Liječenje ratnih trauma u BiH sporo ide jer nacionalizam među ljudima ne dopušta da se trgnu i idu u sretniji život, kaže u intervjuu za "Nezavisne" fra Ivo Marković, dobitnik brojnih nagrada za napore u pomirenju među narodima.
Ovaj bosanski franjevac osnivač je Interreligijske službe "Oči u oči", koja postoji radi stvaranja povjerenja i međuvjerske saradnje. Profesor je pastoralne teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Fra Ivo Marković ocjenjuje da loš ambijent u zemlji stvaraju nacionalni političari koji ne rješavaju društvene probleme već pljačkaju svoj narod.
"Ovdje funkcionira nacionalistički tihi nepisani dogovor da Bošnjaci drže Sarajevo i vilajet, Hrvati Hercegovinu, a Srbi Republiku Srpsku", kaže Marković.
Uvjeren je da je "obični čovjek" u BiH puno čistije duše nego što se pokazuje u nacionalističkom okruženju.
NN: Jednom prilikom ste izjavili da je okrenutost budućnosti bitni dio vjere. Kakva je budućnost Bosanaca i Hercegovaca?
MARKOVIĆ: Nacionalizam drži ljude okrenute u prošlost i ne dopušta im da se trgnu i okrenu izgradnji sretnijeg života. Bit vjere je obraćenje od negativnosti zla i nasilja u pozitivnost ljubavi i dobra. Nacionalisti su gore nijekanje vjere od ateista, jer nacionalisti zlorabe vjeru i pretvaraju je u njezinu suprotnost, a naši ateisti su moralni ateisti koji su često solidarnošću s obespravljenim bliži vjeri iskrenog vjernika, nego istinski vjernik nacionalističkoj religioznoj patvorini.
NN: Rijetki su zadovoljni ukupnom situacijom u BiH. S obzirom na Vaša iskustva sa terena, kako ocjenjujete međunacionalne odnose u BiH?
MARKOVIĆ: Nacionalizam je teška bolest jer ukazuje na zastrašujući ambijent u kojemu ljudi žive, a to je okruženje straha, nepovjerenja, zatvorenosti i mržnje. Drugi i drugačiji nije šansa za prijateljstvo i ljubav, ogledanje i kreativnost, nego izvor straha. Nacionalizam je ambijent straha koji degradira ljudska bića na obrambene instinkte u kojima se pomračuje um i duh, a rasplamsavaju destruktivne strasti. Postojanje nacionalizma znači da liječenje ratne traume i pomirenje nakon zastrašujućeg rata ne idu svojim tijekom, da u BiH nije stvoren zdrav prostor za zdrave osobe i zdravo društvo.
NN: Jeste li zadovoljni radom ovdašnjih političara, izabranih i da zastupaju nacionalne interese glasača?
MARKOVIĆ: Srž problema u BiH je nacionalna politika. Nacionalni političari ne rješavaju društvene probleme, ne ostvaruju planirane programe, oni stvaranjem ambijenta ugroženosti i straha stjeruju ljude u nacionalna krda, izbezumljuju ih kako bi ostrašćeni i uplašeni u njima vidjeli vođe i spasitelje. Dok je narod tako zaslijepljen, oni koriste priliku, pljačkaju i prodaju zajedničku imovinu. Nacionalni političari od početka svijeta postaju pljačkaši svoga naroda kojemu se zaklinju. Nacionalni političari zapravo sami nisu nacionalisti.
NN: Šta jesu ako nisu nacionalisti?
MARKOVIĆ: Oni su manipulatori koji iskorištavanjem vlastite nacije završavaju u zločinu i kriminalu. Slobodan Milošević nije bio srpski nacionalist, on je bio diktator koji se nacionalizmom domogao te pozicije. Ni ovaj politički bik Milorad Dodik nije nacionalist, on je neki socijaldemokrat koji vidi da je nacionalizam dobro sredstvo moći i prigrlio ga je. Nisu nacionalisti ni njegovi suradnici Dragan Čović iz Hercegovine ili Haris Silajdžić iz Sarajeva, ali bez svog nacionalizma ne bi imali moć. Nacionalni političari su čisti mafijaši, oni su međusobni neprijatelji koje kriminal i pljačka zbližavaju, oni surađuju na osvajanju vlasti i jedino u čemu se mogu dogovoriti je podjela teritorija za pljačku. Čak jedni druge u tome podržavaju u produbljenju podjela za još entiteta. Dodika najnacionalističkiji hrvatski dnevnik "Večernji list" bira za čovjeka godine. Dodik gostuje u Zagrebu kao neki junak jer prodaje hrvatske Srbe za bosanske Hrvate, biskupu Komarici malo pokadi da ga smiri i radi svoj posao etničkog čišćenja da se ne bi posavski Hrvati vratili u svoje zavičaje. Čisti nacionalni torovi su potrebni radi stvaranja te nacionalne zaslijepljenosti i zato nacionalisti u BiH provode i dalje najčistije etničko čišćenje.
NN: Na koji način provode to čišćenje?
MARKOVIĆ: Republika Srpska ogađuje pomisao na povratak Hrvatima i Bošnjacima. Čujem da neki bošnjački političari imaju programe sustavnog osiromašenja kojim etnički iseljavaju Hrvate i Srbe. Uzmite primjer Hrvatsku, dok je nacionalni adrenalin bio u glavama, sva je imovina Hrvatske završila u dvjestotinak obitelji koje se sada razbacuju jahtama, raznijeli su bogatstvo Hrvatske po svjetskim bankama i sada hrvatski ljudi glođu za njih. Tek kada je Hrvatska opljačkana, dolazi do otrežnjenja, ali je sada kasno. Sada je potreban nacionalizam Srbiji dok se opljačka, a bošnjačkim, srpskim i hrvatskim nacionalistima potreban je nacionalizam u BiH da i nju opljačkaju na onome što su poklopili.
NN: Koliko su Hrvati u Bosni i Hercegovini ugroženi? Jesu li osnovana stalna upozorenja da oni nemaju prava i da ih je zato sve manje na ovim prostorima?
MARKOVIĆ: U ovakvoj BiH su svi narodi ugroženi, Hrvati svakako najviše jer ih je najmanje i jer su ih najjeftinije prodali nacionalni zaštitnici iz Hrvatske. Srbi iz Srbije trguju bosanskim Srbima i vjerojatno će ih prodati malo bolje. Jednako je teško biti Hrvat i Bošnjak u Banjaluci, kao Srbin i Hrvat u Sarajevu, ili Bošnjak i Srbin u Hercegovini. Hrvatska pomaže institucije u Hercegovini, a po Bosni zamazuje oči, sad je HDZ za izbore dao neke sitne pare Katoličkoj crkvi koja je jedina relevantna institucija Hrvata u BiH da ih utiša. Crkva te pare koristi ne za povratnike, nego za obnovu svoje infrastrukture, a čemu sve to bez naroda? Hrvatska nema nijedan efikasan program povratka Hrvata u BiH, naprotiv, ima programe da ih zadrže u Hrvatskoj.
NN: U čemu se ogledaju ti programi?
MARKOVIĆ: Neki hrvatski biskupi su javno propovijedali pred desecima tisuća vjernika Hrvata iz Bosne da se ne vraćaju, da Bosna nije njihova zemlja, da im oni koji ih pozivaju na povratak ne žele dobro i nikom ništa. Ovdje funkcionira nacionalistički tihi nepisani dogovor da Bošnjaci drže Sarajevo i vilajet, Hrvati Hercegovinu, a Srbi Republiku Srpsku. Za sada je to očito tako.
NN: Svakodnevno kontaktirate s ljudima svih vjera i nacionalnosti u BiH, pomažete im i radite na njihovom zbližavanju. Kakva je situacija na terenu?
MARKOVIĆ: Prođite Bosnom i Hercegovinom i naći ćete tradicionalno gostoprimstvo, vrednote susjedstva i komšiluka, samaritanske spremnosti pomoći, uvažavanja razlika. Ne zaboravimo da BiH ima duboke mehanizme društvene kontrole i suživota različitosti, ali nacionalne stranke su se instalirale kao religije. Ne glasovati za srpsku ili hrvatsku stranku isto je kao promijeniti vjeru, islamizirati se, odnosno u Bošnjaka pokrstiti se. Dok se ratom ispaćeni narod tako izluđuje, demokracija nema šanse u BiH. S nacionalistima praviti demokraciju je iluzija, nacionalizam ima samo varijacije diktature. Taj naš jadni narod puno je čistije duše nego što se pokazuje u nacionalističkom okruženju.
NN: Kada će se taj narod o kojem govorite početi baviti pitanjima ekonomije, prosperiteta, sigurnosti na ulicama?
MARKOVIĆ: Degradirani ljudi BiH biraju svoje dušmane, pa vidite kakav je sada politički ološ na vlasti i kakvi su rezultati njihove vlasti. Oni se bore za svoju policiju da im štiti poziciju i opljačkanu stečevinu. I taj se narod ne može opametiti bez zdrava društvenog ambijenta ili silaska na dno pakla kada patnja otrežnjuje. Bojim se upravo toga po znacima koji mogu izmaći kontroli jer se tolika agresija nakuplja u ljudima koja provaljuje u mladenačkoj delinkvenciji. Ubijen je nevini dječak Denis Mrnjavac, što je šokiralo BiH. Ubojice nisu samo ona trojica nasilnika, nego i oni koji su stvorili ovakav destruktivan društveni ambijent u kojemu su oni oblikovani. Svako se zlo obije o vlastitu glavu i ispravan je narodni instinkt koji proziva političare kao ubojice.
NN: Kako gledate na nedavni napad na provicinijala "Bosne Srebrene" fra Miju Džolana?
MARKOVIĆ: I to je pokazatelj destrukcije ovoga društva. Lopovi su se osilili. Čitam kako je ubojica Denisa Mrnjavca rekao policiji kako mu ne mogu ništa. Lopovi nemaju svetinja, ni sućuti i kad imaju šansu ne propuštaju je. Fra Mijo je sigurno doživio težak stres, teško je to, a vjerujem da ima duha i snage da ga ugradi u solidarnost i sućut s onima koji nevini istu sudbinu doživljavaju.
NN: Iako je mnogo obespravljenih u BiH, oni kao da to ne žele mijenjati?
MARKOVIĆ: Osjećaj nemoći je uzrok pasivnosti. Pitam mlade ljude gdje im je karizma mladosti i to ih pitanje očito boli. Vide da redovito ispadnu "don kihoti" u borbi s nacionalističkim vjetrenjačama. Za porast svijesti potreban je mukotrpan proces, a nacionalistička stihija nastupi u okruženju strahom ili čašicom rakije. Najzdravije okruženje koje nas može izbaviti su evropski integracijski procesi, ali sumnjam da će ih naši nacionalisti prihvatiti dok ima još što za pljačku.
NN: Jesu li franjevci usamljeni kao čuvari Bosne?
MARKOVIĆ: Mi, bosanski franjevci, imamo dugu sedamstoljetnu povijest u Bosni. Svih tih sedam stoljeća živjeli smo s muslimanima, pravoslavcima i Židovima, i rekao bih, imamo neko povijesno iskustvo da je zajednički život u različitosti težak, ali moguć i puno bogatiji nego u jednoobraznoj sredini. Mnogi od nas vjeruju da je BiH moguća, da je moguće napraviti demokratsko društvo u kojemu različitosti mogu ravnopravno živjeti na obogaćenje svake od njih. Teško je to čuti uhom nacionalističkih autokrata i shvatiti strahom razorenom sviješću.
NN: Šta radi Interreligijska služba "Oči u oči", čiji ste osnivač?
MARKOVIĆ: Radimo na projektima koji su pozitivna provokacija nacionalistima i nacionalističkoj zloporabi religija. Jednostavno realiziramo i svjedočimo ono što oni tvrde da je nemoguće. U nas je vizija na prvom mjestu, kako nam ne bi dopustila da se okrenemo prošlosti. Organiziramo susrete religija u Sarajevu, da se upoznaju, uvaže, surađuju. Dovodili smo stotine djece u Sarajevo na interreligijske šetnje od sinagoge, preko stare pravoslavne crkve i Careve džamije do crkve svetog Ante u Sarajevu. Brojni pojedinci i udruge zaživjeli su kroz tu službu i u ovakvoj BiH napravili fine iskorake. U zboru/horu "Pontanima" pjevaju ljudi svih religija i uvjerenja simfoniju religija, koja snagom muzičkog izraza pokazuje koliko su religije bliske u temeljnom polazištu. Moćno je to sredstvo liječenja i pomirenja. Često mi ljudi kažu: "Što to radiš, pa vidiš li gdje živiš, to je iluzija", a onda nakon dvije-tri godine kažu ipak da je to dobro.
Ne treba biti umišljen zbog nagrada
NN: Šta za Vas predstavljaju brojne nagrade koje ste dobili zbog pomirenja među narodima u Bosni i Hercegovini?
MARKOVIĆ: Nijednu nagradu ne želim vidjeti kao osobnu jer ništa ne radim sam. "Šestoaprilska nagrada" u Sarajevu i "Common Ground" iz Vašingtona su priznanja našem multireligijskom zboru/horu "Pontanima". Nagradu mirovnog aktiviste Tanenbaum centra iz Njujorka doživljavam kao priznanje bosanskim franjevcima za djelovanje u ratu. Nagrade gledam kroz prizmu djelovanja na pomirenju i međuvjerskom razumijevanju. One su pokazatelj prihvaćanja i uspješna rada i nipošto ne bi trebale izazivati ljubomoru i umišljenost.
Žele prodrmati uspavanu Bosnu
NN: Kako napreduje multireligijski zbor "Pontanima", koji je nastao 1996. godine i u čijem ste osnivanju učestvovali?
MARKOVIĆ: Zbor/hor "Pontanima" radi jednakim elanom, naučili smo dinamiku održanja kondicije novim kreativnim iskoracima. Sada naručujemo velebna djela glazbe religija, već je napravljena bosanska misa i nadam se da će uskoro stvaralačkom snagom prodrmati uspavanu BiH. U pripremi je velebno djelo islamske glazbe kojim želimo šokirati Evropu, u kontaktima smo i sa židovskom zajednicom da jednim velebnim djelom oživimo bogatu prisutnost Židova u Sarajevu i BiH. Već na programu imamo krajnje suvremena djela pravoslavne glazbe. Kada ima ideja, ima i ljudi i problema, a sam život je konflikt koji se rješava.