Dok se kod nas vrijeme gubi na rasprave bez kraja o tome koliko je, s ekološke strane, prihvatljiva izgradnja termoelektrana, u Beču takvih problema nemaju. Bar otkako je u rezidencijalnom dijelu austrijske prijestonice podignuta jedinstvena termoelektrana koja radi na smeće. Svakog dana, jedinstvena "Spittelau" termoelektrana, koja grije 190.000 bečkih domaćinstava i 4.200 javnih zgrada, guta 250 kamiona smeća! Dotle, u Austriji izuzetno snažan, ekološki pokret može samo da pozdravi rad ove termoelektrane jer i pored toga što je smještena u centru metropole zagađenja gotovo pa i da nema.
Korist je jasna - grad obezbjeđuje, uglavnom grijanje, rješavajući se hiljada tona smeća, koje je moglo da završi na deponiji, gdje i pored svih mjera predostrožnosti uvijek postoji mogućnost od zagađenja podzemnih voda i otrovnih gasova.
PRERADA OTPADA
Spalionica, koja je čisti arthitektonski biser, sadrži dva ogromna bojlera koji proizvode paru iz otpada, koji se odvaja i spaljuje na visokim temperaturama. Para pokreće turbinu, koja proizvodi struju i grijanje za gradsku toplovodnu mrežu.
Kako bi se zagađenje svelo na minimum, otpad se prerađuje primjenom savremenih tehnologija, tako da od punog kamiona smeća, poslije prerade, ostaje mala vreća otpada! A, on se, opet, u narednom koraku prerade, dovodi da stanja da je potpuno bezopasan za okolinu, i čak se, kao sirovina, koristi kao građevinski materijal, pomiješan sa cementom i vodom. Ono što se dalje ne može reciklirati i upotrijebiti u druge svrhe, poput teških metala, skladišti se i odvozi u bivši rudnik soli u Njemačkoj.
Svake godine, termoelektrana proizvede 36.000 megavata električne energije, a grad se riješi čak 263.200 kubnih metara smeća. Ipak, grad kao Beč sebi ne smije da dozvoli propuste - mjerenja zagađenja su kontinuirana, a gotovo uvijek sva mjerenja ukazuju da iz fabrike izlazi tek 30 odsto od dozvoljenih granica.
SMANJENJE KOLIČINE SMEĆA
Ovom fabrikom bečke vlasti žele, prije svega, da utiču na smanjenje količine otpada. Fabrika je samo dio te strategije. Nisu, međutim, očekivali da će zbog ekstravagantnog izgleda spalionica ubrzo postati turistička atrakcija koju obilaze znatiželjnici iz cijelog svijeta. Za jedinstven izgled, inače, zaslužan je arhitekta Fridensrajh Hundertvaser, koji je preminuo 2000. godine.
Povučeni bečkim iskustvom, sličan projekat pokrenuli su i Japanci. Godine 2001., kompanija iz Osake stupila je u partnerstvo sa `Spittelau`, kako bi pokupila njihovo znanje i tehnologiju i u Aziju prenijela, izuzetno pozitivna austrijska iskustva.
A, i u Bosni i Hercegovini uskoro će zaživjeti jedan sličan projekat. Naime, u Stanarima kod Doboja uskoro će početi izgradnja jedne ekološki čiste i opravdane termoelektrane.