Muhamed Husić iz sarajevskog naselja Širokača veliki je ljubitelj životinja, a njegova najveća ljubav su golubovi pismonoše koje on zove poštarima.
Kaže da su za njega golubovi pismonoše kraljevi među golubovima. Tvrdi da na zapadu golubove drže bogataši, a kod nas sirotinja.
"Išao sam sa mojim, sada već rahmetli ocem u Travnik kod prijatelja, a blizu njih je živio jedna čovjek koji je držao golubove. Bilo mi je pet i po godina, i umjesto da budem s ocem, ja sam cijeli dan proveo sa golubovima. Pri povratku kući sam dobio dva mladunca na poklon. Bili su golubovi dobošari. Kada sam pošao u prvi razred, kupio sam još dva para golubova i tako je nekako sve počelo", priča Muhamed Husić.
Jednom, dok je bio mlad, bio je prislijen da proda svoje golubove. Trebalo je da ide na more, ali niko nije htio da pripazi njegove ljubimce.
"Kada sam se vratio s mora, sve mi kao nešto fali i ponovo počnem sa uzgojem golubova. Kupim dva para pismonoša i sada ih imam 70. Već je 35 godina kako držim poštare. Ta vrsta je za mene kralj među golubovima, kao što je lav među svim životinjama. Golub je simbol mira, slobode, prijateljstva, ljubavi i kako da ih ne volim", objašanjava šezdesetogodišnji Muhamed.
Podsjeća da u Sarajevu postoje tri udruženja koja promovišu uzgoj golubova i ptica općenito.
"Jedno od udruženja se zove i 'Memli strana'. To je naziv ove naše strane Sarajeva, sinonim za Bistrik, Širokaču i Mahmutovac, gdje je sunca preko dana vrlo malo. I oni sa Vratnika nas znaju zezati da oni oberu luk, dok naš nikne. Kad sam već spomenuo udruženja, nažalost, puno je zavisti, mržnje i pakosti među uzgajivačima, a golub je sinonim svega lijepog", dodaje Muhamed Husić.
Golubove drži iz ljubavi prema njima, a ne zato da bi ih trenirao.
"Najdalje odakle sam pustio golubove bilo je sa planine Komar. Bilo je i gubitaka, ali to ne mora značiti da je golub kriv što se nije vratio. Puno ih opasnosti vreba na putu, a jedna od najvećih su ptice grabljivice. Ovdje na Širokači mi je goluba znala uhvatiti sova ili jastreb", priča Husić.
Objašnjava da golubovi pismonoše uvijek lete prema mjestu gdje su se izlegli. "Znači, sa Komara pustim golubove da lete kući u Sarajevo. U Velikoj Britaniji golubove uključuju u veoma važne zadatke. Uzgajaju ih u krugu neke laboratorije za analizu krvi. Događa se da u nekom stacionaru po hitnom postupku moraju nekome uzeti krv i dopremiti je do laboratorija na analizu. Tu golubovi odigraju najvažniju ulogu. Epruvetica u kojoj je uzorak krvi pričvrsti se golubu za prsa ili se stavi ispod krila i on sa tim odleti do laboratorija", ističe Muhamed Husić.
Kaže da se veliki novac ulaže u uzgoj golubova u Kini, Japanu, na Tajlandu i da nagrada "na trkama" golubova za prvo mjesto bude i 100.000 evra.
"Kod nas vam golubove uglavnom drži sirotinja. Ja vam nisam nikakav trener, držim ih iz ljubavi. Kada sam najbolesniji i neraspoložen, odem u golubarnik, malo nešto pospremim, nahranim ih i meni bude bolje", priča Muhamed dok nas vodi prema golubarniku.
"Vidite, ovo je njihova hrana. Ima tu kukuruza, pšenice i prosa. Mora im se davati i minerala. Žao mi je što je sva ta hrana uvozna, a imamo uslova da je pravimo, ali nećemo ili ne znamo. U oba slučaja šteta za sve nas. Na prozorima golubarnika možete vidjeti bijelu prašinu. Ja to zovem puderom koji proizvode golubovi, a dosta je štetan i za njih same. Može izazvati alergije kod ljudi", objašnjava Muhamed Husić.
Nakon što je u vrijeme naše posjete nahranio golubove, potom ih je pustio iz golubarnika da malo protegnu krila. Prizor je bio veličanstven. Jato pismonoša kružilo je iznad Muhamedove kuće, da bi se potom vratili u golubarnik.
"Žena i sestra su mi jednom prilikom kazale kako je golubarnik idealno mjesto da se pretvori u čardak u koji bi one stavile mindere i pile kahvu. A ja sam im rekao da o čardaku i minderu mogu razmišljati tek kada ja umrem. Do tada će to biti rezidencija mojih golubova. Volim sve životinje i samo mi je žao što nisam imao uslova da držim konje. Oni su među najplemenitijim životinjama", kaže Muhamed Husić, istakavši da životinje čovjeka nikada neće povrijediti, za razliku od ljudi, koji druge vrijeđaju i iz razonode.