Egzotične životinje koje potiču iz tropskih krajeva, a koje se u Evropi mogu vidjeti samo u zoološkim vrtovima, sve češće se susreću i kao kućni ljubimci na domaćim prostorima. Pored toga što se ove vrste u BiH uglavnom neprijavljeno uvoze, te u većini slučajeva vlasnici za njih ne posjeduju potrebne veterinarske nalaze, egzotični ljubimci veoma često na kraju završavaju ostavljeni u prirodi. Jedan takav primjer je i napuštena američka kornjača, pronađena nedavno u rezervatu Bardača pored Srpca.
Stručnjaci sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjaluci, gdje je kornjača sada smještena, smatraju da je ovaj američki mesožder na Bardaču najvjerovatnije dospio iz kućnog akvarijuma nekog neodgovornog vlasnika.
"Po svoj prilici, ova jedinka u Ribnjak 'Bardača' je dospjela tako što je puštena iz zarobljeništva. Danas je poznato oko sedam podvrsta ove kornjače koje su nastanjene u SAD, Kanadi i Meksiku, žive u rijekama, jezerima i barama s pjeskovitim ili muljevitim dnom u koji se rado ukopavaju pri vrebanju plijena ili skrivanju od predatora", objašnjava dr Dragojla Golub, docent na Prirodno- matematičkom fakultetu u Banjaluci.
Za razliku od domaćih kornjača koje žive u sličnim staništima, kakva je barska kornjača, kako ističe Dragojla Golub, ova vrsta je mnogo veća.
"Ženka raste do pedesetak, a mužjaci do dvadesetak centimetara, te pokazuju agresivnije ponašanje po pitanju ishrane i kreću se puno brže kako kroz vodu, tako i na kopnu", objašnjava Dragojla Golub.
Prema njenjim riječima, kada je ugrožena, ova bodljikava mekooklopna kornjača, koja se hrani različitim vodenim beskičmenjacima, punoglavcima i ribama, može da istegne svoj dugi vrat i snažno ugrize napadača.
Ova neobična kornjača će ostati u prostorijama PMF-a, gdje će biti izložena na uvid studentima biologije.
Posljedice: Govoreći o posljedicama prisustva ove vrste kornjače po ekosistem u kojem je nađena, Dragojla Golub naglašava da nema posljedica ako je u pitanju samo jedna individua, odnosno dok nema uspješnog razmnožavanja i ostavljanja potomstva.
"Međutim, ako bi do toga došlo, povećanje broja ovih kornjača u našim vodama moglo bi da ima negativne posljedice, prije svega, zbog izraženog predatorskog načina ishrane, što bi moglo rezultirati smanjenjem populacija riba, kao i vodenih invertebrata", upozorava Golubova.
Iako stručnjaci ukazuju na to da je potreban izuzetno velik oprez prilikom unošenja bilo koje strane vrste u novo stanište jer su posljedice nepredvidive, a veoma često i negativne po domaću floru i faunu, nesavjeni građani ne prežu od toga da svoje neobične ljubimce ostavljaju gdje im se ukaže prilika.
To potvrđuju i crvene pirane, porijeklom iz Južne Amerike, koje su krajem jula ove godine pronađene u Dravi. Tropska riba, koja živi u južnoameričkim vodama, a koju je ulovio jedan lokalni ribar, u Dravu je takođe dospjela iz kućnog akvarijuma.
Kako su pirane suviše zahtjevni ljubimci jer ovakva riba, kada poraste, mora živjeti u 100 litara vode i svakodnevno biti njegovana i hranjena, pa to vlasnicima postane naporno, te ih, umjesto u kanalizaciju, puštaju u rijeku. Ovakvih slučajeva je bilo i u Vojvodini i Poljskoj.
Pirana, koja zna biti smrtonosna i za ljude ako namiriše krv, ipak nije mogla opstati i mrijestiti se u Dravi, jer ne podnosi temperature niže od 23 stepena Celzijusa.
Stručnjaci ipak ukazuju na potencijalne negativne posljedice po domaću floru i faunu, usljed uvoza stranih vrsta.
"Često se kao negativan primjer introdukcije stranih vrsta navodi unošenje nekih vrsta riba u naše vode, kao što su na primjer babuška, koja je porijeklom iz Kine, i američki somić, porijeklom iz SAD. Obje vrste vrše negativan uticaj na diverzitet domaćih vrsta riba, koji se ogleda od smanjenja brojnosti pa do potpune eliminacije pojedinih vrsta", naglašava Dragojla Golub.
Babuška: Dodaje da, zahvaljujući specifičnom tipu reprodukcije, babuška može da ostavlja potomstvo "koristeći" mužjake drugih vrsta riba. Ova vrsta je veoma otporna prema negativnim faktorima životne sredine, kao što su zagađujuće materije, mala koncentracija kiseonika, temperatura vode i veoma uspješno preživljava kada to drugim vrstama riba nije moguće.
"S druge strane, američki somić se hrani ikrom i mladim ribama drugih vrsta, a u našim vodama nema prirodnog neprijatelja koji bi regulisao veličinu njegove populacije, tako da njegova brojnost konstantno raste i nanosi štetu ribljem fondu", istakla je Dragojla Golub.
Napuštene životinje, ukoliko prežive, nastanjuju se u okolini kojoj ne pripadaju, te se nadmeću s ostalim životinjama iz tog područja za ograničene izvore hrane.
U nekim slučajevima u potpunosti prevladaju tim područjem i izguraju životinje tog kraja te na taj način oštećuju i ekosistem.
"Klasičan primjer je naseljavanje indijskih mungosa na Havaje kako bi se na taj način smanjio broj štakora na poljima šećerne trske. Mungosi su se uskoro okrenuli proždiranju ostalih usjeva i drugih životinja, te su čak neke od tamošnjih životinjskih vrsta doveli gotovo do izumiranja", navodi se na portalu www.prijatelj-životinja.com.
Često se kao primjer navodi i žaba krastača koja je ubačena u Australiju, gdje se namnožila u tolikoj mjeri da biolozi i ekolozi ne uspijevaju da ponovo uspostave ravnotežu u zaokruženom ekosistemu.
Na ovaj problem se ukazuje i na bh. portalu "prijatelj životinja", gdje se građanima savjetuje da kao kućne ljubimce ne drže divlje i egzotične životinje, jer one imaju raznovrsne potrebe koje je teško zadovoljiti.
"Većina ljudi nema ni dovoljno novaca niti dovoljno iskustva za pravilnu brigu o njima. Mnoge divlje životinje, zatočene u kućama, mogu nanijeti ozljede ljudima, naročito djeci. Puštene na slobodu, životinje mogu nanijeti nepovratnu veliku štetu ekosistemu", navodi se na portalu www.prijatelj-životinja.com.
Veterinari takođe upozoravaju da mnoge životinje takođe donose bolesti na koje domaće životinje i životinje tog kraja nisu immune, kao što su smrtonosna Njukastlova bolest, bjesnilo i bruceloza.
Od egzotičnih životinja u RS, kako ističe Slaven Grbić, vlasnik Veterinarske bolnice "Slaven", najčešće se uvoze egzotične ribice.
"Neprijavljen uvoz ili provoz egzotičnih životinja se smatra vrlo opasnom i negativnom pojavom koja može ugroziti zdravlje ljudi i životinja, pa je stoga i zakonom sankcionisana", naglašava Grbić.
Ostavljaju i pitone: Da ljudska odgovornost zaista zna biti na niskom nivou, pokazuju primjeri u Hrvatskoj, gdje nesavjesni vlasnici u prirodi ostavljaju čak i pitone.
Početkom ljeta, u Stambenom naselju "Metrojak" u Splitu, među zgradama je u kartonskoj kutiji pronađen napušten piton, dug jedan metar.
Tropska vrsta pitona, kojeg je vlasnik najvjerovatnije tu ostavio nakon što mu je dosadio, prebačen je u lokalnu veterinarsku stanicu, koja je preuzela brigu o njemu.
Veliki kraljevski piton, zamotan u plahtu i spakovan u kofer, pronađen je u maju ove godine, na graničnom prelazu Bajakovo.
Prilikom rutinske kontrole, carinarnici su u koferu pronašli pitona dugog 2,5 metara, starog dvije godine, koji je bio poslan iz Beograda za Split.
Kofer je navodno predala nepoznata žena, te je trebalo da ga pokupi neko u Splitu. Ovaj slučaj je tretiran kao pokušaj krijumčarenja, jer nije bilo dozvole za izvoz zaštićene životinjske vrste, a s obzirom na to da se ne zna ko je vlasnik, zmija je trajno smještena u Državni azil "Ruščica" kod Slavonskog Broda.
U Kanalu Dunav-Tisa-Dunav u srbijanskoj opštni Bečej, prošle godine je pronađen mrtav piton dugačak više od četiri metra. Pitona su u Velikom bačkom kanalu pronašli radnici preduzeća "Vode Vojvodine", a životinja je, prema procjeni veterinara, bila mrtva najmanje tri dana. Niko pouzdano nije mogao da kaže kako je dospjela na mjesto gdje je pronađena.
Kako ističe Slaven Grbić, sve egzotične životinje nekontrolisanog porijekla mogu biti opasne za svoje vlasnike i okolinu bilo da prenose zarazne bolesti, bilo da izazovu mehaničke povrede.
"Pitoni, iako nisu otrovni, mogu biti nosioci patogenih bakterija, kao što su mikrobakterije u usnoj duplji i ždrijelu, koje mogu izazvati ozbiljno oboljenje kod ljudi. Da bi se ispitao zdravstveni status i da bi piton dobio zdravstveni sertifikat, obavezno se radi ispirak usta i ždrijela u veterinarskim laboratorijama", ističe Grbić, koji dodaje da za sada u bolnici "Slaven" nisu imali evidentirane pacijente pitone.
Zbog ovakvih i sličnih problema, u pojedinim zemljama je u potpunosti zabranjeno držanje egzotičnih životinja kao ljubimaca, dok je u drugim državama to dozvoljeno te je, prema podacima iz 2007. godine, čak 18, 2 miliona egzotičnih životinja bilo u privatnom vlasništvu u Americi. Vjeruje se da je od tada ovaj broj uveliko porastao.
Lavica kao kućni ljubimac
Amerikanka Ana Studer već godinama šokira javnost svojim neobičnim kućnim ljubimcem, lavicom.
"Lavica se zove Shahzarah što znači kraljica. Susret s tom životinjom je zaista bio zastrašujući. Stojite pored stepenica i odjednom do vas dotrči ogromna životinja. Ali, ne smijete pokazati strah, to je najvažnije pravilo", kaže jedan od Aninih susjeda.
Pacijenti iguane i kornjače
U Veterinarskoj bolnici "Slaven" ističu da su u svojoj evidenciji ustanovili svega dvije iguane registrovane kao pacijente, dvanaest kornjača i jednog orla.
"Pitone, pauke i egzotične ptice nemamo u evidenciji kao pacijente", navode u Veterinarskoj bolnici "Slaven".