Korupcija na fakultetima u BiH samo je refleksija opšteg stanja u društvu s poremećenim sistemom vrijednosti, ocjenjuje Esma Hadžagić, pomoćnik ministra civilnih poslova BiH za visoko obrazovanje.
Hadžagićeva ističe da su za loše stanje u visokom obrazovanju u BiH krivi i akademska zajednica i mnogi profesori kojima odgovara nesređeno stanje.
Esma Hadžagić informaciju da su trojica sarajevskih profesora osumnjičeni da su ispite prodavali za seksualne usluge ocjenjuje kataklizmičnom ali sumnja da se pitanje korupcije na fakultetima može riješiti nekom brzom akcijom.
NN: Da li je operacija suzbijanja korupcije na fakultetima po uzoru na akciju "indeks" u Hrvatskoj, prilikom koje je zbog primanja mita uhapšeno više od 20 sveučilišnih profesora, nemoguća u našoj zemlji?
HADŽAGIĆ: Ako mislite na to da se provjerava stupanj i prisutnost korupcije i da se sankcioniše - to je moguće. Naravno, ne na način kako se to dešava u Hrvatskoj jer je Hrvatska država u nekom evropskom smislu riječi, država koja, za razliku od nas, ima sve nadležnosti u oblasti obrazovanja.
NN: Svi govore o korupciji u visokom obrazovanju kod nas. Zašto se gotovo uvijek sve priče i optužbe završe na glasinama i anonimnim dojavama?
HADŽAGIĆ: Korupcija je sada hit priča i ona je iskočila u vrh interesovanja javnosti i političkog života. Nisam pristalica da vrednujemo stvarnost u skandaloznim skokovima niti da pokušavamo pobjeći iz te svarnosti na takav način. Sada svi govore o korupciji na fakultetima i ne možete otvoriti nijedne novine, a da se o tome ne priča. Takav pristup ne vodi pravom rješenju. Pravo rješenje problema je pitati za uzroke korupcije, ne samo u jednom sektoru rada, već korupcije u društvu. U odgovoru na pitanje o rješavanju korupcije postoje dva generalna odgovora. Jedan je odgovor koji služi da se dopadnete javnosti i koji se sada često čuje, a drugi odgovor ide s tim da zaista riješi taj problem.
NN: Koji je onda taj drugi odgovor?
HADŽAGIĆ: Potrebno je korupciju na fakultetima postaviti u kontekst općeg, kulturnog, moralnog, duhovnog i svakog drugog konteksta društva. Novinari otkrivaju korupciju, kompletna humanistička i društvena struka već godinama ukazuje na totalnu perverziju i izvrtanje sistema vrijednosti u društvu u cjelosti. Svi govorimo o tome da je u BiH uspostavljen sistem vrijednosti koji je apsolutno neprimjeren ljudskoj prirodi. Besmisleno je pričati otkud korupcija u jednom sektoru kad je ona svugdje prisutna jer je taj nakaradni sistem vrijednosti pospješuje.
Naravno da ima korupcije u visokom obrazovanju. Zašto bi visoko obrazovanje bilo izuzetno kao sektor od onog što se zove opše stanje u društvu?!
NN: To je uopštena priča. Ali ko je kod nas odgovoran da pokrene pitanje korupcije u visokom obrazovanju?
HADŽAGIĆ: Zna se tačno ko je odgovoran za obrazvanje u ovoj državi. Direktnu nadležnost nad obrazovanjem ima deset kantona u Federaciji BiH, Republika Srpska kao entitet i distrikt Brčko. Niko osim tih nadležnih ne može niti pokrenuti niti voditi niti koordinirati neku akciju. Mada, suzbijanje korupcije nije najviše pitanje ljudi u obrazovanju, već policije i tužilaštava. Mi iz obrazovanja možemo samo pomoći, stvoriti atmosferu u kojoj govor o korupciji neće biti sankcioniran kao što sada jeste.
Na ovom pitanju potrebno je temeljito raditi. Ne može uspjeti neka ad hoc politička akcija, koje se inače dešavaju posebno u ovo predizborno vrijeme. Takvim brzinskim akcijama samo dižemo tenzije, a stvari ne rješavamo.
NN: Tuzlansko tužilaštvo dekana i trojicu profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu, najstarije pravne viskoškolske ustanove u BiH, dovodi u vezu sa slučajem prodaje ispita za seksualne usluge i navođenjem studentica na prostituciju. Kako ste Vi kao neko ko se bavi visokim obrazovanjem primili ove skandalozne vijesti?
HADŽAGIĆ: To jeste skandalozno. Ja na ove vijesti gledam kao na jedan izuzetan vidan i kataklizmičan znak za zabrinutost društva u cjelini. Naravno, ukoliko se ispostavi da su optužbe tačne i da se ne radi o nekom trenutačnom političkom procesu. Međutim, opet nisam za to da se stvari ad hoc rješavaju. Sad je ovo ispalo, sutra će nešto drugo. Ako stvarno želimo da riješimo taj problem onda moramo svi poraditi da uspostavimo jedan normalni sistem vrijednosti.
Kompletno naše društvo je u dubokoj krizi. Ovo što se sada događa u obrazovanju je samo refleksija opšteg stanja.
Razumljivo je da smo osjetljivi na visoko školstvo, ali izolirati tu oblast samu po sebi neće riješiti problem. Problem korupcije će riješiti uspostavljanje sistema vrijednosti iza kojeg može stati svako normalno ljudsko biće, a ne postojećeg sistema koji paralelno živi sa zakonskim okvirima. Nisam pravni stručnjak ali znam da je korupcija jako teško dokaziva. Želim da se problem riješi, ali to ne može biti urađeno jednom "akcijom".
NN: Očigledno ima mnogih u visokom obrazovanju koji uopšte ne žele da problem korupcije bude riješen.
HADŽAGIĆ: Da. Mnogi profesori su se potpuno izolirali iz onog što se zove javni interes. To je sastavni dio slike društva u kojem se nalazimo. Mnogi ljudi koji bi htjeli, koji mogu, koji imaju znanja, koji imaju volju da se angažiraju jednostavno su izvan ovih tokova zato što takve vrijednosti nisu poželjne.
NN: Šta može uraditi Ministarstvo civilnih poslova BiH?
HADŽAGIĆ: Ingerencije Ministarstva su izuzetno male. Mi koordiniramo politike u obrazovanju. Apelujemo, savjetujemo, ali nemamo nikakvu nadređenu ulogu u odnosu na nadležne obrazovne vlasti.
NN: Ima li iko od zvaničnih institucija konkretnih podataka o tome koliko je korupcija zaista prisutna na fakultetima u BiH?
HADŽAGIĆ: Ne istražuje se to. To uglavnom istažuju međunarodne organizacije. Koliko ja znam, nijedna od domaćih institucija nema tu vrstu podataka. I ako ima to su obično parcijalna istraživanja.
NN: Koliko ste zadovoljni provođenjem bolonjskog procesa u BiH?
HADŽAGIĆ: Odredbe tog krovnog zakona o visokom obrazovanju u BiH se ne provode u zakonom predviđenom roku, niti se ide ka integrisanom univerzitetu, niti su doneseni novi zakoni na nadležnim nivoima vlasti. Rok je bio 14. februara ove godine. Kantoni i entiteti su bili obavezni da donesu svoje usklađene zakone o visokom obrazovanju s ovim državnim okvirnim zakonom. To je do sada uradila samo Tuzla, a Sarajevo je na putu. Trebalo je da bude izvršena i reorganizacija svih onih univerziteta koji su bili bazirani na principu fakulteta kao pravnog lica. Ti fakulteti treba da se integrišu u univerzitet. Ni to se nije desilo.
NN: Zbog toga sada imamo situaciju da studenti koji završe studije po bolonjskom procesu ne znaju ni kako im se titula zove.
HADŽAGIĆ: To je samo jedan pokazatelj ali koji ima i te kako egzistencijalnog uticaja na tu djecu koja su završila po Bolonji. Kad završite studije vi dobijate diplomu na osnovu koje ostvarujete pravo na dalje šklovanje i na rad. Ako u toj diplomi ne piše šta ste vi to, koja ste vrsta eksperta, onda ne možete ni ostvariti prava koja ste stekli.
Početkom godine smo se obratili Rektorskoj konferenciji BiH, kao jedinom meritornom naučnom organu koji bi trebalo da na nivou BiH uspostavi, odnosno predloži jedan pravilinik o akademskim zvanjima po Bolonji. Unutar rektorske konferencije je za sada osam javnih univerziteta. Međutim, oni to do danas nisu učinili. Nigdje u civiliziranom svijetu tu vrstu pravilnika ne može utvrđivati organ vlasti, to utvrđuje autonomija univerziteta. Neće vama neko kazati kako će se zvati čovjek koga vi obrazujete i koja će on prava dalje imati.
NN: Stiče se nekad dojam da čak ni akademska zajednica ni profesori nisu za provođenje ovih reformi jer će Bolonja uvesti mnoge evropske standarde koji bi smanjili mogućnost malverzacija i nerada profesora?
HADŽAGIĆ: Možete izvući takav zaključak. Nisu uspostavljeni standardi, a postoji tendencija da se Ministarstvo civilnih poslova optuži jer po njihovom mišljenju to bi trebalo da bude naš posao. Zakon o visokom obrazovanju daje autonomiju univerzitetu, a autonomija znači i odgovornost. Najlakše je kazati "nek' to uradi neki državni organ", a sutra kad dođemo do primjene, do pravilnika, kazaće "ove je neadekvatno" ili "ovo je nama nametnuto i mi nećemo to da provodimo". Bilo bi poštenije kazati "mi nismo za Bolonju". Problem je što djeca pate.