Svaki grad ima nekoliko adresa koje ne morate posebno predstavljati. One se same uvuku u najvažnije životne događaje i fotografije koje godinama stoje u porodičnim albumima. Stara Ada je jedna od takvih priča, gdje je zvuk gradske vreve zamijenio šum rijeke u zelenilu riječnog ostrva na Vrbasu.
Stara Ada nije samo restoran. Ona je neka vrsta pristaništa: svratite kada želite da vas niko ne traži ili kada imate povod dovoljno velik da traži ambijent dostojan proslave.
Više od pogleda na rijeku
Restoran godinama gradi prepoznatljiv spoj drveta, kamena i zelenila koje ga okružuje sa svih strana.
Bašta je posebna priča. Dok sjedite uz samu Vrbasa, uz miris vode i svježinu kakvu pruža samo ova rijeka, obična kafa ili ručak dobiju drugu dimenziju. Enterijer je topao i domaćinski, sa dozom elegancije koja ne obavezuje na ukočenost, nego poziva da se odmorite.
Trpeza između tradicije i savremenog
U Staru Adu se ne dolazi na brzinu. Dolazi se zbog onog sporog, domaćinskog obroka u kojem se uživa. Stalni gosti će vam prvo spomenuti teletinu ispod sača, ukus koji mnoge vrati u djetinjstvo i na domaću trpezu kakve je sve manje.
Kuhinja se, srećom, nije zaustavila u prošlosti. Jelovnik je odmjeren: dok se s jedne strane krčka domaća čorba ili priprema svježa pastrmka, s druge nastaju bifteci i internacionalna jela koja bi se bez stida našla na meniju bilo koje evropske prijestonice. Namirnice su svježe i lokalne, a iz svakog tanjira se vidi da je nekome u kuhinji do njega zaista stalo.
Mjesto na kojem se slavi
Banjalučani to dobro znaju: ako planirate svadbu o kojoj će se pričati ili krštenje koje mora proći bez greške, Ada se nameće sama od sebe. Pored velike svečane sale, koja podržava organizaciju i većih, luksuznijih i kompleksinijh proslava, tu je i manja sala, za intimnije proslave u kojima okupljamo porodicu i najbliže prijatelje.
Pravi šarm ovog mjesta, ipak, otkriva se u sitnicama. U nedjeljnom ručku za kojim se okupe tri generacije. U poslovnom sastanku koji se, uz dobar zalogaj i opuštenu atmosferu, završi uspješnije nego u bilo kojoj kancelariji. U recenzijama gosti najčešće i ne hvale prvo hranu, nego osjećaj dobrodošlice. Konobari su ovdje stare škole: znaju kada je trenutak za šalu, a kada da se povuku u stranu, pa se čovjek osjeća kao gost u kući, a ne kao broj za stolom.
Poziv na predah
Staroj Adi je pošlo za rukom ono najteže, da ostane vjerna sebi, a da ne zastari. Tu se i dalje prepliću miris domaćeg hljeba, zvuk rijeke i smijeh ljudi do kojih nam je stalo.
Ako vas put nanese u Banju Luku, ili ako ste tu odavno bez pauze od svakodnevice, svratite do Ade. Ostavite telefon sa strane, naručite nešto domaće i pustite Vrbas da govori. Nekad je upravo to sasvim dovoljno.
