Svi oni koji misle da je Monako jedina kneževina u Evropi grdno se varaju. Naime, nadomak Prijedora smještena je Gornja Dragotinja - jedina kneževina na Balkanu, a druga u Evropi.
Formirana zvanično prije četiri godine balkanska kneževina broji svega 700 stanovnika. Ima svoj Sovjet, grb, pečat, zastavu i himnu.
A, sve je počelo prije dvije i po decenije kada su mještani ovog malog mjesta odlučili da svake godine na manifestaciji koja je bila dio društvenog života, izaberu svoga vođu, svoga kneza. I trajalo je to tako sve do 2003. kada su odlučili da Gornju Dragotinju i zvanično proglase kneževinom. Godine 2006. spjevali su i zvaničnu himnu. Himnu je napisao Simo Brdar, poznati kustos i reditelj dokumentarnih filmova, koji je najvećim dijelom i zaslužan za postojanje kneževine na Balkanu. Danas je on i aktuelni knez Gornje Dragotinje.
Knez može i siromah biti: U kneževini većina stanovnika živi od poljoprivrede i stočarstva, a njen knez ne mora biti bogat u materijalnom smislu, ugledan i uticajan. To potvrđuje i činjenica da prethodnik aktuelnog kneza nije čak imao ni posao, odnosno nalazio se deceniju i po na birou za zapošljavanje. Sovjet kneževine broji 31 člana, i njegova dužnost je, naravno, uz povjerenje mještana, da odluči o izboru kneza.
A, Brdaru su Sovjet i mještani drugu godinu za redom ukazali povjerenje. On je krunu 2006. naslijedio od Ostoje Kneževića, a nakon isteka jednogodišnjeg mandata, ponovo je izabran.
Osnovno pravilo po kome mještani i Sovjet ukazuju povjerenje knezu jeste da on treba da se zalaže za napredak zajednice.
"Knez u našoj kneževini dijeli sudbinu naroda. Iako živimo u oskudici, mi smo bogati duhom. To je ono po čemu ćemo biti prepoznatljivi", rekao je Brdar.
Ističe da biti knez nije nimalo jednostavno jer kneževi imaju i velike obaveze.
"Obaveze kneza kneževine Gornje Dragotinje su da doprinosi razvoju kneževine, tačnije sela, njegovom kulturnom uzdizanju i mirenju posvađanih komšija", objasnio je Brdar. On je objasnio da se u njihovoj zajednici poštuje pravilo da se narodno stvaralaštvo, tradicija i običaji prenose sa generacije na generaciju, te da se očuva kulturno-istorijska baština koja je stara vijek i po.
Ojkača na prvom mjestu: Ova konzervativna kneževina se po svemu razlikuje od moderne koja prati svjetske trendove.
Gornja Dragotinja teži očuvanju tradicionalnog i u tom duhu se i razvija i nastoji stvoriti sklad i složnost među mještanima. Dragotinjci nemaju disko klubove i kafiće, niti tome teže. Pored toga autobuski saobraćaj u ovom dijelu postoji samo kako bi djeca redovno odlazila u školu, ali i to planiraju da mijenjaju. Prema riječima njhovog kneza oni nastoje promovisati i održati tradicionalnu ojkaču po kojoj je prepoznatljiv Potkozarski kraj.
A, kao prava kneževina, knez Gornje Dragotinje ima i svoju gardu.
Kneževa garda je uniformisana i na tradicionalnoj manifestaciji koja se održava svakog avgusta dobijaju novu uniformu. Prošle godine je prilikom proglašenja novog-starog kneza garda dopunjena sa četiri nova stražara od kojih je počasno mjesto glavnog štitonoše pripalo Darku Drči.
Stanovnici Gornje Dragotinje, osim što su unazad četiri godine prepoznatljivi po tome što žive u kneževini, poznati su i po "Dragotinjskim večerima" iz kojih se rodila kneževina.
Prema riječima Sime Brdara, inicijatora ove manifestacije, njen dugoročni cilj i smisao je povratak života na selo, očuvanje tradicije i starih lijepih običaja naroda ovog kraja. Tokom "Dragotinjskih večeri" koje se obilježavaju tri dana, predstavljaju se ojkačke grupe svojim tradicionalnim pjesmama, stalne izložbe slika, preslica i drugi starih predmeta i običaji ovog kraja.
A, Gornja Dragotinja, po riječima njenog kneza nema namjeru da ostane anonimna kneževina u Evropi.
Naime, kako Brdar naglašava, čim se za to stvore uslovi, balkanska kneževina ima namjeru da uspostavi veze sa Monakom.