Sarajevski kantonalni tužilac Dubravko Čampara početkom septembra podigao je optužnicu protiv Janje Anđelić (44) i Ljubice Kolovrat (60) iz Novog Travnika, zbog "pripadnosti zločinačkoj organizaciji" te ubistva Aleksandra Petrovića Saše iz Beograda.

Prema navodima optužnice, u jednom sarajevskom stanu nakon prijave požara policija je pronašla ugljenisani leš Aleksandra Petrovića.

`Slika sa lica mjesta bila je najblaže rečeno jeziva. Iz stana izlazi dim, a u unutrašnjosti ugljenisano tijelo i na zidu rupa od metka. Nije bilo lako zaista doći do osumnjičenih, jer stan je bio iznajmljen. Vlasnik nam je rekao da ga je izdao studentici iz Hrvatske koja je ovdje došla da studira medicinu. Ali, malo-pomalo forenzičkom obradom kockice su se složile i dokazi su se počeli redati`, priča Čampara. Jedan od dokaza, ako ne i ključni, u rasvjetljavanju monstruoznog ubistva Aleksandra Petrovića, zločina o kojem se pričalo i pisalo i u susjednim zemljama, bila je svakako i DNK analiza.

`U ovom konkretnom slučaju radilo se o identifikaciji ubijene osobe, budući da je leš bio ugljenisan. Nakon određenih ispitivanja došlo se do određenih podataka ko bi mogao biti žrtva i zaista uzimanjem uzorka krvi njegove tetke, majčine sestre uspostavilo se da je ubijeni Aleksandar Petrović`, ističe Rijad Konjodžić, diplomirani inženjer molekularne biologije i hemije i šef jedine bh. laboratorije za DNK analizu.

Ovaj slučaj podstakao nas je da istražimo koliko nauka pomaže u borbi protiv kriminala u Bosni i Hercegovini.

DNK ANALIZA

Prvu DNK analizu Rijad Konjodžić uradio je 1999. godine, a prvi sudski nalaz iz ove oblasti godinu dana kasnije.

`Od tada pa do danas svjedočio sam nekoliko stotina puta diljem cijele BiH, počevši od istražnog postupka pa kasnije i na sudu odnosno tokom dokaznog postupka. Zahvaljujući DNK analizi u BiH je izrečeno preko sto osuđujućih presuda za ubistva, silovanja i ostala teška krivična djela. Da nije bilo ove analize vjerujte da bi mnogi počinioci djela danas slobodno hodali`, pojašnjava ekspert za DNK analizu.

Naime, DNK analiza se u skorije vrijeme sve više uvodi kao tužilački, a kasnije i sudski dokaz u u sudovima u BiH.

`DNK analiza može se uzeti maltene iz svakog nespornog i spornog uzorka. Nesporni uzorak je onaj koji je uzet od žive osobe, a to može biti krv, pljuvačka, vlas kose i slično, dok je sporni uzorak onaj koji policija pronalazi na licu mjesta, znači ponovo krv, pljuvačka, vaginalni i analni brisevi koji se uzimaju kod silovanja, opušci, odjevni predmeti, kape, rukavice, dlake, doslovno sve`, dodaje Rijad Konjhodžić. Ovaj dokaz je poprilično skup, ali daje dobre rezultate. Za jedan uzorak, odnosno profil potrebno je izdvojiti 363 KM, a prvi rezultati se mogu očekivati nakon pet do šest dana. 

Prema Zakonu o krivičnom postupku FBiH koji je stupio na snagu u augustu 2003. godine, prema članu 126 analizu dezoksiribonukleinske kiseline (DNK ili DNA) može vršiti isključivo ustanova specijalizovana za ovu vrstu vještačenja. Pored ovog, policijski službenici i tužilac rade vještačenja i mnogih drugih dokaza, kao što su otisci prstiju ili daktiloskopski tragovi, biološki tragovi u šta se ubrajaju tragovi krivi i ostali. Kada se radi na istrazi o ubistvu gdje je korišteno vatreno oružje neizostavan dokaz dozvoljen po važećem Zakonu o krivičnom postupku je i parafinska i silikonska rukavica, koja će pokazati da li je osumnjičeni pucao, a u zadnje vrijeme sve više se koriste i transparente folije. Postoji još jedan dokaz, koji nije validan na sudu, a to je test na poligrafu ili u narodnu poznatiji kao test na detektoru laži.

LAŽE LI DETEKTOR LAŽI

Poligraf ili detektor laži je sprava pomoću koje se s manje ili više preciznosti može utvrditi da li neko govori istinu ili ne. Ovom spravom mjere se fiziološke promjene koje se događaju prilikom izgovaranja laži. Međutim, pouzdanost ovog metoda nije suviše velika, pa se ona na sudu ne može koristiti kao relevantan dokaz. Ali, rezultati ovog testiranja u dobroj mjeri pomažu u usmjeravanju u istragama, tvrdi Ismet Katana, poligrafist u sarajevskom MUP-u.

`Detektor laži ili poligraf registruje sve ono što je van kontrole centralnog nervnog sistema. To je aparat sastavljen od nekoliko medicinskih aparata povezanih na kompjuter. Sastoji se od kardioseizmografa, koji prati amplitude rada srca, od pletizmografa, koji registruje promjene koje se dešavaju na završecima krvnih sudova, od pneumografa, koji prati stomačno i grudno disanje i od Galvanskog refleksa, koji registruje otpor kože`, objašnjava jedan od najtraženijih poligrafista u BiH.

Ispitaniku se postavlja set pitanja od kojih su samo tri ili četiri relevantna za slučaj zbog kojeg je osumnjičen.

U ovoj `psihičkoj borbi` između poligrafiste i osumnjičenog, aparat registruje impulse i pretvara ih u grafikon. Amplitude dobijenih krivulja nedvosmisleno ukazuju da li neko govori istinu ili ne.

`Svaka osoba koja bude dovedena na testiranje biva upozorena da može odbiti testiranje. Ko odbije testiranje po nalogu tužioca ide u pritvor, jer se postavlja logično pitanje - ako nisi kriv zašto odbijaš saradnju? Onaj ko nije kriv pristaće na detektor i vrlo brzo će biti oslobođen svih sumnji`, kaže Katana i dodaje da se često dešava da ispitanik prekine testiranje, jer ne može više da izdrži `psihički` pritisak i onda dolazi do priznanja krivice.

U istraživanju monstruoznog ubistva Aleksandra Petrovića i poligraf je odigrao bitnu ulogu. Optužene saučesnice bile su kod Katane na poligrafu i vrlo brzo se uspostavilo da su usko vezane s ovim slučajem.

`Međutim, morate znati da dok dođemo do prave osobe moramo ispitati dosta drugih. Nedavno smo radili jednu pljačku banke u Sarajevu i ispitali smo 33 osobe i opet nismo otkrili krivce. Ali, nakon izvjesnog vremena desi se pljačka banke u Zenici i na poligrafu otkrijemo da osumnjičeni za tu pljačku nema nikakve veze sa ovom pljačkom, ali je učestvovao u onoj u Sarajevu gdje smo mi testirali 33 osobe`, pojašnjava Katana. 

Na pitanje da li poligraf ipak može nekada i da pogriješi, te da li može biti prevaren, Katana kaže da `mašina ili radi ili ne radi, sredine nema`.

`Agenti stranih službi imaju posebnu obuku kako da prođu na detektoru laži. To im polazi za rukom samo u situacijama kada ih ispituje neko ko nema dovoljno iskustva. Ostali slučajevi skrivanja istine na detektoru laži mogu se naći samo u romanima ili na filmovima. A, laže li detektor laži, provjerili smo na licu mjesta. Podvrgnuli smo se poligrafu i lagali na sva postavljena pitanja. Naravno, nijedna laž u našem slučaju nije detektovana kao istina.

OTISCI PRSTIJU

`Otisci prstiju i dlanova služe za identifikaciju živih osoba i utvrđivanje identiteta. Mi u MUP-u KS imamo svoju bazu podataka s otiscima osoba koje su se već našle u sukobu sa zakonom. Međutim, već godinu dana uvezani smo sa svim ostalim policijama u BiH, što je u mnogome olakšalo rad. U toj zajedničkoj bazi imamo oko 35.000 osoba. Sve se radi kompjuterski i potrebno je nekoliko minuta da dobijemo odgovor da li će neko biti osumnjičen ili ne`, pojašnjava Munib Dedović, forenzičar u sarajevskoj policiji. 

Međutim, da bi podaci bili ubačeni u računar i da bi se počelo s obradom, potrebno je otiske skinuti s nekog uzorka, da li on bio sporan ili nesporan. Kao i kod DNA analize uzorak se jednostavno rečeno može uzeti sa `svega i svačega''.

PARAFINSKA I SILIKONSKA RUKAVICA

A krivci se mogu otkriti i putem hemijskog vještačenja.

`Skidanje parafinske i silikonske rukavice je najstarija metoda za utvrđivanje prisutnosti barutnih čestica. Parafinska rukavica je metoda kojom će se utvrditi da li je neka osoba pucala iz vatrenog oružja, te u kojoj ruci je ta osoba držala oružje prilikom pucanja. Isti odgovor će dati i silikonska rukavica, a u zadnje vrijeme sve više se koriste i transparente folije`, kaže Danica Pencl, vještak za hemijska vještačenja.

Naša sagovornica je čest gost sudnica u sarajevskom Kantonalnom sudu. Pozivaju je i tužioci, ali zna se dogoditi da je pozvana kao vještak i od strane odbrane.

`Kada krenem na suđenje ne nosim rukavice i folije, već nosim nalaz i mišljenje i crteže na kojima je moj nalaz opisan. Ali dok nalaz ne bude gotov neophodno je uraditi vještačenje. Ja ne izlazim na lice mjesta, niti u našim prostorijama uzimam otiske, odnosno ne radim te rukavice. To rade druge osobe, a meni se dostavljaju kalupi ili folije koje ja vještačim nakon što budu podvrgnuti difenilaminskom testu na nitrate/nitrite`, dodaje naša sagovornica.

Prošavši kroz kompletnu kriminalističku obradu novinarka `Nezavisnih` otkrila je da je gotovo nemoguće proći sva ova testiranja i sakriti zločin koji ste počinili. Što zbog stručnosti i opremljenosti naših kriminalističkih službi, što zbog psihičkog pritiska, koji je velik čak i za nevinu osobu, u šta se pisac ovih redova i uvjerio.

I `beba` na detektoru laži

`Moj najmlađi ispitanik sada ima oko dvije i po godine`, prepričava Ismet Katana jednu od mnogobrojnih anegdota koje su mu se dogodile za 10 godina rada koliko radi kao poligrafist.

`Desi mi se prije nekoliko godina da sam dobio zadatak da testiram jednu djevojku koja je bila osumnjičena za razbojništvo. Vidim ja na tom testu da je ona sposobna za sve i svašta s one crte zakona i zaista nakon nekoliko godina opet mi je dovedu, ovaj put je osumnjičena za tešku krađu. Prije nego je sjela na detektor pita ona mene da li je poligraf štetan i da li zrači, jer je ona u drugom je stanju. Kažem ja njoj detektor nema nikakvih štetnih posljedica, ali ako hoćeš možeš odbiti testiranje zbog trudnoće, ali da znaš ja ti ne vjerujem. Veli ona meni: `Kada je tako, pristajem na testiranje.` I uradimo mi taj test, rezultate neću govoriti, i nakon nekoliko mjeseci sretnem je u gradu s bebom. I zato kažem da je njen sin moj najmlađi ispitanik`, prisjeća se Katana.