Kao što čoavanturiste, kaže Enver Imamović, jedan od najvećih bh. arheologa, ali i čuvara te knjige. vjek ima svoju sudbinu, tako je ima i vrijedna knjiga Sarajevska hagada, samo što je njen životopis toliko dinamičan, kao nekog
Sarajevska hagada pripada grupi najvrednijih svjetskih iluminiranih rukopisa te vrste iz 14. vijeka. Ona je važno svjedočanstvo zaboravljene jevrejske umjetnosti izrade knjiga u klasičnom periodu.
Zbog vremena izrade, bogatstva minijatura i predstava likova, kao i zbog malog broja uopšte sačuvanih hagada u svijetu, Sarajevska pripada najvrednijim spomenicima kulture na tlu BiH. Čuva se u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu. Hagada na hebrejskom znači priča, kazivanje i takve su knjige stoljećima nazivane Hagada šel pesah - Pashalna hagada. Knjiga je sastavljena iz blagoslova koji se izgovaraju nad vinom, hljebom, pri pranju ruku, poslije jela, odnosno, to je zbornik priča, stihova i molitvi velikog blagdana Pashe.
"Sarajevska hagada pored teksta sadrži brojne ilustracije, minijature, incijale. A to nije specifično, jer se smatralo da je kod Jevreja stroga zabrana prikazivanja likova, kao u islamu. Ova hagada je pokazala da to nije tako. Čitava jedna nauka se počela baviti njenim istraživanjem. Tako je ova hagada pokrenula izuzetno važno pitanje i puno je o tome napisano, jer je ona prva oslikana knjiga te vrste", kaže Imamović i nastavlja:
"Drugo, njen značaj je u tome što je stara više od 700 godina. Nastala je u 14. stoljeću u Španiji. I treće, jeste njen životopis. Kao što čovjek ima svoju sudbinu, tako je i ona ima. Već dugo vremena istražujem, pratim kroz šta je prolazila, a uz nju su i sudbine ljudi koji su je imali i čuvali", dodaje Imamović.
Podsjeća da je posljednji vlasnik hagade bila porodica Koen koja ju je prodala za bagatelnu cijenu od 150 forinti.
"Nakon toga Nacionalni muzej iz Budimpešte nudio je za nju 50.000 forinti. Kasnije su i druge zemlje nudile basnoslovne cijene. Procjena stručnjaka je da vrijedi milijardu i 200 miliona dolara. U prošlom ratu u BiH, kada sam bio na čelu Zemaljskog muzeja BiH, imali smo ponude iz Njemačke, Austrije, Mađarske, Italije, Izraela, Engleske, da je damo 'na čuvanje' dok traje rat, ali naravno, to nije dolazilo u obzir", kaže Imamović.
Ovaj profesor je sa grupom povjerljivih ljudi 1992. godine uspio spasiti Sarajevsku hagadu iz muzeja i skloniti je na sigurno mjesto do završetka rata.
"Imam i sliku objekta u kojem je čuvana. Niko ne bi vjerovao da je tu bila. Nisam je samo ja spasio, tu je bila ekipa policajaca koji su stavili glavu u torbu, sa mnom. Operacija spasavanja je trajala od 9.30 do 17 sati i bili smo u velikoj opasnosti jer je muzej bio gotovo na liniji razgraničenja. Ne znam tačno koliko prije nas su bili provalnici koji su je tražili, ali nisu je našli", priča Imamović.
Dodaje da su najprije otvarali jednu čeličnu kasu. Razbijali su je krampovima, lopatama, čekićima, dlijetima. I kada su je uspjeli otvoriti, našli su Hagadu. A prethodno su otvorili drugu kasu u kojoj su našli repliku.
"Završili smo u pet naveče kada je grad bio pod granatama. Nekako smo se uspjeli probiti do Centralne banke. Mislili smo da su tamo straže, ali nije bilo nikoga. Niko nije dolazio već dva dana, a mi smo trebali smjestiti Hagadu. A nosili smo i pun sanduk vrijednosti, zlata. Bili su to unikati novca od prije hiljade godina, nakit, eksponati muzeja. Sve smo to odnijeli na sigurno. I tako je spašena i u ovom ratu", kaže Imamović, koji će uskoro izdati knjigu o Hagadi.
Kako je Sarajevska hagada bila spašena od nacista u Drugom svjetskom ratu, dugo je bila misterija, ali je otkriveno.
O tome smo razgovarali sa Servet Korkut (95), suprugom rahmetli Derviša Korkuta koji je reskirao svoj i živote svoje porodice, da bi je spasio.
"Derviš je bio kustos u Zemaljskom muzeju. To je bila 1943. godina, rat. Tog jutra je bio u muzeju sa direktorom Jozom Petrovićem, kada su Nijemci nazvali i rekli da dolaze u muzej, a što je Jozo prenio mom suprugu. Ni časa Derviš nije razmišljao, već je rekao da mu da ključeve od kase, da mora spasiti Hagadu. A Jozo mu odgovara da nije pri sebi. Ali, on je učinio što je naumio i rekao - neka me ubiju, ali daj ti meni Hagadu", prepričava nam Servet i dodaje:
"Derviš je u prsima sakrio Hagadu i tako pričao s Nijemcima. Na tečnom njemačkom im je rekao da su Hagadu odnijela dvojica njemačkih oficira. Ovi su se brecnuli, ali su otišli. Derviš je sačekao kraj radnog vremena i sa Hagadom u prsima došao kući pješke do Mejtaša gdje smo tada stanovali", kaže Servet.
Ona je opovrgla priče da je Derviš otišao na Bjelašnicu, pa na Treskavicu i u pragu džamije sakrio hagadu.
"To nije tačno. Derviš je otišao na Vlašić i imajući povjerenja u jednog svog prijatelja, predao mu Hagadu, a on je sakrio na sigurno. Nije bila u džamiji, a kamoli u pragu, jer bi bila uništena od vlage. Po završetku Drugog svjetskog rata taj čovjek je donio Hagadu u Sarajevo i ona je tako sačuvana", rekla je Servet.
Ta porodica je tokom Drugog svjetskog rata spasila živote više Jevreja među kojima je i djevojka Mira Papo, ali poslijeratna vlast, nije štedjela.
Derviša su ni krivog i dužnog optužili da je surađivao s nacistima što je bila laž, jer su ti isti nacisti, ustaše pred kraj rata, počele tražiti tu porodicu, Derviša, da ih likvidiraju jer su saznali da pomažu Jevrejima.
"Po završetku rata komunisti su mene sa dvoje djece izbacili na ulicu iz kuće, a Derviša su zatvorili u samicu. Ni kriv, ni dužan morao je u zatvor u Zenicu gdje je odležao šest godina. I kada bih dolazila da ga vidim, davali su mi po pet minuta. Djevojčica Abida, koja je imala samo tri godine, mi je umrla. Kada je Mira Papo trebala svjedočiti u korist mog supruga, nije to učinila", kaže Servet.
Dodaje da se udala za oficira koji joj nije dozvolio da svjedoči ucijenivši je da će joj uzeti sinove koje je sa njim dobila.
"Kasnije mi je to rekla. Ja joj ne zamjeram", kaže Servet.
Ističe da, kada je Derviš izašao iz zatvora, nikada o njemu nije pričao.
"Moj Derviš je govorio kao maternji njemački, engleski, francuski, arapski i turski jezik. Školovao se u Carigradu. Ocu je zamjerio što ga nije dao na medicinske nauke. Eto, tako su naši životi bili povezani sa Sarajevskom hagadom", rekla je na kraju Servet.
Jedna od najljepših na svijetu
Sarajevska hagada je rukopisna knjiga i pripada skupini španjolsko-provansalskih sefardskih hagada. Svega ih je nekoliko na svijetu, na primjer, u British Museumu se čuva nekoliko značajnih primjeraka, ali Sarajevsku hagadu stručnjaci smatraju jednom od najljepših. Sastoji se iz 142 ispisana i iluminirana pergamentna lista. Uokvirena je u kožni uvez. U vremennu od 69. do 22.12.2001. urađena je konzervacija i restauracija kožnog uveza i tom je prilikom utvrđeno da su listovi u dobrom stanju. Restauriranje je uradila Andrea Pataki, diplomirani restaurator. *
Put Sarajevske hagade
Rukopis Hagade je nastao u sjevernoj Španjolskoj u drugoj polovini 14. vijeka, poslije 6950. godine. Mjesto nastanka Sarajevske hagade je najvjerovatnije teritorij nekadašnje kraljevine Aragaon, možda Barcelona, ili njena bliža okolina, te da je njen naručilac morao biti iznimno bogat čovjek. I da je možda imao nekakvu vezu sa dvorom ili bar samo pristup na njega. Rukopis je na putu ka Sarajevu krenuo oko 1492. godine u vrijeme izgona Jevreja iz Španjolske. Godine 1609. nalazila se u Italiji, a preko Splita i Dubrovnika je u seobama prenesena na Balkan.