Društvo

Feljton: Rodolf Arčibald Rajs Čujte Srbi, čuvajte se sebe (X)

Feljton: Rodolf Arčibald Rajs Čujte Srbi, čuvajte se sebe (X)
Feljton: Rodolf Arčibald Rajs Čujte Srbi, čuvajte se sebe (X)
N.N.

"Čujte Srbi, čuvajte se sebe" je politički testament Rodolfa Arčibalda Rajsa, koji je rođen 8. avgusta 1875. godine u Badenu. Bio je profesor Univerziteta u Lozani, doktor prava i hemije, kriminolog i publicista.

Dokument je napisan 1928. godine, a objavljen je poslije njegove smrti.

U Srbiju je došao avgusta 1914. godine, u toku Prvog svjetskog rata, na poziv srpske vlade kao neutralni posmatrač i ratni dopisnik i da sprovede anketu o mađarskim, njemačkim i bugarskim zvjerstvima u Srbiji tokom pomenutog rata. Zavolio je Srbiju i postao veliki prijatelj srpskog naroda.

U drugim zemljama, i prijateljskim i neprijateljskim, "inteligencija" se odlično žrtvovala na bojnom polju ili se, ako nije bila sposobna da nosi oružje, satirala na pomoćnim ratnim poslovima. "Inteligencija" Srbije skoro ništa nije učinila za svoju zemlju i jedina joj je briga bila da svoje dragocene članove skloni na sigurno. Odgovarate mi da su vaši "intelektualci" brinuli o mladima u izbeglištvu, da su se bavili propagandom itd. Ma nemojte! Vaše univerzitetske profesore država je dobro plaćala za taj posao i tokom izbeglištva. A samo se nekoliko srednjoškolskih profesora posvetilo vaspitavanju vaše izbegle dece.

ŽRTVOVANJE: "Glavešine" univerziteta su šetale s jedne školske proslave na drugu da bi tamo na rečima veličali junačko žrtvovanje vaših vojnika, žrtvovanje koje nisu hteli da dele, a koje im je služilo kao vlastiti pijedestal. A njihov propagandni rad? Neke dosadne knjige, i to brojne, lišene iskrenosti, pošto njihovi tvorci nisu učestvovali u onom natčovečanskom podvigu koji su hteli da veličaju pred saveznicima i neutralnim zemljama, knjiga koje su, uostalom, malo ili nimalo čitali oni kojima su bile namenjene. Ko bi se u to junačko vreme mučio da čita, na primer, Belićevu "Makedoniju", knjigu koja sadrži maltene samo filološke i lingvističke rasprave? Delovanje Lazara Markovića u Ženevi bilo je, istina, uspešnije. Njegov list "Srbija" bio je dobro uređen i izvršio je dobru propagandu u nekim savezničkim i neutralnim sredinama. Međutim, tokom njegovog boravka kod nas u Švajcarskoj, posle povlačenja preko Albanije, čitaoci tog lista, prijatelji Srbije, često su mi postavljali pitanje: "Zašto Marković, koji tako patriotski piše u svom listu, a koji je mlad i zdrav, nije sa svojim vršnjacima u rovovima da brani otadžbinu?

Mada je sadržaj knjiga "intelektualaca" iz te "inteligencije" slabo čitan, oni su iz toga izvukli najveću ličnu korist. Ta pisanija su im poslužila da sebi pridaju značaj pred kolegama iz zemalja u koje su izbegli. Izdavali su se za predstavnike prosvećene Srbije, kao takve su ih svuda primali, tetošili, odlikovali itd. Zar nije smešno i čak skandalozno videti krst Legije časti na grudima profesora zabušanata "za njihove ratne zasluge", dok ga nema na grudima najsrčanijih i najjunačnijih vojnika? Lazar Marković i dan-danas u inostranstvu važi za jednog od najistaknutijih ličnosti Kraljevine SHS zato što je sasvim spokojno i u potpunoj zavetrini radio u rovovima Ženeve dok je srpski narod preživljavao najteže dane.

BESRAMNI GRABEŽ: Ne samo da vam je "inteligencija" dobro iskoristila žrtvovanje i odricanje naroda već je, zahvaljujući pažnji i počastima kojima su je obasipali, a koje su bile namenjene hrabrim braniocima Srbije - što je nije sprečavalo da ih prima na svoj račun - postala još mnogo gordija i naduvenija nego pre rata.

Vrativši se u otadžbinu posle pobede, u kojoj nisu učestvovali, vaši "intelektualci" su težili da upravljaju svim poslovima. Seljaci, les selijks, njima nisu ništa značili iako su činili ogromnu većinu u Srbiji, a vojnici, tvorci pobede, za njih su bili "prostaci", dobri da mlate neprijatelja i ginu i ni za šta drugo.

Oni koji su ratovali i krvlju platili vašu slobodu tada su bili umorni. Uz to, u svom idealizmu, koji ih je održavao u najcrnjim danima iskušenja, verovali su u ljudsku dobrotu i zahvalnost. Odmorna, zahvaljujući zabušavanju tokom rata, "inteligencija" je iskoristila taj umor onih koji su gradili veličinu svoje zemlje. Delila je i spletkarila uz podršku velikog kontingenta sebi sličnih poreklom iz oslobođenih krajeva s one strane Save i Dunava. Tada je nastupilo besramno grabljenje važnih i unosnih položaja i raspojasani ples miliona predvođen "inteligencijom".

KSENOFOBIJA I SAMOLJUBLJE: "Inteligencija" je uspela u tom poduhvatu pogubnom po zemlju. Istinske vrednosti srpskih zemalja, posebno one kojima vaša zemlja duguje, istisnute su. "Inteligencija" ljubomorno pazi da nove i poštene snage ne prokrče sebi put. Čim neku otkrije, udara je po glavi dok ne utone u blato. "Inteligencija" vam se bacila slepo u stranačku politiku, za koju je znala da će biti diktator zemlje. Koliko se univerzitetskih profesora i drugih intelektualaca ne kandiduje na svim izborima? "Inteligencija", kojoj ne nedostaje iskrivljena pamet, uprkos pretvaranju i servilnom oponašanju svake loše "moderne" tekovine elite sa starijom kulturom, savršeno uviđa da ne uspeva da se izjednači s njom zato što ona ima i stari fond stvarnih vrednosti koje ova ne poznaje. Zato iz dna duše i iz sveg srca zavidi svim obrazovnim strancima. Smatra da je ponižena i zbog tog poniženja sveti se strancima koji žive u vašoj zemlji. To je odvratna ksenofobija, jer u njenoj osnovi nije neko rodoljubivo osećanje, već ružno i maloumno samoljublje. Ako i nije preporučljiva, ksenofobija se u nekim slučajevima može oprostiti i to onda kada proističe iz straha za dobro otadžbine. Ako je izaziva isključivo egoistična zavist, kao što je to slučaj s vašom "inteligencijom", onda je mrska i maloumna. (Nastaviće se)

Vezane vijesti:

Feljton: Rodolf Arčibald Rajs Čujte Srbi, čuvajte se sebe (IX)

Najčitanije