječiti incidente?
HODŽIĆ: Riječima. Javnim i nedvosmislenim stavom i argumentima. Ne može se u džamiji ni zabraniti da se moli Bogu na različit način. Islamska zajednica nema instrumente prisile. Drugačije klanjanje nije problem sve dok ne bude na neprimjeren i nedozvoljen način zahtijevao od drugih vjernika ili imama da i oni tako rade i u tom nastojanju izazovu nered. Neko to čini, tada je to problem za policiju.
NN: Često se vehabije povezuju s terorizmom ili nekim drugim lošim stvarima. Ovo povezivanje ohrabreno je u nekoliko slučajeva kao slučaj ubistva porodice Anđelić kada su Bošnjaci koji su prihvatili radikalno tumačenje islama u `ime vjere` učinili zločine. Kolika je realna opasnost od vehabizma i njihovog učenja?
HODŽIĆ: Ne smijemo krenuti logikom da su svi ti ljudi koje etiketiramo kao vehabije i koji žive takav vjerski život samim tim neka opasnost za druge. To su najčešće sasvim časni i pošteni ljudi koji žele da svoj vjerski život izvršavaju u doslovnijoj formi i koji u moralnom smislu i odnosu prema drugima i društvu su vrlo korektni. Zločini koji su se dešavali su stravični i Islamska zajednica je to oštro i jasno osudila. Mogu se prepoznati neki znakovi na osnovu kojih smo mogli reći da su u tim slučajevima ljudi postupali pod uticajem takve, vehabijske, ideologije. Moramo mnogo više raditi da preduprijedimo takve pojave koliko je u našoj moći. Trebamo raditi sve da se takvim tumačenjima i takvim pojavama ne ostavlja slobodan prostor.
Što se tiče terorizma i vehabija, ova dva pojma se najčešće neosnovano i ispolitizirano povezuju. U našim prilikama nema ozbiljne osnove da se o tome govori kao realnoj opasnosti. Opasno je sumnjičiti ljude za terorizam samo zato što se doslovno drže vjere.