Mart 1938. godine. Za većinu Bečlija tada veliki događaj aneksije Austrije od strane Njemačke, za neke i prvi put javno izrečena presuda porijeklu. Uopšte rečeno, dan koji je obilježio istoriju u oba pravca. Firerov govor ispred više od 100.000 oduševljenih pristalica u centru Beča.
Kažu da je imao psihijatrijsku anamnezu, da je liječio komplekse niže vrijednosti i saznanje da nikada nece postati uspješan slikar. Vrlo vjerovatno. Činjenica je, ipak, da je bolesni, ali ne i adekvatno liječeni firer, imao sposobnost da manipuliše masama, što je koristio. Milioni ljudi i danas osjećaju tragove njegove patološke ličnosti i strahuju od pomisli na prošlost.
Drugi svjetski rat je završen. Davno? Vrijeme mjereno jednim kratkim ljudskim vijekom pokazuje da je taj rat davna i već zaboravljena prošlost. Ali, književnost i nauka i danas crpe Drugi svjetski rat kao bazu opravdane inspiracije liječeći bol još iz onog vremena. I danas su otvorena neka pitanja.
Djelo koje je izazvalo bučan skandal nakon objavljivanja u Austriji i izglasalo zabranu izvođenja u prestižnom bečkom Burgteatru novembra 1988. godine na stogodišnjicu postojanja pozorišta, doticalo je jednu od osjetljivijih tema. `Heldenplatz`, djelo austrijskog pisca Tomasa Bernharda, govori o pitanju Jevreja u Austriji pedeset godina nakon Drugog svjetskog rata. Dakle, priča se odvija prije nepunih dvadeset godina.
Drama govori o životu, razmišljanju i smrti jednog Jevrejina. Gospodin Jozef Suster, profesor matematike na Bečkom univerzitetu, izvršava samoubistvo skočivši kroz prozor svog luksuznog stana čiji prozori gledaju ka Heldenplatzu. Bernhard priča tek nakon profesorove smrti, još jedne indirektne žrtve holokausta. Teška, mučna atmosfera djela, primorava čitaoca da se osjeti sustanarom ožalošćene porodice, koja pokušava filozofijom i osudom stanja u državi, kritikom naučnih institucija i ukupnog javnog mišljenja, obrazložiti profesorov postupak. Profesorova supruga deset godina boluje od manije gonjenja i paranoje, uobražavala je da svakodnevno čuje klicanje zanesene mase Hitleru s Heldenplatza. Tmusta situacija, gotovo neizlazna. Profesorov brat Robert, profesor filozofije, i sam u poznijim godinama, zučni je kritičar vremena u kojem živi. Ogorčeni i bolesni starac nema više šta da izgubi u životu i njegov smisao svodi se ka necenzurisanoj kritici države i društva.
Ali te nedavne 1988. godine, Austrija je djelo okarakterisala kao isuviše slobodno i previše kritički orijentisano prema državi. Komad je naišao na mnoštvo nepristalica.
Tomas Bernhard je, ogorčen postupkom koji je pokrenut nakon objavljivanja komada, testamentom zabranio štampanje i javno izvođenje svojih djela u Austriji. Zabrana je poništena jula 1998. godine.
Danas se djela Tomasa Bernharda igraju u pozorištima Beča. Knjige se mogu kupiti u knjižarama, o njegovom djelu se otvoreno, mada ne suviše glasno govori. Simpatije su i dalje rezervisane, iako je Bernhardovo ime osobođeno lošeg prefiksa.
Nedavno je beogradsko pozoriste `Atelje 212` gostovalo u Beču s predstavom `Heldenplatz`. č