MEĐUGORJE - Ovo je mjesto gdje ljudi iz čitavog svijeta dolaze i mole se, duhovno i psihički rastu, ostvaruju životno važne susrete i razmjenjuju misiju... U općem smislu to daje velike rezultate, a Crkva tome apsolutni blagoslov. No, ipak da bi pomogla u ovom sredstvu evangelizacije, postoje kriteriji među kojima je osnovni - da se svjedočanstva završe.
Tako kaže o Međugorju za "Nezavisne" pater Mihovilj Filipović iz reda Družbe Marijinih misionara Monfortanaca iz Zagreba.
VODA NA MAGARCU
Njega smo sreli u Međugorju nekoliko dana prije 35. godišnjice prvog Gospinog ukazanja u ovom hercegovačkom mjestu i uoči iščekivanja odluke Svete stolice po tom pitanju.
Prvi put je ovdje bio 1987. godine i to je, kako nam naglašava, bilo "malo selo bez osnovnih uslova za razvoj gradske sredine", dok je prilikom našeg susreta Međugorje bilo domaćin "duhovnog tečaja za svećenike iz čitavog svijeta", na kojem je i on učestvovao.
Zaista, neovisno o tumačenju vjerodostojnosti ukazanja Gospe u Međugorju, ekonomski i turistički razvoj realni su efekti svega toga. Od nekadašnjih oko 2.000 stanovnika, danas je ovo mjesto duplo naseljenije i u ljetnoj sezoni siguran je posao za stanovništvo, ali i za mlade iz Čitluka, Čapljine, Ljubuškog, Mostara...
"Moj suprug je na magarcu nosio vodu na vrh Križevca da je proda ljudima koji su ovdje molili mnogo prije je objava došla do javnosti. Sebe smatram blagoslovljenom, jer živim u Međugorju. Nije važno kakav će na koncu stav zauzeti Sveta stolica, ništa ne može osporiti jedno od najmasovnijih hodočašća na svijetu koje već poštuje značajan dio Crkve", kaže nam Olivera Dugančić, Međugorka koja sa porodicom veoma pristojno živi od profita u restoranu i suvenirnici, koji se nalaze po dnu samog Križevca.
ISPOVJEDAONICA SVIJETA
A, to je zapravo brdo na kojem se, prema svjedočenjima, ukazala Gospa. Obilježeno je križom ili krstom i kipom svetice, do čega se penje oko sat vremena uz teško strmi kamenjar. Neovisno o vremenskim uslovima, kako smo se i sami uvjerili, ljudi iz čitavog svijeta ipak na koljenima ili bosi u suzama hodočaste kako bi se tu molili u apsolutnoj tišini. Tvrde da se tako u molitvama susreću s Gospom, nakon čega se osjećaju osnaženo i zdravije...
"Ovo je moje najbolje životno iskustvo, koje ne mogu izraziti riječima. Veličanstveno je živjeti na najsvetijem mjestu koje poziva ljude na promjene i spas čovječanstva", rekla nam je Barbara iz Mičigena, koja danas živi u Međugorju, a u SAD odlazi jedino u posjetu majci.
I dok je u trenutku našeg boravka u malom bh. mjestu Sveta stolica objavila da još nije trenutak za izjašnjavanje na koje se čeka, mnogo je vjernika iz Italije, Poljske, Slovačke, Njemačke, Francuske, Španije, Holandije i drugih zemalja čekalo na misu ili ispovijed u crkvi Svetog Jakova, gdje se sve aktivnosti odvijaju na jezicima zemalja iz kojih dolaze vjernici. Neke procjene govore da je za četiri mjeseca ove godine zabilježeno više od pola miliona pričesti, dok je broj posjeta znatiželjnih turista u jednodnevnom izletu apsolutna nepoznanica.
IZUZETNA ORGANIZACIJA
Ovo malo bh. mjesto odlikuje izuzetna organizovanost, s obzirom na protok ljudi koji dolazi ili se tu zadržava. Izgrađen je značajan broj hotela, dok se smještajni kapacitet procjenjuje na oko 20.000 kreveta. Mnogo je sadržaja fokusiranih na afirmaciju vjerskog turizma, a istovremeno nismo sreli Međugorca koji je osporio sakralnost svog rodnog mjesta.
Ipak, egzaktnih podataka o broju posjeta, noćenja i ostvarenog profita i dalje nema. Tek se procjene kreću i do milion hodočasnika na godišnjem nivou iz oko 120 zemalja svijeta. Razvoju sredine u kojoj noćenje u privatnim sobama košta od 10 evra, kafa evro, suveniri od pet evra..., doprinosi i dobar geografski položaj, odnosno udaljenost svega sedam kilometara od glavnog autoputa.
U junu, uoči centralne svečanosti, rezerviše se više od 10.000 letova na mostarskom aerodromu, dok se neke procjene o profitu na godišnjem nivou kreću i do nevjerovatnih 90 miliona evra.
"Izbjeglica sam iz okoline Konjica. Sa jednom vrećicom sam napustio rodno mjesto. Posao sam našao jedino ovdje i više od deceniju održavam nekoliko imanja. Sagradio sam kuću i lijepo živim s porodicom. Međugorje posjećuju ljudi iz čitavog svijeta i bez obzira na to vjerujete li, neće vam se ništa loše desiti ovdje", ispričao nam je Jakov.
Među imanjima o kojima govori je i hotel, suvenirnica i dvorište Mirjane Soldo-Dragićević, jedne od šest vidjelica i vidilaca (Ivanka Ivanković, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković, Milka Pavlović) koji tvrde da im se Gospa ukazala prvi put 24. juna 1981. godine, u liku djevojke u svjetlosti, koja u naručju drži bebu i rukom ih poziva da joj se približe...
U redovima vjernici iz svih krajeva svijeta čekaju na samo nekoliko riječi s Mirjanom. U momentu naše posjete smatrala je da prije svega treba da obiđemo i doživimo Križevac i Međugorje, dok su nam vjernici iz Rima, Vatikana i Minhena objašnjavali da su "došli po svoj trenutak sa živom glasnicom Gospe, svjedokom svakodnevnih ukazanja 1982. godine, 1985. godine i 1998. godine"... Po Gospinoj poruci, dodaju oni, svakog 18. marta će svjedočiti ukazanju do kraja života.
Posljednje svjedočenje Mirjana je imala početkom jula i kako je vjernicima govoreno na misi u crkvi Svetog Jakova: "Gospa se javila na mjestu gdje je pronašla živu vjeru, kako bi udijelila sigurnost i ohrabrila hodočasnike."
Takođe, većina vjernika pješice hodočasti iz drugih gradova, dok je 31-godišnji Francuz Alban Soullard rekorder s 20.000 pređenih kilometara.
