Drago Hedl, jedan od najpoznatijih hrvatskih novinara, zamjenik glavnog urednika lista "Feral tribune", ponovo je dobio prijeteće pismo za koje kaže da nije nikakva novost, već je "tek jedna prijetnja u kolekciji više". On pretpostavlja da sve prijetnje imaju veze sa Branimirom Glavašem, s obzirom da ih je dobijao i ranije od tog saborskog zastupnika, kojem se sudi za ratne zločine u Osijeku.
"Kad pišete o tako osjetljivim stvarima kao što su ratni zločini, morate očekivati i neugodnosti. Nije, naravno, prijatno ugledati mrtvačku glavu u pismu koje vam je poslano, ali mnoge su kolege prošle i gore. No, na veliku žalost onih koji takva pisma pišu i šalju, ja neću odustati od objavljivanja činjenica do kojih dođem u istraživanju o ratnim zločinima koji su se dogodili", kaže Hedl.
NN: S obzirom da ste i ranije primali prijetnje smatrate li da će reakcija policije imati efekta nakon najnovijih dešavanja?
HEDL: Policija čini ono što može. Zaprimi pismo ili prijavu o prijetnji, načini kriminalističku obradu, ili, ako to smatra nužnim, dežura pred vratima zgrade u kojoj stanujete ili motri na vaš automobil. Tako su uradili u posljednjim slučajevima prijetnji koje su mi bile upućene. I bili su korektni.
NN: Kada su počele prijetnje na Vaš račun i da li postoji naznaka da će im uskoro doći kraj?
HEDL: Prijetnje su počele sredinom devedesetih, nakon mojih prvih tekstova o ratnim zločinima koji su se dogodili u Osijeku i za koje se pretpostavljalo da su ih počinili pripadnici hrvatskih postrojbi. Branimir Glavaš tada mi je poručio, po jednom saborskom zastupniku, da će me, ne prestanem li s tim, pretvoriti u prah i pepeo. Tada mi je mnogo pomogao američki ambasador u Zagrebu Peter Galbraith, koji me nazvao i rekao da će o tim prijetnjama razgovarati s tadašnjim hrvatskim predsjednikom Tuđmanom i ministrom obrane Šuškom i tražiti od njih da poduzmu sve kako bi me se zaštitilo. Vjerujem da je njegov razgovor pomogao da se Glavaševe prijetnje ne ostvare. Pitali ste i kada će prijetnje prestati. Vjerojatno neće sve dok se budem bavio vrućim temama, a to ne namjeravam skoro. Ili - dok ih ne ostvare.
NN: Da li su sve te prijetnje povezane s Vašim razotkrivanjem ratnih zločina nad civilima u Osijeku?
HEDL: To je više nego sigurno. One su se uvijek eskalirale kad sam pisao o nekim vrlo osjetljivim stvarima, odnosno, kad je – kao u posljednje vrijeme – Glavaševa obrana zapala u škripac.
NN: Da li mislite da iza prijetnji stoji Branimir Glavaš lično ili je to djelo njegovih simpatizera?
HEDL: Za jednu prijetnju, onu koju mi je uputio putem tadašnjeg zastupnika u hrvatskom parlamentu, našeg zajedničkog poznanika, sa stopostotnom sigurnošću mogu reći da iza nje stoji Glavaš. Kad me prije nešto manje od dvije godine nadomak moje kuće najvulgarnijim uvredama i prijetnjama kako će me ubiti kao psa napao jedan mladić, ispostavilo se da je u pitanju bio predsjednik mladeži HDSSB-a, stranke koju je nakon što su ga isključili iz HDZ-a, osnovao Branimir Glavaš. Tog je mladića, Davora Borasa, policija identificirala, a na sudu je osuđen na šest mjeseci zatvora, tri godine uvjetno. I ta je, dakle, prijetnja dolazila iz Glavaševe blizine, od predsjednika mladeži njegove stranke. Za ostale prijetnje teško je reći tko ih šalje, ali ne vjerujem da bi netko tko nema veze s onima o kojima pišem, to činio iz puke zabave.
NN: "Feral tribune" je najavio da će se obratiti Evropskoj komisiji i drugim institucijama i upozoriti ih "na skandalozni tok suđenja Glavašu". Šta očekujete od ovih koraka i kako komentarišete najavu Glavaševog advokatskog tima da će tražiti milionsku odštetu zbog naslovne strane lista "Feral tribune" s naslovom "Glavaševe prijetnje"?
HEDL: Kad je o Glavašu riječ, u Hrvatskoj se događaju upravo nezamislive stvari, pa se "Feral", zbog najavljene tužbe od milijun kuna, odlučio obratiti međunarodnoj zajednici. A dokle stvari s Glavašem idu, svjedoči i vijest od utorka: Parlamentarni odbor za izbor i imenovanja dao je zeleno svjetlo da Branimir Glavaš postane član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora!
Teško da se među zastupnicima može naći pogodnija i upućenija ličnost za spomenuti odbor. Glavaš se do sada višekratno iskazao u borbi za ljudska prava, ali još više u borbi za prava nacionalnih manjina, osobiti srpske. Njegov doprinos tome već nekoliko mjeseci temeljito istražuje Županijski sud u Zagrebu.
Iznimno je važno da Glavaš postane članom Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, jer će se obitelji žrtava ratnih zločina u Osijeku sada s punim povjerenjem moći obratiti tom parlamentarnom tijelu, budući da će u njemu sjediti Glavaš, osoba koja zacijelo zna odgovore na mnoga pitanja koja te ljude već godinama muče.
NN: Zlatko Kramarić je bio gradonačelnik Osijeka u vrijeme kada je Glavaš "gospodario" tim gradom. Koliko je značajna njegova uloga i na koji način je uspio da se "istrgne iz Glavaševog političkog zagrljaja"?
HEDL: Nažalost, Kramarićeva uloga u toj priči nije blistava. On je bio gradonačelnik Osijeka u vrijeme rata i u to je vrijeme ostao zapamćen po razboritim izjavama i pokušaju smirivanja tenzija koje su bile silno izražene. Međutim, kasnije, kada su na površinu isplivali ratni zločini počinjeni u Osijeku, počeo se ponašati sramno. Iako je, vjerujem o svemu prilično znao, uhvatila ga je amnezija, čak do mjere da je svoje spoznaje o ratnim zločinima u Osijeku, koje je u istrazi dao policiji, kasnije pred istražnim sucem toliko razvodnio da više nisu imale nikakvog smisla. Kramarić je možda iz straha, ili iz osobnog komoditeta, ili iz nekog trećeg razloga, odlučio šutjeti o onome što zna. Kad sam prije neki dan vidio kako je potrčao u zagrljaj Glavašu, kad su se nakon Glavaševog izlaska iz pritvora sreli na kazališnoj premijeri u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu, bilo mi je malo muka.
NN: Da li je Vladimir Šeks bio umiješan u događanja u Osijeku u ratnim godinama?
HEDL: Šeks je na samom početku rata bio u Osijeku, a kad su se počele događati najgore stvari, već je bio Zagrebu. Glavaš je sebi nakon rata pokupio sve zasluge za obranu Osijeka, a kad su isplivali na površinu i zločini počinjeni u toj obrani, počeo je odgovornost dijeliti sa Šeksom. Osobno ne vjerujem da je Šeks naređivao zločine koji su se dogodili, ali kako su on i Glavaš u to vrijeme funkcionirali kao prst i nokat, gotovo je sigurno da je o tome sve znao.
NN: Može li se povezati Glavaševa uloga u naredbama za ubistvo srpskih civila, sa ubistvom policijskog načelnika Josipa Reihla Kira, s obzirom da je ubica poznat javnosti, a nalogodavac nije?
HEDL: Tu vezu nije lako dokazati, ali postoji niz indicija koje vode ka zaključku da iza ubojstva Josipa Reihla Kira, nekadašnjeg šefa osječke policije, stoje nalogodavci. Istu tezu zastupa i njegova supruga Jadranka Reihl Kir, hrabra i neustrašiva žena koja je učinila iznimne napore ne bi li otkrila tko stoji iza ubojstva njenog supruga. Njen suprug joj je prije smrti, više puta govorio da mu o glavi rade Glavaš i njegovi. Ali, odgovor na vaše pitanje daju i zbivanja koja su se dogodila nakon Kirova ubojstva. Gudelj, njegov ubojica, bez problema odlazi s punkta na kojem je bilo mnoštvo drugih policajaca, nekoliko se dana skriva u Hrvatskoj i potom odlazi u Australiju. Potom se na zagonetan način pojavljuje u Frankfurtu, gdje ga uhićuje njemačka policija, a da nitko ne zna što je ondje radio. Možda mu je netko iz Hrvatske sugerirao da se vrati i da će biti oslobođen, pa da mirno može živjeti u Australiji. To se upravo i dogodilo – trostruki ubojica, na suđenju u Osijeku, temeljem Zakona o općem oprostu, biva oslobođen, mada taj zakon jasno kaže da se ne primjenjuje na one koji su okrvavili ruke. To je samo dio krajnje neobičnih događaja oko Gudelja, a ima ih bezbroj. Bojim se da su mali izgledi da se na ponovljenom suđenju koje je upravo u toku u Osijeku, sazna puna istina, jer su mogući nalogodavci i dalje vrlo moćni.
NN: Kako Vam izgleda sudski proces koji se vodi protiv Branimira Glavaša?
HEDL: Glavaš je uspio slomiti hrvatski pravni sistem i fingiranim štrajkom glađu isposlovati da se brani sa slobode. On kao prvooptuženi za jedno od najtežih kaznenih djela, odlazi na kazališne premijere, potom malo na sud, a ovoga će tjedna vjerujem i na sjednicu Sabora. Za to vrijeme ostalih šestoro optuženika čami u pritvoru. Iz njegovih se krugova prijeti svjedocima, ruši se kuća u kojoj su prije likvidacije na Dravi ispitivani civili, a da prije toga nije obavljena rekonstrukcija. Njegovi odvjetnici rugaju se žrtvama, spektakularno nastupaju pred kamerama i njega predstavljaju kao najveću žrtvu. U Hrvatskoj gotovo više da se i ne zna zašto mu se sudi, jer je on, a ne oni koji su ubijeni 1991. u Osijeku, zahvaljujući interpretaciji njegove obrane, postao jedina, glavna i najveća žrtva.
NN: Zašto je hrvatska vlada "popustila" pod pritiscima povodom Glavaševog štrajka glađu?
HEDL: Možda su se uplašili da bi Glavaš u pritvoru mogao štrajkati glađu do smrti, mada su se, nakon njegovog "čudotvornog iscjeljenja" čim je izašao iz pritvora, uvjerili da je sve bila velika predstava. Čovjek koji je, prema iskazima njegovih odvjetnika, umirao u pritvoru, nakon pet-šest dana provedenih u bolnici, odlazi doma i odmah se pojavljuje u javnosti i na suđenju. Tko bi, molim vas, nakon 66 dana štrajka glađu - kako su tvrdili njegovi odvjetnici – uopće preživio, a on, kao što vidite, bez teškoća se penje uz stepenice u sudu i više sati prati izlaganja svjedoka, odlazi na kazališne premijere, pjeva na skupovima svoje stranke, posjećuje nogometaše Osijeka prilikom njihovog odlaska na pripreme…
NN: Koliko su hrvatski mediji spremni na iznošenje istine o stradanjima Srba tokom rata?
HEDL: Hrvatski su mediji, možda najviše u regiji, pisali o ratnim zločinima koje su počinili pripadnici njihovog naroda. Nije lako u vlastitoj sredini o tome pisati, jer vam prišivaju etikete nacionalnog izdajnika i slično. Mislim da svatko treba pomesti pred svojim vratima. Lako je u Hrvatskoj pisati o zločinima koje su počinili Srbi, a u Srbiji o onima koje su počinili Hrvati. Ali to nikamo ne vodi. Kada bi svatko pomeo pred svojim vratima, svima bi nam bilo lakše i lakše bismo prebrodili nepovjerenje koje je i danas užasno veliko. Ljudi će to razumjeti kad tad, kao što danas već razumiju da su i naši, a ne samo njihovi, činili strašne zločine.
NN: Kolika je uloga novinara u razotkrivanju istine o ratu?
HEDL: Uloga novinara u razotkrivanju istine o onome što se sve u ratu događalo bila je iznimna, ogromna i neprocjenjiva. Novinari su učinili više nego policija, pravosuđe i politika zajedno. Da nije bilo njihovih istraživačkih tekstova, potkrijepljenih dokazima i izjavama svjedoka, velik dio zločina nikada ne bi bio procesuiran. I da nije bilo pritiska medija, mnogi bi slučajevi bili gurnuti pod tepih.
NN: Kako ocjenjujete medijsku sliku u regionu, naročito u BiH?
HEDL: Nisam redovni čitatelj bh. tiska i uglavnom se putem Interneta informiram o događajima u vašoj zemlji. Često posjećujem sajt "Nezavisnih novina", "BH dana", "Slobodne Bosne", "Oslobođenja"… i to su uglavnom moji izvori informacija kad je Bosna i Hercegovina u pitanju. Mislim da novine koje sam nabrojao daju uravnoteženu sliku onoga što se zbiva, imate odličnih istraživačkih tema i novinara, dobrih kolumnista i komentatora.
Slučaj "lažni Sanader"
NN: Kako komentarišete lažni intervju s premijerom Hrvatske Ivom Sanaderom koji je objavio "Jutarnji list"? Da li to zaista, kako su neki ocijenili, odražava medijsku sliku Hrvatske?
HEDL: Žao mi je Davora Butkovića, jednog od najzapaženijih hrvatskih kolumnista. Platio je danak nesmotrenosti i opuštenosti i na doista neshvatljiv način nasjeo jednoj igri, za koju nisam siguran da je bila posve naivna, kako ju je onaj mladić, koji je glumeći premijera Sanadera, da bi prevario Butkovića, pokušao prikazati u javnosti. No, nipošto ne mislim da je riječ o najvećem medijskom skandalu, kako su to, neki mediji u Hrvatskoj, zlurado objavili. Butković nikoga nije htio prevariti, samo je nasjeo svojoj nesmotrenosti i igri onih koji su, shvativši kako je on uvjeren da komunicira sa Sanaderom, to zloupotrijebili. Prije nekoliko godina, Josip Jović, tada prvo pero "Slobodne Dalmacije", potpuno je izmislio intervju sa generalom Mirkom Norcem nakon onog euforičnog skupa na splitskoj rivi, kada se Norcu izražavala podrška. Jović je tada svjesno obmanjivao javnost, lagao je, izmislio je intervju i ako je išta – onda je upravo to – najveći medijski skandal u Hrvatskoj od njena osamostaljenja.