Mladi u BiH tvrde da među svojim vršnjacima nerijetko prepoznaju sljedbenike pokreta emo, koji je početkom ovog mjeseca u Srbiji i Rumuniji umalo doveo do tragedije.
Šesnaestogodišnja djevojčica iz okoline Beograda i njen rumunski internet dečko, vršnjak iz Bukurešta preko Interneta su dogovorili zajedničko samoubistvo. Njih dvoje su bili u virtuelnoj ljubavnoj vezi posljednjih godinu dana. Oboje su poklonici emo pokreta.
Rumunski tinejdžer je, kao što je dogovoreno, popio otrov, ali srećom ne u dovoljnoj količini, pa su ga policija i doktori uspjeli spasiti. Tada im je otkrio cijeli plan. Rumunski Interpol je odmah o događaju obavijestio srpske kolege. U manje od sat vremena srpska kriminalistička policija, Hitna pomoć i Centar za socijalni rad uspjeli su pronaći djevojku koja se namjeravala ubiti očevim pištoljem. Njeni roditelji su ispričali da su djevojku već vodili psihologu, jer su u posljednjih godinu dana kod nje primijetili znatne promjene ponašanja.
O ovom slučaju, te o emo pokretu, javnost jako malo zna.
S druge strane, na Internetu su svim tinejdžerima svakodnevno dostupne stranice sa sadržajem koji propagira upravo emo pokret. Tamo možete saznati da taj pokret postoji i u BiH. Na tim stranicama možemo se upoznati i sa stilom koji bi trebao imati jedan emovac, kakvu muziku bi morao slušati i kako se ponašati i osjećati.
Na jednoj od domaćih internet stranica koje promovišu ovaj pokret piše: "Kakav bi bio sretan život? Iskreno, ne bi mi bio zanimljiv".
Isto tako, u ispovijesti jedne djevojke na sajtu "budiemo" stoji:
"Pritisak je prevelik. Bojim se da ću puknut'. Raspasti se pred svima vama. A vama će to bit zabavno. 'Gle, jadna mala emo curica', pričat ćete. Biće vam smiješno. Plakaćemo zajedno. Vi od smijeha, a ja jer sam emo. Jer se ne uklapam u vaše poimanje normalnog".
S druge strane, pored ovakvih sajtova koji promovišu emo pokret postoje i oni koji se bore protiv njih, isto tako - putem Interneta.
Antiemo grupe: Kako bi izrazili bunt protiv emovaca, koji su prepoznatljivi po crnoj odjeći i kosi puštenoj preko lica, kao i po izolovanosti i povučenosti, mladi su na internet sajtovima za društveno povezivanje poput My Spacea i Facebooka osnovali antiemo grupe.
Grupe pod nazivima "Nemoj biti emo, da te ne bi' lemo", "Nemoj da si emo, da te ne bih lemo", ili pak jednostavno "Antiemo" okupljaju ljude iz BiH, ali i šire, koji smatraju da je ovaj pokret pogrešan i da bi mladi trebalo da ga izbjegavaju.
Dvadesettrogodišnji Darko Sitničić iz Doboja, član grupe "Da te ne bih lemo, nemoj biti emo" na Facebooku navodi da emo ne možemo smatrati grupom, nego supkulturom, koja je zasnovana na tome da su njeni sljedbenici manjina i da su kao takvi pod stalnim iskušenjima i nevoljama. Oni tvrde da ih niko ne razumije, pa zbog toga padaju u depresiju, usljed koje nastaju negativne introspekcije i samopovređivanje.
"Drago mi je što su se konačno mediji na našim prostorima počeli interesovati za umnu recesiju koju emo predstavlja. Emo je supkultura koja je postala kontradiktorna sama sebi, jer oni više nisu manjina nego polako prelaze u većinu i uzimaju sve više maha što nimalo nije pozitivno. Upoznao sam neke osobe koje su bile emo i kada sam ih pitao zbog čega su bili priklonjeni nečemu što ne ispoljava radost ni u kojem obliku, većina ih je odgovorila da neću razumjeti, dok je bilo i onih koji su rekli da je to bila samo glupa tinejdžerska faza zbog koje se kaju", priča Sitničić.
Prema njegovim riječima, ovaj pokret u BiH ne predstavlja toliki problem koliki bi mogao predstavljati. Za sada, većina onih koji se izjašnjavaju kao emo su samo, tvrdi, pozeri, odnosno samo se oblače i šišaju kao emo osobe.
"Mislim da se javnost o tome mora edukovati da bi se moglo preventivno reagovati, jer stvarno nam nisu potrebni tinejdžeri koji će sebi on line oduzimati živote zbog neke banalne stvari. Znam da je moje mišljenje ispravno, jer na ovom svijetu stvarno ne bi trebalo da bude više mjesta za negativne stvari", navodi Sitničić.
I Nemanja Tešanović, student prve godine Odsjeka za žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Banjaluci kaže da poznaje mnogo mladih ljudi koji izgledaju i ponašaju se kao emovci.
"Nikako nisam pristalica tog pokreta i smatram da ti mladi ljudi, većinom od 15-16 godina slijede taj stil i tu se pronalaze zato što se teže uklapaju u društvo i onda prate taj fazon. To je kod nas zanimljivo, jer predstavlja nešto novo, a mladi vole promjene i lako njima podliježu, što je loše. Smatram da bi i kod nas vrlo lako moglo doći do situacije koja se desila u Srbiji", tvrdi Tešanović.
Mnogima emo samo fazon: Sociolog Ivan Šijaković napominje da se mladi uključuju u sekte i pokrete kada su nezadovoljni sami sobom, te kada se osjećaju skučeno, jer je to način da izađu iz tog obrasca i da naprave nešto, postaju važni okupljajući se u posebne grupe.
"Sekte nadopunjuju izgubljeno, a članove privlači njihova mističnost i zatvorenost, što njima samima daje značaj. Takve grupe su opasne same po sebi, naročito pogubne za mlade ljude, jer najčešće plasiraju da je život besmislen", tvrdi Šijaković.
Ono što je bitno, kako smatra ovaj sociolog jeste da sve vođe ovakvih grupa imaju korist, neki rade na čisto ekonomskim ciljevima, a ostvaruju ih kroz donacije bogatih, ili prodaju.
"Postoje i ljudi koji takve organizacije osnivaju, jer su frustrirani, izgubljeni, psihotični ili imaju kompleks. Takođe, tri vrste su ovakvih organizacija, sekta koja je u potpunosti organizovana sa vođstvom, kult kao organizacija manjeg obima od sekte i na kraju pokret koji prelazi u sektu ili kult, gasi se ili ostaje da egzistira kao pokret", pojasnio je Šijaković.
S druge strane, psiholog Srđan Puhalo ističe da sve te mlade ljude koji slijede trend emo i koji se izjašnjavaju kao emovci ne možemo posmatrati samo kao mlade koji su opasni i spremni na suicid, jer se neki tako predstavljaju samo iz fazona.
"Kada sam bio mlad i ja sam bio darker, ali nikada nisam razmišljao da se ubijem. Oblačio sam se tako, možda da bih na neki način i izgledao drugačije i ozbiljnije, ali nisam ni pomišljao na samoubistvo. Nekim mladim ljudima to je samo fazon, tako da je nemoguće znati ko je od njih zaista spreman na suicid, a ko nije", govori Puhalo.
Zbog toga je, kako ističe, jako važno kako mediji predstavljaju ovaj problem, jer bi većim pridavanjem značaja ovoj grupi moglo doći do njene afirmacije, što bi još mladih navelo da požele da budu dio toga. Ipak, ističe ne bi trebalo ni tvrditi da je sve samo fazon, kako neko ne bi iz inata napravio neki problem, čisto da pokaže da je ozbiljan u svojim uvjerenjima.
"Moje mišljenje je da je problem mnogo dublji nego što se predstavlja pričom o mladima koji, eto, zbog određene vrste muzike hoće da se ubiju. Problem je mnogo dublji. Treba se zapitati zašto su ta djeca takva. Grupe kakva je emo samo su mali prikaz stanja u društvu. Ako stvorite normalno okruženje, normalnu porodicu, školu, zadovoljne roditelje i nastavnike, sigurne ulice, smanjite narkomaniju i učinite djecu srećnim, ovakvih grupa će biti manje", navodi Puhalo.
Suština je, kaže, da djeca odrastaju normalno, da im vrijeme bude kvalitetno utrošeno, da nisu na ulici, da se bave sportom i drugim zdravim aktivnostima.
S druge strane, dodaje, normalno je da su mladi u pubertetu buntovni, drugačiji, jer je to period kada počinju stvarati svoje ja, svoj identitet.
"Djeca u pubertetu shvataju da autoritet roditelja slabi, da oni više nisu najpametniji, najjači, privlače ih drugi idoli i zato im je tada mnogo važnija pripadnost nekoj grupi nego porodici. Nije tačno da su djeca koja slijede ovaj pokret, kao ni darkeri, neka siromašna djeca, jer svaki od ovih pokreta zahtijeva uniformu koja nije jeftina, tako da se ne može reći da su to samo djeca iz nesrećnih siromašnih porodica", tvrdi.
Dodaje da je nemoguće zabraniti postojanje grupa kao što je EMO, jer one nisu nigdje ni registrovane, nego predstavljaju neformalne grupe istomišljenika.
Nisu svi darkeri "emovci": Ima li među našim đacima emo djece i kako ih prepoznati i pomoći im, ne znaju ni pedagozi, jer gotovo da nisu ni upoznati sa postojanjem ove grupe.
Rabija Bosnić, pedagog Pete gimnazije i birotehničke škole u Sarajevu kaže da među svojim đacima nije primijetila neke sa suicidalnim idejama, ali ističe da su mladi upravo zbog svoje mladosti i neiskustva skloni uključivanju u raznorazne organizacije, naročito ako je to moderno, upravo zbog toga što ne umiju još dobro kritički sagledati situaciju.
"Djeca iz razorenih porodica ili ona koja imaju neke druge veće probleme mogla bi pribjegavati takvim skupinama tako da sam vam jako zahvalna što ste mi skrenuli pažnju na postojanje jedne takve organizacije, kako bih obratila više pažnje na to", kazala je Bosnićeva.
I Ranka Tutnjević, pedagog banjalučke Gimnazije, kazala je da među đacima ove škole prepoznaje darkere, ali ističe da su to originalna i kvalitetna djeca, te da ne može ništa loše reći o njima i njhovom stilu.
Što se tiče emo pokreta, nije željela ništa komentarisati, jer kaže da nije upoznata o tome ko su oni i kako djeluju.
Prema podacima saopštenim iz MUP-a, ovaj neformalni tinejdžerski fenomen, koji je sve rašireniji u svijetu i zemljama regiona, kod nas nije zastupljen u velikoj mjeri.
"Nemamo kod nas evidentirane takve slučajeve. Ipak, ne može se reći da tako nešto ne može postati problem i kod nas, jer znate i sami da nešto što je moda na zapadu kod nas može doći za dva dana, čak i ako je to jedna velika glupost. Treba biti oprezan. Ukoliko bi došlo do problema vidjeli bismo kako su se sa tim borile kolege iz zemalja koje su imale iskustva sa tim", kaže je Gojko Vasić, načelnik Kriminalističke policije MUP-a RS.
I Irfan Nefić, glasnogovornik MUP-a Kantona Sarajevo, navodi da nema informacije o tome da sljedbenika tog pokreta ima i kod nas, tako da ne može ništa komentarisati.
Nedovoljna informisanost o ovom pokretu spriječila je i predstavnike nevladinih organizacija da daju svoj komentar.
Sve u svemu, mišljenja su podijeljena. Dok jedni smatraju da kod nas uopšte nema sljedbenika ovog pokreta, drugi tvrde da su svjedoci da ih ima i da pokret uzima maha. Problem se, kako neki upozoravaju, ne krije u organizacijama i pokretima, nego u samom društvu koje mladim ljudima obezbjeđuje takvu sredinu u kojoj ne mogu prepoznati prave vrijednosti.
Emo pokret
Emo je vrsta muzike (emocore) i stil odijevanja, a emo djeca su tinejdžeri koji slušaju emocore i oblače se u emo stilu.
Naziv emo ne potiče od riječi emotional, nego od emotive hardcore što predstavlja hardcore punk iz sredine osamdesetih prošlog vijeka godina. Većina emo djece to zapravo nisu, oni samo žele privući pažnju na sebe pa stalno govore kako su u depresiji i da se žele ubiti. Isto tako, skloni su samopovređivanju.
Prava emo djeca su povučene osobe, koje rijetko govore o svojim problemima, te se vole.
Zbog opsesije emo bendom djevojčica se ubila
Prošle godine američki emo bend "My Chemical Romance" indirektno je optužen za "doprinos" samoubistvu jedne mlade Britanke.
Hana Bond (69) iz Kenta objesila se, a doktori su njeno samoubistvo povezali s opsesijom emo muzikom.
"Djevojčica je bila opsjednuta tom mračnom kulturom, opisivala je prijateljima 'glamur' samoubistva, i na svojoj internet stranici držala sliku djevojke sa krvavim zglobovima", izjava je doktora.
"Takva 'kultura', koja glorifikuje smrt i nasilje, veoma je zabrinjavajuća", zaključili su.
Članovi omiljenog benda djevojčice, napisali su na svom sajtu da je poruka i tema njihovog posljednjeg albuma "The black parade" nada i hrabrost.
"U tekstovima pokušavamo reći da morate pronaći snagu za život, čak i tokom bolnih i teških trenutaka. Naš stav je izražen u tekstu pjesme 'Famous last words'", naveli su.
Dječak se spalio, a djevojčice skočile sa zvonika
Nedugo nakon vješanja trinaestogodišnje Britanke Hane Bond, jedan četrnaestogodišnjak, takođe pripadnik emo pokreta sam se spalio, a dvije djevojčice od 69 godina zajedno su skočile sa zvonika crkve. Sve to se dogodilo u Velikoj Britaniji.
Stručnjaci kažu da emovci svijet posmatraju sa strane žaleći nad svojom sudbinom, a često se osvećuju tako što povređuju sami sebe. Oni zagovaraju čiste emocije koje se graniče sa bolom, virtuelno vođenje ljubavi i seksualnu apstinenciju.