Iako brza ljekarska intervencija u dosta slučajeva može spasiti nečiji ljudski život, većina manjih mjesta u BiH nema formirane službe hitne pomoći, a tamo gdje ih ima, probleme zadaju zastarjela oprema i manjak vozila.
Stara oprema, nedostatak novih vozila i medicinskih timova problemi su sa kojima se susreću ekipe hitne pomoći u većini gradova oba bh. entiteta.
Standardi evropskih zemalja koji važe i za BiH, prema kojima na 20.000 stanovnika dolazi po jedan opremljen medicinski tim, nisu skoro nigdje ispoštovani.
Jedna od najtežih situacija je u Mostaru. Tako Hitna pomoć Doma zdravlja u istočnom dijelu grada ima samo jedno opremljeno vozilo sa kojim pokrivaju 48.000 građana.
"Teška je situacija. Radimo sa starom opremom i imamo samo jedno vozilo. Zna se desiti da ne možemo stići na vrijeme na sve intervencije. Imali smo čak i prijetnje građana jer ne stižemo na vrijeme na sve pozive. Imamo četiri tima, a treba ih osam. Ovakva situacija traje godinama. Kanton je upoznat sa problemom, ali nikad nije bilo konkretnih odgovora na naše zahtjeve", kaže Jasmina Bibić-Škobalj, šef Hitne pomoći Doma zdravlja Mostar.
U Hitnoj pomoći koja pokriva zapadni dio Mostara imaju tri vozila, od kojih je jedno uvijek u pripravnosti.
Berislav Šukić, šef Hitne pomoći u ovom dijelu grada, kaže da pokrivaju 100.000 građana i da teško mogu odgovoriti na sve zahtjeve zbog nedostatka medicinskih timova i vozila. Prema njegovim riječima, veliki problem u efikasnom radu Hitne pomoći predstavljaju i nesavjesni vozači koji ne daju prednost vozilima hitne pomoći, ali i policija koja ih zaustavlja zbog prebrze vožnje.
"Imamo problema u saobraćaju jer su uske uličice, a vozači nam često ne izlaze u susret. Apsurdno je i da nas policija često zaustavlja zbog brze vožnje. To nije uređeno zakonski i zato je takva situacija. Razgovarali smo sa predstavnicima policije, ali sve je ostalo isto. Zna se desiti da osam puta mjesečno policija zaustavi vozilo Hitne pomoći", kaže Šukić.
Dodaje da imaju dvije ekipe koje non-stop dežuraju, a po standardima bi trebalo da imaju pet ekipa.
"Godinama tražimo novac kako bismo zaposlili nove ljude, ali uvijek dobijamo isti odgovor 'kad bude - biće'", kaže Šukić. Ističe da imaju odličnu saradnju sa Hitnom pomoći Doma zdravlja Mostar, te da jedni drugima priskaču kada je potrebna pomoć.
Nedostatak kadra najveći je problem i u Zenici i Bihaću.
"Imamo nedovoljan broj ljekara i vozila. Imamo četiri tima koja pokrivaju 120.000 građana, a treba nam najmanje osam. Najveći problem nam je kadar. Mladi ljekari ne žele da rade u urgentnoj medicini i svi traže specijalizaciju u bolnici. Teška je situacija", kaže Jasminka Smailagić, šef Hitne pomoći Doma zdravlja Zenica.
Ferid Alić, direktor Doma zdravlja Zenica, navodi da je problem što na nivou FBiH ne postoji plan rasporeda medicinskog kadra.
"Zdravstvo se spustilo na kantone i to je problem. U Sarajevu je Hitna služba izdvojena iz Doma zdravlja, a ovdje nije. Glavni problem je kadar jer mladi ljekari ne žele da specijaliziraju urgentnu medicinu. Mi se prilagođavamo situaciji", kaže Alić.
U Hitnoj pomoći u Bihaću kažu da svake godine od kantona traže dodatni novac za zapošljavanje neophodnog kadra, ali da nikad nisu dobili pozitivan odgovor.
"Pokušavamo stići da odgovorimo na sve zadatke. Na usluzi smo opštini koja broji 60.000 ljudi. Imamo nedovoljno ljudi i samo tri vozila", kaže Hajrudin Havić, šef Hitne pomoći u Bihaću.
Iako je u Sarajevskom kantonu situacija najbolja i ovdje nedostaje kadra.
Helikopter im posuđuje vojska: Alija Mulaomerović, direktor Zavoda za hitnu medicinsku pomoć KS, kaže da nisu priznati od svog osnivača - Skupštine Kantona Sarajevo.
"Očekujemo da onaj ko formira instituciju o njoj i brine. Mi treba da uposlimo još 30 novih ljudi. Dobro smo opremljeni, imamo 10 vozila, ali potrebno ih je zamijeniti jer im je prosjek 12 godina starosti. A vozilo je u Hitnoj pomoći osnovno sredstvo rada - što je hirurgu skalpel, to je u Hitnoj vozilo. Nažalost, Skupština kantona nema sluha za naše probleme", kaže Mulaomerović. Ipak, ističe da je ova ustanova jedna od najcjenjenijih u cijeloj regiji.
"Mi smo jedna od najbolje organiziranih hitnih pomoći u regiji. Naš kadar je prošao mnoge edukacije. Čak smo organizovali seminare za kolege iz Beograda i drugih gradova. Međutim, potrebno je još mnogo toga učiniti da se ova ustanova približi evropskim standardima", kaže Mulaomerović. Ističe da je jedan od tih standarda i helikopter kojeg svaka veća Hitna pomoć u Evropi ima.
"Nama je potreban i helikopter i to bi nam poboljšalo posao. Bili bismo za pet minuta u svakom dijelu grada. Tražili smo novac za to, ali nikakvog odgovora nismo dobili. Sarajevo je brdskoplaninsko područje i on bi pogotovo bio bitan za udaljenija sela. Imamo saradnju s EUFOR-om i Oružanim snagama BiH, ali ta saradnja nije definisana i radimo s njima samo po njihovom pozivu. Međutim, nadamo se da će i helikopter doći kako se budemo približavali evropskim standardima", kaže Mulaomerović.
Kritično u Bileći: Bileća je jedno od mjesta u RS koja nemaju formiranu posebnu Službu hitne pomoći, nego u okviru Doma zdravlja organizuju dežurstva ljekara i medicinskih sestara. Takođe, ova ustanova muku muči i sa zastarjelom opremom i vozilima.
"Stanje s vozilima je više nego kritično. Ono što imamo staro je više od 15 godina. Mi se oslanjamo na bazičnu ustanovu Trebinje koja je udaljena 25 kilometara, međutim veliki problem nam predstavlja prevoz pacijenata do Banjaluke ili van RS jer imamo stare i slabe automobile", navodi Neđo Simović, direktor Doma zdravlja u Bileći.
Dodaje i da im je oprema zastarjela.
"Imamo jedan defibrilator star 35 godina, koji se u posljednje vrijeme često kvari, pa se ne smijemo pouzdati u njega. Ultrazvuk, donacija Japana, star 15 godina potpuno je prevaziđen, neupotrebljiv i može se reći da ga uopšte i nemamo. S druge strane, imamo praktično nov mamograf, potpuno neiskorišten, koji leži u podrumu, koji bi rado ustupili u zamjenu za neku opremu koja nam je trenutno neophodna", kaže Simović.
Ističe da gotovo nema dana bez intervencije. S obzirom na to da se nalaze kraj magistralnog puta, Simović navodi da su česti i saobraćajni udesi, ali i da nisu rijetki slučajevi kada im se javljaju zbog povreda u kafićima u toku večernjih sati.
Problem organizacije: Prema riječima specijaliste urgentne medicine Dragana Kovača, direktora Doma zdravlja u Trebinju, problem predstavlja što se u RS nalazi veliki broj malih mjesta koja, prema zakonskim standardima, ne mogu imati samostalnu Službu hitne pomoći.
"Postoji problem organizacije hitne medicinske pomoći u RS jer su u RS većinom mala mjesta, znači male urbane sredine, a standardi su jako nepovoljni i jedino u RS su ostali na nivou od prije rata. Znači, prema sadašnjim standardima ide jedna ekipa Hitne pomoći u sastavu ljekar, dva medicinska tehničara i vozač na 15.000 stanovnika. Primjera radi, da bi se 24 sata dnevno 365 dana u godini pružala kontinuirano hitna medicinska pomoć potrebne su najmanje četiri ekipe. To znači da mjesta ispod 60.000 stanovnika, po tim standardima, ne mogu da imaju samostalnu hitnu medicinsku pomoć, a kad kažem samostalnu mislim prostorno i kadrom i opremom", objašnjava Kovač, dodajući da je kod nas upravo najviše takvih gradova.
Objašnjava da su gradovi sa 20.000, 30.000 i 40.000 stanovnika hendikepirani jer ne mogu da imaju samostalnu službu hitne medicinske pomoći.
"Onda se ljudi snalaze, uskaču razni doktori iz porodične medicine koji moraju raditi uzastopno po dvije-tri noći, ali to nije pravi i najkvalitetniji vid pružanja hitne medicinske pomoći. Nju moraju da pružaju profesionalci. Znači, u organizaciji hitne medicinske pomoći je suština problema u malim urbanim sredinama kakvih je najviše u RS", ističe Kovač.
Prema njegovim riječima, Trebinje sa 30.000 stanovnika predstavlja jedno od rijetkih mjesta u RS koje ima svoju samostalnu Službu hitne pomoći.
"Mi smo to riješili tako što Fond zdravstvene zaštite plaća dvije ekipe, a opština iz svog budžeta izdvaja i dodaje sredstva za još dva tima, tako da imamo minimum bez koga ne može Služba da bude samostalna. U ovom slučaju opština je imala razumijevanje i izašla nam u susret, što nažalost nije slučaj sa mnogim drugim mjestima. Neke opštine imaju samo jednu ekipu koja dežura 24 sata, gdje ta ekipa često zna otići u neko selo udaljeno sat vremena, pa Služba hitne medicinske pomoći ostane bez ikoga. Dakle, u tome je suština problema", ističe Kovač.
Vikendom najviše problema: Kad su u pitanju službe hitne pomoći u većim gradovima RS, tu je situacija nešto bolja. Ipak, i iz većine ovih ustanova su saglasni da bi, u odnosu na broj stanovnika, trebalo da imaju više vozila i veći broj timova.
Iz Službe hitne pomoći u Bijeljini navode da je posljednjih godina u ovu zdravstvenu ustanovu mnogo ulagano, ali da uvijek ima prostora za nove investicije. Među najvažnijim ulaganjima bila je izgradnja prilaza Hitnoj pomoći, koji je od izuzetnog značaja za brzu intervenciju i spasavanje života.
"U pripravnosti su uvijek dva vozila i dvije ekipe Hitne pomoći", kaže dr Srđan Mijatović, zamjenik direktora Doma zdravlja Bijeljina.
Da bi Hitna pomoć dobro funkcionisala, smatra, neophodno je imati dovoljno adekvatno opremljenih prostorija i spremne ekipe kojima ništa ne smije stajati na putu.
Dr Nada Banjac, načelnica Službe hitne pomoći u Banjaluci, kaže da je ova služba trenutno dosta dobro opremljena, ali da u odnosu na broj stanovnika uvijek ima prostora za dodatna ulaganja.
"Naša služba trenutno raspolaže sa odgovarajućom dijagnostičkom opremom. Shodno povećanju broja stanovnika i povećanju obima posla, potrebno je planirati i veći broj timova za grad Banjaluku, koji je u ekspanziji kao najveći kulturni, administrativni i sportski centar u RS", navodi ona.
Prema njenim riječima, ova služba u toku jedne smjene raspolaže sa tri sanitetska vozila, dnevnu smjenu čine tri tima, a u noćnoj smjeni dežuraju četiri tima.
Navodi da timovi u Službi hitne pomoći unutar smjene rade u ambulanti i po potrebi izlaze na teren tj. ambulantno osoblje nije odvojeno od terenskog osoblja, što bi bilo poželjno.
"Najveći problem je vikendom, kada ambulante rade kraće, a u gradu se zna desiti veći broj saobraćajnih nesreća i tuča, što povećava broj pacijenata kojima je potrebna naša pomoć", ističe doktorica Nada Banjac, napominjući da bi im u takvim slučajevima bio potreban veći broj ljudi kako bi mogli brže doći do zdravstveno ugroženih pacijenata.
U Banjaluci je Služba hitne pomoći samo u septembru imala ukupno 4.621 pacijenta, a obavljeno je 447 kućnih posjeta. Prema riječima ove doktorice, uglavnom su dominirali pacijenti sa kardiološkim, neurološkim i respiratornim tegobama, dok su na terenu često zbrinjavani povrijeđeni pacijenti u saobraćajnim nesrećama. Ovi podaci dovoljno govore kolika je važnost i veličina posla koji se obavlja u okviru Hitne medicinske pomoći.
Pravilnik propisuje sastav radnog tima
Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS navode da Pravilnik o osnovama standarda i normativa zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja propisuje standardan sastav radnog tima i način organizovanja hitne medicinske pomoći, a u zavisnosti od broja timova, broja stanovnika, gustine naseljenosti i rizika od povređivanja i akutnog razbolijevanja.
"U skladu s ovim pravilnikom samo u domovima zdravlja koji pokrivaju više od 75.000 stanovnika (tj. imaju više od pet radnih timova koji obezbjeđuju hitnu medicinsku pomoć) je potrebno da se formira zasebna organizaciona jedinica Služba hitne medicinske pomoći", navodi Nataša Aleksić, portparol ovog ministarstva.
Prema njenim riječima, u RS zasebne službe hitne pomoći u okviru domova zdravlja imaju Banjaluka, Prijedor, Doboj, Bijeljina i Trebinje.
Domovi zdravlja koji pokrivaju od 40.000 do 75.000 stanovnika mogu imati posebne ekipe, kojima će se obezbjeđivati hitna medicinska pomoć noću i u dane praznika. U ostalim opštinama/domovima zdravlja je pružanje hitne medicinske pomoći organizovano po principu dežurstva ili pripravnosti.
U okviru ukupne reforme domova zdravlja i bolnica, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS posebnu pažnju planira da posveti opremanju i unapređenju rada službi hitne pomoći.