Već vijekovima unazad, Rimokatolička crkva nastoji da sakrije jednu priču. Međutim, i pored brojnih legendi koje je Vatikan uspio da zataška tokom godina, postoji jedna koju nikako ne mogu. Jedan film, koji je nedavno imao svoju premijeru, ponovo je oživio priču o jedinom ženskom papi, što će svakako biti kost u grlu Vatikana.
Naime, dok crkva i dalje žene tretira kao građane drugog reda, jedna od najintrigantnijih vatikanskih legendi vezana je baš za ženu. Ona je i nakon toliko vijekova ponovo došla u žižu javnosti, iako niko ne zna da li je zaista i postojala. Prema srednjovjekovnim hroničarima, bila je poznata kao papa Džoan.
S druge strane, Vatikan tvrdi da se radi o mitskoj figuri koju su koristili prvi protestanti kako bi diskreditovali i osramotili Rim.
Kako god bilo, na posteru koji najavljuje film o papi Džoan "Die Päpstin", iznad naslova stoji "istinita priča".
Bila istinita ili ne, riječ je o krajnje neobičnoj priči o mladoj pobožnoj ženi, koja se prerušila u muškarca kako bi prvo postala sveštenik, a zatim i sam papa!
Tek kada se porodila nasred ulice, tokom procesije u papinskoj odjeći, otkriven je njen stvarni identitet, nakon čega je nju i njeno dijete čekala stravična kazna. Štaviše, legenda kaže da se radilo o Engleskinji.
U istorijatu Rimokatoličke crkve stoji da je samo jedan papa bio Englez - Edrijan IV, koji je vladao pedesetih godina 12. vijeka. Međutim, prema tvrdnjama srednjovjekovnih hroničara, riječ je o Džonu Anglikusu (Džon Englez) koji je vladao negdje oko 850. godine. Vladao je svega dvije godine, sedam mjeseci i četiri dana, kada se desilo to stravično otkriće da je zapravo riječ o ženi koja se zvala Džoan.
U velikom broju papinskih knjiga koje su osnovni izvor istorije papinstva, tokom srednjovjekovnih mračnih godina, zabilježena je priča o mladoj djevojci, čiji su roditelji bili engleski misionari.
Odrasla je u Njemačkoj, u mjestu Fulda, navodno je bila izuzetno bistra djevojčica koja je djetinjstvo provodila čitajući knjige u lokalnoj biblioteci.
Kada je napunila 12 godina, rečeno joj je da ne može da nastavi školovanje sa svojim drugovima jer je žensko, te da treba da se uda i rodi djecu.
Međutim, ona je to odbila, obukla se u svešteničku odjeću, prerušivši se u muškarca. Pobjegla je u društvu jednog čovjeka, za kojeg jedni hroničari tvrde da je bio njen učitelj, a drugi njen ljubavnik.
Njeno prvo odredište bila je Grčka, koja je u to vrijeme bila prijestonica učenog svijeta tog vremena, i prema nekim zapisima, Džoan je oduševila cijelu Atinu svojim obrazovanjem i znanjem. Negdje oko 840. godine odlazi u Rim.
Tamo ju je primijetio papa Leo IV koji je, kao i svi ostali, vjerovao da je Džoan bila muško. On ju je uveo u krug svojih bliskih saradnika, a na samrtnoj postelji, proglasio je svojim nasljednikom.
Pape su u to vrijeme birane tako što su morali dobiti i podršku građana Rima, ali kako je uživala podršku pape Lea, dobila je odobrenje i od Rimljana.
Prema svjedočenjima srednjovjekovnih hroničara, Džoan je bila izuzetan vladar, vičan orator, a čak je pronašla vremena da komponuje crkvenu muziku. Njen krah započeo je kada je ostala u drugom stanju, da bi na kraju rodila usred papinske procesije.
Prema tvrdnjama nekih hroničara, otac njenog djeteta bio je biskup iz njene pratnje, koji je pokušao da ubijedi pobješnjelu gomilu da je to Božje djelo, te da je Bog i muškarcima omogućio da rađaju djecu.
Međutim, Rimljani su bili bezdušni i, prema zapisima nekih hroničara, majku i dijete su kamenovali do smrti. Drugi, opet, tvrde da su je zavezali za konjska kola i vukli gradskim ulicama sve dok nije izdahnula.
Jedan manji broj hroničara zabilježio je da su joj, kako hrišćanstvo nalaže, oprostili i zaključali je u jedan samostan zajedno sa djetetom.
Dosta se vodilo polemike i oko oca njenog djeteta. I dok neki kažu da je to bio biskup iz njene pratnje, drugi tvrde da je to bio papinski bibliotekar Anastasijus.
Kako god bilo, priča o papi Džoan je jedna dirljiva priča koja je inspirisala brojne pisce i filmske scenariste.
Romane o njoj su napisali Lorens Durel i Šeril Čerčil, a priča je čak i prenesena na veliko platno 1972. godine, sa Liv Ulman u glavnoj ulozi.
Međutim, ono što je zapravo i intrigantno u vezi s ovom pričom svakako je da li je ova priča istinita? Jedini pravi odgovor bio bi da je na to pitanje skoro nemoguće odgovoriti.
Inače, hroničari koji su zabilježili priču o Džoan, bili su neki od najznamenitijih ljudi tog doba poput biskupa, nadbiskupa i papinskih službenika.
Ono što svi navode u svojim zabilješkama svakako je to da se malo kome svidjela ova priča, ali da su je zabilježili zbog istorije.
Međutim, ako ona nije postojala, kako onda objasniti tri kurioziteta koja su nadživjela stotinama godina nakon njene smrti? Prvi je mali hram u ulici između Koloseuma i bazilike svetog Ivana Lateranskog koji, navodno, označava mjesto gdje se Džoan porodila.
Zatim tu je i osam slika u osnovi velikog baldahina koji prekriva oltar u centru bazilike sv. Petra.
Sedam prikazuje žensko lice s papinskom kapom, u različitim fazama agonije. Na osmom dezenu umjesto ženskog, prikazano je lice bebe.
Da li je to bio samo hir skulptora Berninija, koji je tvorac svega ovoga, ili je korištenje ženskog lica za ukrašavanje oltara samo dokaz da legenda o Džoan i nije tako daleko od katoličanstva?
I konačno, tu je i poseban dizajn stolice koja se nalazi u vatikanskom muzeju. Naime, srednjovjekovni putopisci tvrde da je ta stolica korištena za izbor pape. Prema tim pričama, prije nego što se jedan papa ustoliči, kandidat mora da sjedne na stolicu koja ima prorez u obliku ključa. Nakon toga, najmlađi đakon klekne i mora da napipa papinu muškost, kako bi se dokazalo da je muškarac.
Na kraju, zašto bi se to radilo ako Džoan nikada nije postojala?!
Katolička crkva je do sada osudila sve filmove koji su crkvu predstavljali u lošem svjetlu - uključujući "Anđeo i demon", "Da Vinčijev kod" i "Posljednje Hristovo iskušenje". Međutim, kada je riječ o Džoan, onda je Vatikan shvatio da što više poriče tu priču, ona postaje sve intrigantnija.
Za sada, nijedno vatikansko glasilo, uključujući i napoznatije "L'Osservatore Romano", nije se oglasilo povodom premijere najnovijeg filma o ženi koja ih proganja stotinama godina.