Gradinom na Bjelašnici, jednim od posljednjih starih bosanskih sela, vlada neopisiv mir. U desetak starih kuća, napravljenih od kamena i lima, malobrojni stanovnici žive baš kao i njihovi preci: bez struje, telefona, asfalta i buke.
Tišinu narušava samo vjetar koji je na nadmorskoj visini od 1.250 metara jako oštar i hladan. Nedaleko od Gradine je i selo Umoljani, početna i zadnja stanica našeg pohoda, do kojeg i vodi asfaltirana cesta. Sela Gradina i Umoljani udaljeni su od Sarajeva 45 kilometara i smješteni na južnim padinama olimpijske Bjelašnice.
Umoljani su tokom proteklog rata bili potpuno uništeni ali je sada većina kuća obnovljena. U selo su se vratili uglavnom stariji. Zanimljivo je da je u proteklom ratu cijelo selo bilo spaljeno osim džamije. Seljani kažu da je jedan oficir JNA prije rata u ovu džamiju doveo svoje bolesno dijete kojeg je jedan hodža izliječio. Zbog toga je navodno, poštedio ovu džamiju u ratu.
Prirodne ljepote koje okružuju Umoljane spadaju među najljepše na cijeloj Bjelašnici. Na južnoj strani je tipični kraški pejzaž, suh i neplodan. Sjeverna strana je bujna sa gustim šumama i zelenim pašnjacima idealnim za šetnje, planinarenje i izlete. Ostaci drevnih naselja su razbacani oko sela, s velikim brojem srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika.
Davor Judenjić, vodič i predsjedenik Udruženja "Kanjon Rakitnice", poveo nas je iz Umoljana prema ulazu u kanjon Rakitnice koji se nalazi između masiva Bjelašnice sa desne i planine Visočice s lijeve strane. Ulaz u kanjon je na 1.150 metara nadmorske visine, a Rakitnica se ulijeva u rijeku Neretvu na samo 300 metara nadmorske visine.
Nemoguće sagledati sve ljepote kanjona Rakitnice
Tok Rakitnice rijeke je 21,5 kilometara i jedan je od najdubljih u Evropi. Ulazni dio u kanjon rijeke Rakitnice pruža spektakularan pogled na kanjon i pritoke Rakitnice koje se kaskadnim vodopadima ulijevaju u ovu rijeku. Čudesna ljepota ovog kanjona poznata je i van granica BiH, a nedavno je uvršten i u knjigu "Najljepši kanjoni svijeta". Kanjon Rakitnice je jedan od najmanje istraženih u Evropi. Možda je i zbog toga postao jako popularan za mnoge avanturiste i zaljubljenike u prirodu.
Davor Judenjić kaže da je bezbroj puta prošao ovim kanjonom ali da ga još nije upoznao.
"Svaki put kada prolazim kroz kanjon primijetim nešto novo. Ljepota koju on pruža je neopisiva. Za prolaz kroz kanjon potrebno je oko sedam dana i za ovaj poduhvat neophodno je biti psihički i fizički jak. Moje udruženje često organizuje pohod kroz kanjon i do sada su to činili uglavnom stranci, ljudi koji su prepoznali ovu ljepotu", priča Judenjić.
Poslije kanjona Rakitnice Judenjić nas je poveo prema dolini Studenog potoka, desne pritoke Rakitnice. Penjući se strmom Bjelašnicom divlji potok postajao je sve pitomiji, a tek u svojoj dolini je pokazao svoju čaroliju. Ovdje, nadomak sela Gradina, Studeni potok vijuga stvarajući meandre od kojih zastaje dah. Raznovrsne biljke tu su našle svoj dom i dodatno uljepšale ovu dolinu. Voda Studenog potoka je i pitka što ovu dolinu dodatno čini odličnim mjestom za odmor.
Kako je aždaja prestala da napada seljake
U prolazu srećemo planinare Zahida i Almasu Pita. Kažu da već deset godina obilaze bh. planine.
"Imamo najljepše planine u regionu, a toga nismo svjesni. Ovaj dio Bjelašnice se ne može opisati, on se mora vidjeti. Mi volimo prirodu i skoro svakog vikenda smo ovdje. Umoljani i Studeni potok naše su standardne rute", kaže Zahid Pita.
Nakon kraćeg odmora zaputili smo se ka selu Gradina iz kojeg ćemo se spustiti u Umoljane. Penjući se prema Gradini vodič Davor Judenjić nam priča legendu o nastanku naziva Umoljani. Legenda kaže da je prije mnogo godina aždaha iz Studenog potoka dolazila u selo gdje je napadala seljake.
"Seljaci su poslije molili i uspjeli da umole bogove da aždaja nestane. Poslije se na stijeni pojavio lik aždaje što je bio dokaz da je aždaja okamenjena. Tako su nastali Umoljani", govori Judenjić.
U selu Gradina zatekli smo Mejru Sušić. Kaže da je rodom iz Lukomira, a da se udala u Gradinu. Ne žali se na život u Gradini, voljela bi samo da dobiju struju.
"Najteže mi je zbog djece jer su ona u Hadžićima zbog školovanja. Ovdje sam s mužem i kao i svi živimo od stoke i poljoprivrede. Nemamo struju, a cijelo selo koristi samo jedan prirodni izvor vode", priča Sušićeva.
Medvjede i vukove vikom tjeraju od kuća
Kaže da ih često obilaze turisti, uglavnom stranci.
"Dođu turisti, ali šta mi imamo od toga. Ponekad im uspijemo prodati pletene čarape ili neku tradicionalnu odjeću. Nešto se i tako zaradi", dodaje Sušićeva. Pokazala nam je i svoj dom, staru kamenu kućicu u kojoj u prizemlju drži stoku, a na spratu su dvije male prostorije u kojima živi s mužem.
Mejra priča da u selo, pogotovo zimi, često dođu gladni vukovi i medvjedi.
"Tjeramo ih vikom i galamom. Ne bojimo ih se", kaže ova mještanka Gradine. Na putu od Gradine do Umoljana sreli smo osamdesettrogodišnjaka Mehu Fatića. Ovaj živahni starac kaže da se i u devetoj deceniji života osjeća dobro i da mu je drago što je opet u svojim Umoljanima.
"Samo zdravlje i dobrota su važni. Kada to imaš, nije bitno gdje si", kaže Fatić. U ulazu u Umoljane dočekuju nas Muharem i Džemila Fatić, koji sa svojim sinovima pripremaju temelje za prvu ugostiteljsku radnju u Umoljanima. Imali smo čast da prvi popijemo piće u ovoj još neizgrađenoj umoljanskoj gostionici. Kažu da su primijetili da puno ljudi prolazi kroz selo, a nemaju gdje sjesti, pojesti i popiti.
"Ovdje dolaze i Britanci, i Amerikanci, i Španci, i Kinezi. Nema ko ne dolazi. Imamo perspektive za turizam i zato pravimo prvi ugostiteljski objekat u Umoljanima jer se od poljoprivrede više ne može živjeti", objašnjava Muharem Fatić koji u Sarajevu ima dva sina, kćerku i pet unuka.
"Moj plan je da ih vratim ovdje", dodaje Muharem.
Uskoro i prva kafana u selu Umoljani
Nakon kratkog razgovora nastavili smo naš put prema selu Šabići gdje nas je u planinarskom domu "Hojta Šabići" čekao zasluženi ručak. Na putu smo zastali pored srednjovjekovne nekropole stećaka. Uklesane figure su na većini stećaka već iščezle, tek na jednom se jasno vidi narodno kolo sa osam muških figura. Nakon obilaska nekropole napokon smo u domu "Hojta Šabići", gdje nas je čekala najbolja pita na svijetu.
Ova prekrasna sela ali i ostale bisere olimpijske planine Bjelašnice posjetili smo zajedno sa još tridesetak novinara iz Sarajeva u organizaciji turističke agencije ZOI TOURS.
Muamera Šehić, portparol ZOI TOURS-a, kaže da u ovoj agenciji žele da Bjelašnicu učine zanimljivom ljudima i ljeti, što to do sada nije bio slučaj.
"Htjeli smo da kroz medije upoznamo ljude s ponudom naše agencije ali i da predstavimo prirodne ljepote ove olimpijske planine. Naš cilj je oživljavanje ljetnog turizma na planinama. Nadamo se da će sve više ljudi prepoznati ove ljepote i dolaziti ovdje i ljeti, a ne samo na skijanje", kazala je Šehićeva.
Obilazak Bjelašnice, koji nam je priredila ova turistička agencija, bio je nezaboravan i živopisan odmor od gradske buke.