Poslije skoro 15 sati provedenih u putu od Banjaluke do Pekinga, te dužeg čekanja na aerodromu u Beču, našli smo se u pekinškoj vazdušnoj luci.
Kroz aerodrom, do prije 150 godina Zabranjenog grada godišnje prođe oko 33 miliona putnika, a nekoliko miliona njih ima jedan cilj - da vidi prijestonicu kineske istorije, kulture i prosperiteta.
Grad koji je stotinama godina privlačio pažnju zapadne civilizacije, i danas predstavlja enigmu za čitav svijet. To je univerzitetski, sportski i modni centar, u kojem možete da jedete, spavate, izlazite, ali ćete teško uspjeti da ga shvatite.
Aerodrom je od grada udaljen oko sat vožnje, ali je obezbijeđen prevoz putnika do centra, odakle je, ako ste prvi put u gradu, najbolje taksijem otići do hotela.
Taksisti ne znaju engleski
Prvi problem s kojim se srećemo su taksisti koji ne pričaju engleski jezik, tako da je najbolje unaprijed pripremiti komad papira na kome je kineskim pismom ispisan naziv hotela. Taksisti ipak dobro rade svoj posao i poznaju grad, tako da im nije neophodna adresa kako bi vas odvezli do odredišta. Takođe, iako znaju da niste s tog kontinenta bićete sigurni da vas već prvog dana neće prevariti. Tokom naplaćivanja usluge za svaku vožnju taksijem uručiće vam račun, bilo da ga plaćate dolarima ili u nacionalnoj valuti.
Kineska nacionalna valuta je juan. Sve svjetske valute vrlo jednostavno je moguće zamijeniti u juan na mjenjačnicama na aerodromu, bankama ili u hotelima. Službeniku je samo potreban broj vašeg pasoša i potpis. Nije tačno da je najbolje da u Kinu nositi dolare jer su sve svjetske valute likvidne na kineskom tlu. Za jedan evro može se dobiti 10,289 juana, a za jedan dolar 7,576 juana. Važno je da se sačuvaju potvrde o mijenjanju novca kako biste pred napuštanje zemlje juane mogli zamijeniti za prvobitnu valutu.
Bez obzira na to iz kog dijela svijeta dolazite i koliko veliki bio vaš grad, već tokom vožnje taksijem do hotela primjetićete da je u Pekingu sve ogromno i novo. Put od aerodroma do centra grada posljednjih godina je pretvoren u autoput. Sve glavne gradske saobraćajnice imaju najmanje tri saobraćajne trake u jednom smijeru i prostrane raskrsnice, kojima saobraća preko tri miliona automobila, gradski prevoz i tradicionalna rikša. Najveća zagušenja u saobraćaju su između 17 i 19 časova. Grad se razvijao planski, tako da su glavne saobraćajnice pod pravim uglom, a povezuje ih mreža manjih ulica. Kad god vam se učini da ste se možda izgubili, nastavite da hodate tim pravcem, izaći ćete na neku od glavnih saobraćajnica i ponovo ste na pravom putu.
Kafa 1,50 evra
Svi hoteli u Pekingu su visokog standarda. Uglavnom su to hotelski kompleksi, koji imaju nekoliko desetina spratova, na stotine soba i apartmana, restorane, saune, masaže, bazene i sportsko-rekreativne sale. U više od 400 hotela u gradu svako će naći kutak za sebe, koji mu odgovara po standardu i cijenama.
Ljubaznost i pouzdanost osoblja može da nadoknadi eventualno nepoznavanje engleskog jezika hotelskih službenika. Osim ako ne šarmirate hotelskog službenika na recepciji, potrebno je da ostavite 20 evra depozita kako bi vam otvorili telefonsku liniju za direktne pozive iz sobe.
Za korištenje Interneta, jer skoro svaka soba ima računar, ako nemate svoj laptop, moraćete da izdvojite oko dva evra po satu. Ono što se nikako ne preporučuje, jeste da naručite kafu u hotelskom kafeu jer ćete za nju morati izdvojiti oko pet evra, koliko košta i flašica obične vode, dok u kafeima u tržnim centrima kafa košta oko jedan i po evro.
Nikako se ne preporučuje da se pije voda iz česme. Isto tako, Kinezi će vam gdje god stignu, u bilo koje godišnje doba, poslužiti toplu vodu. Zato, kad god naručujete vodu, u restoranu ili kafeu, morate naglasiti da želite hladnu.
Šetnja na trgu Tjenamen
Tokom prve šetnje gradom, iako ima mnogo turista iz cijelog svijeta, osjetićete na sebi poglede stanovnika Pekinga. S posebnim interesom će vas gledati djeca. Dok stojite na kasi u supermarketu ispod oka će vas posmatrati trgovac. Ukoliko ih nešto pitate da vam pomognu, biće vam na usluzi, ali se nećete moći sporazumjeti, jer ni oni u većini slučajeva, kao ni taksisti, ne govore engleski jezik. U Pekingu su svi na usluzi turistima. Koga god na ulici da pitate kako da dođete do trga Tjenamen pokušaće da vam pomogne. Peking je univerzitetski grad u kome borave stotine hiljada studenata koji govore veliki broj svjetskih jezika, tako da na ulici svakog mlađeg možete pitati za pomoć i neće biti problema.
Ma gdje bili smješteni i kakav raspored imali, kada izađete u grad prvo ćete otići na Trg Tjenamen. Kada kročite na njega prvo će vas oduševiti njegova veličina. Na trgu se šetaju parovi, slikaju turisti, djeca puštaju zmajeve, a ulični trgovci prodaju suvenire. Trg okružuje veliki broj istorijski značajnih građevina, s jedne strane ulaz u Zabranjeni grad, koji se zove Kapija nebeskog mira, sa druge Kineski revolucionarni istorijski muzej, treće Velika narodna dvorana i četvrte Muzej narodnih heroja.
Na trgu se održavaju sve velike svečanosti, a Vlada ga i danas koristi za govore i obavještenja upućena građanima.
U zoru se diže, a u sumrak spušta nacionalna zastava, koja je smještena na centru trga. Ovaj ritual vojnici obavljaju uz najviše počasti praćeni pogledima velikog broja ljudi. U to vrijeme saobraćaj na Aveniji Čang se zaustavlja, a 30 vojnika ceremonijalno maršira preko ulice. Na stotine ljudi dolazi na trg da gleda ovu ceremoniju koja se godinama odvija na isti način i u isto vrijeme. Posjetioci dolaze i po nekoliko sati prije ceremonije kao bi zauzeli najbolje mjesto za posmatranje događaja.
Legenda o Zabranjenom gradu
Prošavši kroz sjeverni ulaz, Kapiju nebeskog mira, naći ćete se u gradu koji je više od 500 godina bio nedostupan očima javnosti. U Zabranjenom gradu, koji je površine od 720.000 kvadratnih metara, živjele su kraljevske porodice dinastija Ming i King.
Članovi kraljevskih porodica nikada nisu izlazili iz Zabranjenog grada, a obični ljudi nikada u njega nisu ulazili. Na južni ulaz, koji se još naziva i `ženski`, ulazile su žene, kćerke poznatih trgovaca, ratnika i uglednika iz kineskih provincija, koje su postajale careve ljubavnice. Žene su obučavane da zavode cara i udovoljavaju mu. Car je imao na hiljade konkubina. Neke nikada nisu ni imale priliku da ga upoznaju, ali su doživotno bile materijalno obezbijeđene. Stariji stanovnici Pekinga se i danas sjećaju priča koje su se prenosile s koljena na koljeno o Zabranjenom gradu, kako on iza svog bezgrešnog lica krije izdaje, ubistva i političke okršaje. Kinezi i danas vjeruju da se kinesko carstvo rasulo unutrašnjim razdorom jedne žene, jer je jedno od najstarijih proročanstava predviđalo da će Kinu uništiti žena.
U gradu ograđenom zidinama nalazi se 9.999 zgrada, na kilometre uličica i hodnika, u kojima se tako lako izgubiti. Za posjetu Zabranjenom gradu, obilasku palata i muzeja i šetnju carskim vrtovima neophodno je odvojiti čitavo poslijepodne i pet evra.
Naivno je misliti, a to svi misle kada dođu u Peking, da će se na neka odredišta ponovo vratiti. Neće! Ono što planirate kupiti, kupite odmah, a ono što mislite slikati, slikajte odmah. Peking ima toliko toga da ponudi i kako ga upoznajete sve vas više uvlači u svoje čari.
Veliki zid pripada svima
Sljedeća stavka u agendi svakog turiste je Veliki zid. Do njega se u dijelu prilagođenom turistima, najbližem Pekingu, dolazi poslije dva i po sata vožnje, a pred samim odredištem je tolika gužva, koja dovodi do kolapsa u saobraćaju. Ka zidu se najbolje uputiti u organizovanim turističkim izletima, čije ponude se nalaze u svim hotelima u gradu. Cijena jednog ovakvog izleta sa uračunatim prevozom i ulaznicom za Veliki zid košta od 15 do 30 evra. Za strme kamene stepenice potrebni su dobra kondicija i kvalitetne patike. Zid, koji je iz odbrambenih razloga građen 100 godina, dug je oko 6.000 kilometara i prostire se duž čitave sjeverne kineske granice. Gradili su ga tadašnji politički zatvorenici i vojnici. Kao niska bisera prati liniju planina preko kojih se proteže, a na svim uzvišenjima nalaze se strateški potporni tornjevi, s kojih su slati dimni signali kako bi komanda iz Pekinga bila upozorena na eventualni napad neprijatelja sa sjevera.
Kinezi vjeruju da zid ima oblik velikog zmaja, koji raširenih krila štiti sjevernu kinesku granicu. Zid smatraju najvećim grobljem na svijetu, jer je na hiljade ljudi koji su ga gradili tu umrlo i pokopano. Tako je jednom davno žena jednog komandanta carske vojske, obukavši svoje najljepše svilene haljine, krenula da obiđe supruga, koji je čitave zime nadgledao gradnju zida. Danima ga je tražila hodajući zidom i pitajući vojnike za njega, ali joj niko nije mogao reći gdje je. Nakon duge potrage nišla je na jedog vojnika koji je radio s njenim mužem, pitala ga je gdje je, a mladi vojnik joj je rekao kako je komandant umro protekle zime. Žena je u očaju skočila sa zida u provaliju.
Postoji kineska izreka koja kaže `Onaj ko uspije da se popne na Veliki zid biće slavljen kao heroj`.
Kinezi kažu da zid pripada svima koji se na njega popnu i poštuju ga. Ovaj značajni spomenik kulture 1987. godine uvršten je na listu UNESCO-ve kulturne baštine.
Modni centar i obavezno cjenkanje
Peking se posljednjih 15 godina razvio u veliki modni centar. Sve svjetski poznate marke svoje butike imaju u ovom višemilionskom gradu, a menadžmenti svih kuća trude se da svojom robom pokriju ogromno kinesko tržište.
Iako je i BiH prepuna kineskih prodavnica i pretrpana robom kineske proizvodnje, šopingu u Pekingu jednostavno morate da se poklonite. Kupovina je ovdje cjelodnevni ritual. Ono na šta mi nismo navikli je cjenkanje. Suvenire, odjeću, torbe i obuću moguće je za male pare kupiti u ogromnim marketima u Silk stritu. Kopije svih svjetskih marki ovdje su dostupne po izrazito niskim cijenama. Ali u Silk marketima cjenkanje je obavezno. Prodavac će se jednostavno naći uvrijeđen ako ne učestvujete u kreiranju cijene nekog artikla s njim, a vi ćete na kraju to dobiti za 90 odsto nižu cijenu od prvobitne. Cijene su ovdje niže nego kod nas.
U drugim velikim tržnim centrima poput centra `Sidan` može se kupiti kvalitetnija odjeća, sa fiksnim cijenama, ali koje su takođe pristupačne. U većini butika kraj ljeta je vrijeme sniženja. U Kini se oznake za sniženja drugačije tumače nego kod nas. Ako pored nekih pantalona stoji broj sedam, to znači da ćete za njih platiti 70 odsto cijene, to jest da su jeftinije 30 odsto. Što je broj uz artikl niži to je popust veći. Kinezi imaju urnebesne kombinacije u odijevanju, kombinuju sve moguće boje, stilove i materijale, tako da ulice Pekinga djeluju kao modne revije koje se graniče s avangardom.
Šećer dominira kineskom kuhinjom
Peking je prepun tradicionalnim restoranima, u kojima se služe najraznovrsnija jela. S brzim zapadnjačkim životom kosi se kineski običaj da ceremonija za stolom traje u prosjeku sat vremena. Konobari iznose salate, bareno povrće, ribu, sva kineska tradicionalna jela od različitih vrsta mesa, s ukusnim umacima, rižu i na kraju supu. Jedan od specijaliteta svakako je lotosova supa, koja dolazi na kraju obroka. Jedan od najpoznatijih specijaliteta je pekinška patka, a Kinezi najbolje na svijetu spremaju morske plodove.
Evropljanima problem može biti to što je sve slatko, jer u kineskoj kuhinji dominira šećer. Sladtki su i hljeb, umaci i supe. Nakon prvog slatkastog okusa, zalogaj postaje pikantan i ljut, ali nikako slan. Na večeru je najbolje otići sa Kinezima jer će vam oni znati tačno objasniti šta jedete i kako se to sprema.
Ako se tokom boravka u Pekingu zaželite hrane na koju ste navikli, u ambasadorskom dijelu grada je veliki broj italijanskih, ruskih, meksičkih i srpskih restorana, koji vam nude dobro poznate ukuse. Takođe ima mnogo svjetski poznatih lanaca brze hrane, poput `Mekdonaldsa`, `Sabveja` ili `Kentaki čikina`. Cijene u restoranima su prihvatljive, a služe i dobra vina.
Kineska omladina u Pekingu izlazi svako veče. U gradu je veliki broj noćnih klubova, kareoke barova i pabova. Većina ih je smještena u Ćaojang distriktu. Noćni život je u velikoj mjeri stacioniran u Sanlitun bar stritu i Gongti ksilu bar oblasti. Ovi dijelovi grada su prepuni klubova s muzikom uživo, uređenih u najrazličitijim stilovima. Cijene piva u ovim klubovima su oko pet evra, a koktela oko osam. Mladi Kinezi uveče najviše piju viski čivas regal, koji u zavisnosti od kluba košta između 50 i 100 evra. Miješaju ga sa svim i svačim, od ledenog čaja do koka-kole.
Sjeverno od Trga Tjenamen smješten je novi urbani dio, u kome se nalazi veliki broj tematski uređenih barova. Uveče je najbolje izlaziti taksijem jer nije skup. Za gradsku vožnju nije potrebno izdvojiti više od tri evra.
Uz sva pića služe tacne s voćem, lubenicom, dinjom i grožđem. Kinezi imaju za nas pomalo neobičan sistem rada u klubovima. Piće se naručuje kod konobara, recimo za šankom, on laserskom lampom signalizira svom kolegi koji stoji izvan šanka, kojem nakon što kažete šta ćete piti dajete novca, on odlazi do kase, koja je u posebnoj prostoriji, vraća kusur i tada konobar sa šanka donosi piće. Piće, recimo pivo, otvaraju pred vama, a ako pijete koktel i vi niste tu, neće ga spustiti na sto dok god se ne vratite i daju vam ga u ruku.
Najsigurniji grad u Kini
Za kinesku prijestonicu vrijedi mišljenje da je najsigurniji grad u zemlji. Obezbjeđenje po klubovima je veliko, tako da su incidenti prava rijetkost. Stanovnici Pekinga gaje predrasude kako drugi gradovi nisu sigurni kao njihov, posebno gradovi u drugim provincijama. Sve je podređeno turistima, a menadžeri klubova će vam prići po deset puta uvjeravajući se da ste zadovoljni i dobro zbrinuti.
Ipak, Kina će još morati dosta da poradi na svom prilagođavanju turistima, koji im hrle u posjetu. Putokazi u saobraćaju nisu u potpunosti prilagođeni, i dalje ih je veliki broj ispisan na kineskom, a objašnjenja u muzejima, zoološkom vrtu i nekim drugim institucijama često su turistima nejasna. Ipak, svi Kinezi koji rade sa strancima, svjesni da su za nas njihova imena komplikovana za izgovor, prilagodili su se i za sebe pronašli engleska imena.
Svjedoci kineske istorije i razvoja kineskog društva, Kineski revolucionarni istorijski muzej, Muzej narodnih heroja, kao i većina galerija i izložbenih prostora otvoreni su do 17 časova.
Iako za Vojni muzej vlada najveće interesovanje građana, on se zatvara u 16 časova. Pod ingerencijom je voske, pa su i kontrole pri ulasku jake, a obezbjeđenje čuva dvorište s modelima aviona, helikoptera, tankova i oklopnih vozila. Cijene ulaznica za muzeje kreću se od pet do sedam evra.
Predivan pogled na grad pruža se sa TV tornja. Za ulazak na najviši nivo visok 400 metara potrebno je izdvojiti šest evra. Hostese u liftu daju osnovne podatke o tornju, njegovoj izgradnji i visini, a po dolasku na vrh dobijate vodiče koji s vama obilaze toranj. U njemu se nalazi galerija fotografija na kojima je prikazan razvoj grada, radnje sa suvenirima, kafe i roling restoran. Ukoliko je vedro, panorama se proteže do najudaljenijih dijelova grada i aerodroma, ali kada smo mi bili gore vrijeme je bilo maglovito, tako da smo vidjeli samo ono što je bilo ispod nas.
Posjeta pandama
Preporuka je da tokom boravka u Pekingu obavezno posjetite zoološki vrt. Njega, jednostavno, morate obići. Ogroman je, smješten na više hiljada kvadratnih metara, a kada je prije skoro 100 godina otvoren nazvali su ga Vrt sa hiljadu životinja. Najveća atrakcija u vrtu su pande, koje kinezi zovu ksiongamo i kojih ima desetak, uključujući i mladunčad. Za pande Kinezi vjeruju da imaju čudesne moći, da čuvaju od prirodnih katastrofa i zlih duhova, pa su ih zato držali u carskim zamkovima. Prvu pandu su na zapad odnijeli francuski misionari 1869. godine. U ovom životinjskom raju, za koji je potrebno izdvojiti samo dva evra, mogu se još vidjeti bijeli tigrovi, lavovi, deve, gorile, pingvini i druge životinje. Pekinški akvarijum je jedan od najvećih na svijetu.
Vlaga otežava boravak
Prosječna temperatura vazduha u Pekingu tokom avgusta iznosila je 25 stepeni Celzijusevih. Međutim, veliki stepen vlage, koji dostiže i do 75 procenata, boravak na otvorenom čini neugodnim. Vlaga se ne smanjuje ni noću, tako da je svo vrijeme našeg boravka u kineskoj prijestonici bilo maglovito, a sa kineskog tla nismo vidjeli ni sunce, ni zvijezde, ni mjesec. Ni stanovnicima najmnogoljudnijeg grada na svijetu ne godi ovakva klima. Kažu, najljepši je oktobar za posjetu Pekingu i rani proljećni mjeseci.
Štede struju i vodu
Kinezi su jako štedljiv narod, štede sve svoje energetske potencijale. Grad uveče nije osvijetljen u mjeri u kojoj su to evropske metropole.
Građani u svojim domovima koriste neonske sijalice, koje troše znatno manje električne energije. Čak ni Trg Tjenamen nije osvijetljen onoliko koliko smo očekivali. Osim ulične rasvjete na trgu i pokojeg svjetlosnog natpisa, blještavih svjetlećih objekata nema. U svim hotelima stoje natpisi da se racionalno troši voda.