Brat i sestra Nikola i Bojana Peković, koji sviraju harmoniku i gusle, nakon pobjede u prošlogodišnjem srbijanskom šouu "Ja imam talenat", postali su zvijezde srpske muzičke scene, naročito u crnogorskim i hercegovačkim krajevima, u kojima gusle zauzimaju posebno mjesto.
Kažu da je na ideju da osnuju ovaj neobičan duet došao njihov otac Radovan i to mnogo prije "Talenta", nagovarajući ih da se oprobaju u zajedničkom nastupu, da bi njih dvoje mnogo kasnije uz ove predivne instrumente ispričali, ne samo muzičku, nego i jednu romantičnu priču o ljubavi brata i sestre.
"Kada smo se prijavili za 'Talenat', posle individualnih nastupa, produkcija nam je predložila da spojimo naše instrumente, nakon čega je tata bio presretan", priča Nikola kroz smijeh, gledajući sve vrijeme u oca.
Najstariji Peković kaže da je izuzetno ponosan na svoju djecu i da mu, svaki put iznova, prirede ogromno zadovoljstvo kada iz njihovih ruku i njihovog grla poteknu zvukovi i njemu dobro poznate riječi "Ej, gusle moje, instrumentu mio".
Bojana i Nikola se šale da su samo zamijenili naslijeđene talente od roditelja, pa Nikola svira harmoniku, poput njegove majke Snežane, koja ima srednjoškolsko muzičko obrazovanje i svira upravo ovaj instrument, a Bojana, koja pohađa Srednju muzičku školu, u šali dodaje da je nižu muzičku školu, odsjek gusle, završila kod oca i da ga je već prevazišla.
Mladi Pekovići su veći dio nagrade od 100.000 evra, koju su dobili pobjedom u šouu, potrošili na svoje školovanje, jer su izdataka u tome imali i mnogo prije nego su osvojili ovu nagradu.
U ovim krajevima posebno su popularni zbog gusala, koje Bojana svira, a koje u kombinaciji sa harmonikom zvuče još bolje
"Mi smo ranije imali velike troškove, najpre 15.000 evra pozajmica i raznih kredita koje su imali moji roditelji da bi mi isplatili novu harmoniku, a onda je tu bio i niz takmičenja koja su koštala od 200 do 2.000 evra, a koja se bez zaduživanja teško mogu isplatiti iz kućnog budžeta, dok smo jedan dio izdvojili i za stan u Nišu, kako bismo nastavili usavršavanje u muzici", dodaje Nikola.
Kaže da mu ovaj stan dobro dođe za vježbu, jer je, i pored dobrog profesora Miljana Bjeletića koji ga prati, za dobro muziciranje potreban mir.
Najzahvalniji su, ipak, svojim roditeljima, koji su im u svemu podrška i koji ih podstiču, usmjeravaju njihov talenat, pa sada u cjelokupan aranžman ulazi i spoj sa bubnjevima, violončelom, a planiraju gusle ubaciti i u klasični sastav, u jedan kvintet, gdje će ovaj instrument dati svoj autentični zvuk, ali na potpuno drugačiji način.
Biće tu, kažu, i epske poezije, ubacivanja starih srpskih pjesama iz svih krajeva, narodnih i onih čiji su autori poznati srpski pjesnici.
"U februaru putujemo za Ameriku, gde ćemo održati više koncerata sa širim repertoarom za tamošnju publiku i našu dijasporu, a tamo ćemo snimiti i CD, na kome će moja sestra otpevati neke naše epske pesme na ruskom, srpskom i engleskom, kako bi se bolje stekla slika o našoj kulturi", kaže Nikola.
Sve ove obaveze, ipak, treba uskladiti sa školskim, jer Nikola, koji ima tek nepunih 21 godinu, uporedo pohađa treću i četvrtu godinu Fakulteta muzičke umjetnosti u Nišu, a Bojana je na prvoj godini Srednje muzičke škole, ali uporedo sa ovom pohađa i Srednju umjetničku školu.