Iako neki call centri nude sve moguće informacije, pa i one koje se u prvi mah čine sasvim besmislenim, u centrima za javno oglašavanje objavljuju sve vrste oglasa, dok se razgovor sa klijentima nerijetko pretvori u pravu komediju.
Bez obzira što je jasno da se u kućne ljubimce svrstavaju mačke, psi, hrčci ili neke druge sitnije životinje, dešava se da klijenti u toj rubrici žele objaviti oglas da prodaju bika teškog čak jednu tonu.
Isto tako, kako kažu u centrima za oglašavanje, ljudi koji baš nemaju pametnija posla nego da se klade nazovu call centre i pitaju za datum rođenja ili tako neki podatak vezan za neku javnu ličnost, čisto iz zabave, a dispečeri im to u najkraćem roku pronalaze.
Navikli na komična pitanja: U Call centru "Pošta Srpske" kažu da ih, nakon silnih komičnih pitanja i konstatacija građana, više ništa ne može iznenaditi i nasmijati. Navikli su, kažu, na sve.
Među interesantnim slučajevima ističu onaj kada je jedan klijent tražio broj autobuske stanice u Zagrebu. Misleći na pozivni broj Hrvatske, agent Call centra pitao je klijenta da li zna kako se zove Hrvatska, na šta je klijent zadovoljno odgovorio: "Znam, Croatia".
Vrlo zanimljiv je i poziv klijenta koji je tražio broj restorana "Kotlić" u Banjaluci.
Nakon što je agent vidio da restorana pod tim imenom nema, pitao je klijenta misli li, možda, na restoran "Ognjište", na šta je klijent potvrdno odgovorio, objašnjavajući da je mislio da se restoran zove "Kotlić" jer je na reklami restorana slika kotlića.
Među šaljivim pozivima je i onaj kada je jedan klijent odmah po javljanju agenta zapitao da li je dobio brzu poštu. Nakon što je agent to potvrdio, klijent je pitao da li može poslati mrtvački sanduk u Trebinje, što nikako nije posao kojim se bavi Call centar.
Isto tako smiješan je bio i slučaj kada je klijent tražio broj mobilnog telefona jednog poznanika, ali pošto u Call centru imaju registrovan samo njegov fiksni broj, rekli su mu da mobilnog broja nema.
Na to je klijent rekao: "Ima, ima mobilni telefon, vidio sam da ga nosi".
Smiješan je bio i onaj poziv kada je klijent pitao gdje može da kupi čarape za pečene piliće, kao i onaj kada je klijent tražio recept džonija vokera, a nakon što mu je rečeno da je to povjerljiva informacija tražio je recept za pravljenje šljivovice.
Milica Todorinović-Stamenić, dispečer u tom call centru, kaže da je već postalo normalno da umjesto "Peveca" ljudi traže broj "Pijevca".
"U početku su nas neka pitanja ljudi baš nasmijavala i čudila, a s vremenom čovjek navikne na to i sve mu zvuči normalno, pošto naša dužnost i jeste da odgovorimo na sva pitanja građana, bez obzira da li traže recept za neko jelo, kurs neke valute iz ko zna koje godine ili pak broj telefona čovjeka čije samo ime znaju", priča Todorinović-Stamenićeva.
Dragana Topić iz Call centra "Menadžer", gdje oglase klijenata primaju pretežno telefonskim putem, Internetom i SMS porukama, kaže da se ponekad dešavaju duhovite, nepredviđene situacije, do kojih dovode klijenti.
Simpatični nesporazumi: "Budući da su naši klijenti već navikli na tehniku davanja oglasa, gotovo da i nemamo problema. Naravno, ponekad se dešavaju i nepredviđene situacije, pogotovo onda kada se oglasi primaju telefonom. Obično su to simpatični nesporazumi između operatera i klijenata", kaže Topićeva.
Oglasi se, kako pojašnjava, većinom predaju u vrlo kratkom periodu jer je velika gužva na linijama, pa tako ima slučajeva kada oglašivač, umjesto da na početku razgovora kratko obavijesti operatera u koju rubriku želi da mu ide oglas, kaže, na primjer: "Imam kravu" ili "Tražim ćuku".
Na kraju, kaže, on i operater u dobrom raspoloženju razjasne da čovjek u rubrici "domaće životinje" može oglasiti prodaju krave ili u rubrici "kućni ljubimci" objaviti da kupuje psa određene rase.
Simpatične su, ističe, i starije gospođe koje, kada daju oglas za izdavanje stana, žele naširoko opisati kvalitet svoje nekretnine tako da bi oglas, kada bi ga one samostalno sastavljale, više ličio na novinarski tekst, ili na epsko djelo, nego na kratko obavještenje.
"U opisu svojih oglasa prednjače vlasnici motornih vozila. Svoje automobile, kako bi objasnili da je golf ili audi u odličnom stanju, opisuju na sljedeći način: 'kao praćka', 'u tip-top stanju', 'savršen', 'cakum-pakum' i slično", dodaje Topićeva.
Naravno, svi oglasi, uključujući i one primljene SMS porukom, kako kaže, bivaju korigovani, tako da u štampanom i internet izdanju izlaze oglasi koji svim oglašivačima obezbjeđuju jednak tretman.
Dešava se, priča, da baš taj besplatan broj telefona pokušaju zloupotrijebiti osnovci, koji se javljaju kako bi na tuđe brojeve telefona dali oglas da prodaju imanje na selu, patke, guske, konje…
Zloupotrebe osnovaca: Ipak, kaže Topićeva, kada operater na telefonu čuje dječji glas koji, na primjer, prodaje 27 dunuma zemlje u Kozarskoj Dubici, ni na pamet mu ne pada da upiše nešto slično, nego upozori "šaljivdžije" da uopšte nije lijepo na takav način šaliti se.
Što se tiče njihovog Call centra, ističe da se tu uglavnom javljaju ljudi koji traže neke informacije vezane za oglase.
Da šaljivih oglasa ima, i to mnogo, potvrđuju i u "Halo oglasima", gdje su čak na svojoj internet strani stavili rubriku "smiješna strana oglasa", tako da svi mogu pročitati brojne "bisere".
Među prvima se tu može naći razgovor između stranke i operatera, gdje stranka navodi da prodaje kućicu za kerče, a na pitanje operatera da li misli na psa odgovara: "Ma, kerče, gospođo, jeste li ikad čuli za kerče, ono malo".
Tu su i "ljubavni" oglasi, koji glase ovako: "Tražim ženu da mi rodi dijete, plaćam po dogovoru", "Tražim žensku" ili pak: "Daj, metni mi tamo da mi treba jedna ženska, jedna djevojka".
I lični kontakti često su vrlo komični. Jedan od njih je i ovaj: "Mladić (38), visok, crnokos, želio bi da upozna djevojku srednjih godina radi braka. Nemam ništa, imam sve. Ni auto, ni bijelu lađu, ali srce, obraz za tebe, uvijek s vjerom u Boga, znam da ćeš se javiti za zajednički život".
Još jedan od smjelijih glasi: "Halo, mlade dame, ima li šta dobro kod vas, kao na primjer ono što meni fali?".
Tu su i nemoralne ponude, među kojima se ističe ona: "Muškarac, ne može imati djecu, traži žensku samo za seksi druženja...", ili pak: "Ženska populacijo, napokon nešto novo! Pero Dokoljenko, vaš je, samo da se javite, piton se odvez'o, bježite".
Pitanja tipa: "Gdje mogu da nabavim sadnice jagode puzavice", ili pak "Kolika je vrijednost vaučera" takođe nisu rijetkost.
Među zanimljivijim oglasima je i onaj kada stranka govori da prodaje kuću u Gornjoj Piskavici, a na pitanje operatera kojoj opštini pripada to naselje, odgovara: "Pa u Banjaluci, bog te ne ubio!".
Greške prodavača stoke: Građani posebno griješe kada prodaju stoku jer taj oglas uvijek svrstavaju u rubriku "kućni ljubimci".
Takav je onaj oglas gdje čovjek prodaje bika teškog 1.000 kilograma, te oglas u kome se prodaje 60 ovaca.
Komične su i situacije kada operateri prilikom provjere da li neki građanin još izdaje oglas, nakon što se predstave pitaju pomenutog oglašava li da prodaje, recimo, 20 ovaca, na šta mu stranka odgovori pitanjem: "A, koliko želite da kupite?".
Da se neki ljudi zaista zbune kada razgovaraju preko telefona potvrđuje i oglas u kome stranka navodi da prodaje jaja japanske prepelice, koja nose jaja od japanske prepelice. Na pitanje operatera nije li to isto, on odgovara: "Da, ali moram nekako navesti i za jaja".
Neki ljudi, koji baš i nisu sigurni u svoje poznavanje maternjeg jezika, nakon što nazovu pitaju operatere da li se, recimo, kaže štednjak ili šporet, a neki kojima "izleti" neki izraz, na vrijeme isprave grešku.
Tako jedna stranka na početku razgovora kaže da želi da da oglas da prodaje krme, a nakon što ga operater zamoli da ponovi oglas i broj svog telefona, kaže: "Prodajem svinju".
Neki, pak, ne znaju da osmisle neku precizniju odrednicu vezanu za ono što oglašavaju pa, na primjer, daju oglas koji glasi: "Kupujem stan blizu autobuske stanice gdje prolaze autobusi 'Autoprevoza', 'Čivčije', 'Bočac toursa', 'Pavlovića', 'Centrala'".
Oni građani koji ne mogu da se sjete broja svog telefona nerijetko pokušaju ostaviti kao svoj kontakt broj "Halo oglasa".
Stranke koje žele da što više nahvale svoju robu često bivaju komične s oglasima tipa: "Prodajem 'Obodovu' veš-mašinu, sve ispravno samo šupalj bubanj, cijena 20 KM".
Bez komentara ostavljaju oglasi koji glase: "Prodajem ili izdajem kravu na 17 mjeseci, čvrsta vimena, crno-žute boje, zaoštriti rogovi, potkovani papci, u ratu izgubila rep, steona, nosi bliznad, stara 17 godina. Hitno!".
Između ostalih, tu je i oglas čovjeka koji kupuje kuću da bi je koristio do kraja svog života, a nakon smrti je vraća starim vlasnicima.
Radnici "Halo oglasa" kažu da su klijenti često prosti i neljubazni prema njima.
Da nije lako raditi sa ljudima najbolje znaju službenici tih preduzeća, koji sa njima komuniciraju 24 časa dnevno, a na uvrede i greške građana odgovaraju osmijehom i lijepom riječju, ma kako se tada osjećali.