Umjesto stolice - frizerski sto. Na drugom stočiću - makaze i češalj. Na stolu ispred ogledala mirno sjedi pas čekajući da frizer počne posao.
U Banjaluci su rijetki frizeri za pse. Jedna od njih je Bogdana Mijić, koja se ovim poslom bavi već 18 godina. Možda vam zvuči neobično, ali istinito je. U mnoštvu zanimanja koja su okupirala svijet svoje mjesto su našli i frizeri za kućne ljubimce. Tako je i Banjaluka prije pet godina dobila amaterskog frizera za pse. Ako nemate psa možda vam se ovo čini smiješnim, ali ako imate dugodlakog psa zasigurno ćete nekada imati problema s održavanjem njegove dlake.
Zbog malog tržišta Bogdana je osuđena na amaterski rad jer da bi otvorila profesionalni frizerski salon za kućne ljubimce trebalo bi još šire tržište kako bi mogla pokrivati sve troškove. Kroz dvije decenije svog rada ošišala je nekoliko stotina pasa, a do sada nije imala većih problema sa svojim "pacijentima". Pretežno šiša pse svojih prijatelja i članova Društva za zaštitu životinja NOA, čiji je jedan od osnivača.
Šišanjem pasa počela se baviti 1990. godine, kako nam je rekla - iz nužde.
"Kada smo nabavili svoju prvu ljubimicu, američku kokericu Stelu, živjeli smo na Krku. Imala je glamuroznu frizuru, a najbliži frizer za pse od nas je bio u Zagrebu udaljenom 200 kilometara, a njena frizura je zahtijevala dosta vještine. Kako smo sa Stelom često išli na izložbe pasa, njena dlaka je uvijek morala biti u izložbenoj kondiciji", otkrila nam je Bogdana.
Tako se odlučila da počne sama da je šiša i od samog početka, kako kaže, shvatila je da u tretmanu friziranja uživaju i ona i pas.
"Da bih što više naučila zanat, završila sam kurs friziranja i njege pasa u Austriji. Na izložbama sam puno gledala i razgovarala s iskusnim frizerima i skupljala znanje kroz praksu. Recimo, trimanje dlake se u Engleskoj smatra posebnom vještinom koja se prenosi kao tajna generacijama unutar jedne porodice", objašnjava nam Bogdana.
U dosadašnjoj karijeri frizera Bogdana nije imala većih problema sa psima, jer je poslu uvijek prilazila s oprezom i znanjem.
"Psi su inteligentna bića kod kojih se s puno ljubavi i pažnje može sve uraditi, ali isto tako svaki pogrešan potez, grubost ili povredu pamti. Kada se istraumira pogrešnim tretmanom, vrlo teško ga je kasnije pridobiti za saradnju", kaže ona.
Kako bismo dobili željenu frizuru neophodna je dobra saradnja frizera i psa. U Bogdaninoj amaterskoj karijeri desilo se da je samo jedan pas ostao neošišan. Odigralo se to prije godinu dana kada je jedan prijatelj doveo svog pekinezera na šišanje. Međutim, prije toga pas je doživio saobraćajnu nezgodu što je najvjerovatnije prouzrokovalo njegovu nervozu i odbojnost prema makazama. Bio je jako nervozan i golicav tako da je nakon nekoliko sati borbe na kraju ipak pas izašao kao pobjednik.
"Moram naglasiti da se pas ne može ošišati na silu, on za vrijeme šišanja mora sarađivati s frizerom. Ja nikada nisam frizirala psa koji je bio vezan ili da je imao korpu na njuški, a moram reći da su mnogi vlasnici bili ubijeđeni da neću uspjeti ništa napraviti", naglašava Mijićeva.
Prema njenim riječima, kod pasa dlaka uvijek mora biti čista i uredna. Izgled i kvalitet dlake pokazuju njegovo zdravstveno stanje. Prljava i učvorana dlaka je idealno mjesto za buve, krpelje i kožne gljivice koje ugrožavaju njegovo zdravlje, a i zdravlje vlasnika.
Kod pasa koji imaju izraženo sezonsko linjanje važno je u proljeće temeljito češljem povaditi svu odumrlu poddlaku, kako bi se koža oslobodila za rast nove.
"U Banjaluci ima savjesnih vlasnika koji vode brigu o izgledu i zdravlju svojih ljubimaca. Međutim, ima i onih koji dozvole da njihov pas dođe u stanje kada mu je već ugroženo zdravlje pa i život. Tada se mora raditi medicinsko šišanje tj. šišanje do kože, ali da ne bi došlo do toga psa treba redovno šišati. Barem jedom mjesečno", kaže Bogdana.