Sve više pripadnica ljepšeg pola u BiH počinje se baviti sportovima u kojima ima dosta adrenalina, ili za koje se donedavno mislilo da su više predodređeni za muškarce.
Streljaštvo, kuglanje, kik-boks… za njih su sportske aktivnosti koje ih u potpunosti ispunjavaju. Ne kriju da su im prijatelji bili skeptični kada su odlučile da treniraju upravo te sportove. Bitno je, tvrde, da se osvajaju dobri rezultati i da uz njihov doprinos sport kod nas dobija na kvalitetu i raznolikosti.
Jasminka Dmitrović, studentkinja iz Banjaluke, svoju sportsku karijeru vidi u padobranstvu. Kaže da je prošle godine, sasvim slučajno vidjevši na televiziji padobrance, otišla u Zalužane kod Banjaluke gdje se izvode skokovi i već sutradan prvi put skočila.
"Ne mogu opisati taj osjećaj. Bilo je treme, ali se isplatilo. Divno je kad polijećemo avionom, pripremamo se za skok, poletimo... Sada mi još treba 14 skokova da bih dobila sportsku dozvolu. Smatram to svojim velikim uspjehom", kaže Dmitrovićeva.
U Padobranskom klubu Banjaluka, čiji je ona član, kažu da je u posljednjih nekoliko godina primjetno da je sve više pripadnica ljepšeg pola zainteresovano za skokove.
"U našem klubu sada skače između 20 i 30 djevojaka, a cilj nam je da napravimo žensku ekipu za takmičenja pa u skladu s tim u vidu popusta podstičemo dame koje su zainteresovane da skaču padobranima", kaže Nemanja Goronja, nastavnik letenja u ovom padobranskom klubu.
Ističe da su djevojke slobodnije i hrabrije, a pravilo je, kao i kod muškaraca kada nekoliko puta skoče, uvijek se na nebo vraćaju.
"Ovaj sport je pogodan za oba pola, a žene koje su članice našeg kluba su se dokazale da nisu plašljive, odnosno da se ne boje visine, što je osobina ne samo žena nego i velikog dijela muške populacije", kaže Goronja.
Za kuglanje nikad nije kasno
U banjalučkoj sportskoj dvorani "Borik" od ove godine djeluje i Ženski kuglaški klub.
Prema riječima trenera Željka Stanišića, u BiH postoji svega pet ženskih kuglaških ekipa.
"Treniramo od početka avgusta i do sada smo imali petnaestak treninga. Imamo između 10 i 15 članica s kojima se takmičimo u toj petočlanoj ligi", kaže Stanišić.
Smatra da je, s obzirom na to da je ovaj klub nastao prije nekoliko mjeseci, prerano govoriti o zapaženim rezultatima.
On ističe da ovo nije lagan sport, navodeći kao argument da je kugla teška nešto manje od tri kilograma.
"Smatram da smo uspjeli u namjerama da ovaj sport i među ženama ima perspektivu. Potrebna je jaka volja, prostor za trening, oprema i novac", navodi Stanišić.
Milkica Novaković iz Banjaluke jedan je od članova ovog kuglaškog kluba. Kaže da je na početku bila skeptik prema kuglanju, ali ju je Sava Radulović, potpredsjednica kluba, uspjela nagovoriti da počne trenirati.
"Pošto više nisam tako mlada, uvjerila sam se da nikad nije kasno da čovjek nađe neku ljubav u životu. Nikad sanjala nisam da ću se ovim baviti. Osjećaj je divan i zaista sam presrećna zbog toga što sam kuglašica", tvrdi Novakovićeva.
Dodaje da, s obzirom na to da je nezaposlena, ima dovoljno vremena i ne propušta niti jedan trening.
"Da sam znala, čim sam dovoljno bila snažna da podignem kuglu, učlanila bih se u neki kuglaški klub. Neopisiv je osjećaj kada porušiš sve čunjeve", objašnjava Novakovićeva.
U razvoju ženski streljački klub
Jedan od sportova čije su korake sigurno počele gaziti žene jeste i streljaštvo. Streljački klub Udas iz Banjaluke ima trenutno četiri redovna ženska člana, ali postoje i opcije rekreativnog treniranja, tako da dolazi još ženskih osoba na treninge.
U ovom klubu kažu da im je namjera povećati broj treninga jer streljaštvo ovakvog tipa postaje sve popularnije. Razvoj ovog sporta, međutim, značajno uslovljava novac.
"Kako je tek u razvoju ovaj ženski streljački klub, posljednje bitno takmičenje na koje smo trebali ići je bilo organizovano u Bijeljini, ali usljed nedostatka materijalnih sredstava, nažalost, nismo otišli. Već imam osvojeno srebro na Studentskim sportskim igrama u Banjaluci", kaže Danka Strika, član Streljačkog kluba Udas.
Dodaje da se duži period rekreativno bavila ovim sportom, a pravi treninzi su uslijedili prije dvije godine.
"Rekreativno sam krenula na treninge na nagovaranje jednog kolege, otišla u streljanu i prvi put se upoznala sa čarima tog sporta", navodi Strika.
Zadivljena je streljaštvom, a njeno oduševljenje odrazilo se relativno i na njene prijatelje koji takođe počinju da se bave ovim sportom.
"Ovo se jednostavno mora voljeti. Jaka volja i naravno upornost su predispozicije da bi neko mogao da se bavi streljaštvom. Neizbježno je i posjedovanje talenta, kako bi neki rekli - mirna ruka i oštro oko", ističe Strika.
Milorad Radanović, trener ovog kluba, kaže da imaju podjednako članova oba pola.
"Nemamo problema što se tiče interesovanja djevojaka. Štaviše, čini mi se da su one u većoj mjeri zainteresovane da se bave ovim sportom od mladića", kaže Radanović.
Mlade kik-bokserke iz Trebinja
Da kik-boks, za kojeg mnogi smatraju da je grub sport, nije samo za muškarce dokazuju sestre Žerajić iz Trebinja.
Kik-bokserke Nataša i Olja Žerajić kažu da su se ovim sportom počele baviti sasvim slučajno, a sada ne razmišljaju da od njega odustanu.
"Od petnaeste godine treniram kik-boks. Jednostavno, prije četiri godine sam došla na ideju da nešto treniram i to samo rekreativno. Evo me sada u klubu Kobra iz Trebinja, sa neskromnim rezultatima i velikim ambicijama", ističe Nataša Žerajić.
Priznaje da je kod njene rodbine i poznanika na početku izazvalo strah i čuđenje što se opredijelila za kik-boks.
"Svima je bilo neobično i očekivali su da ću brzo shvatiti da meni u kik-boksu nije mjesto. Sada već misle drugačije. Porodica i moji i sestrini prijatelji naši su vatreni navijači i obožavaoci ovog sporta", objašnjava Nataša Žerajić.
Ona kaže da, iako je grub, ne bi se moglo reći da je kik-boks predodređen samo za muškarce.
"Nije bitno kojeg je neko pola, u svakom sportu bitno je da ljubav bude ta koja će nekog voditi na treninge. Volim kik-boks i ovo je jedna od stvari koja me najviše ispunjava u životu. Svi moji prijatelji podržali su me u pravom smislu te riječi", navodi Žerajićeva.
Dodaje da s obzirom na to da studira u Banjaluci, trenutno trenira u ovom gradu, ali i obećava da to neće narušiti rezultate.
Ne plaše se penjanja na stijene
Da djevojke ne osvajaju samo ringove već i terene na stijenama svjedoče u klubu Extreme iz Banjaluke, u kojem su već duže vrijeme učlanjene i hrabre pripadnice ljepšeg pola.
Snježana Ivetić, član ovog kluba, kaže da ne postoji poseban razlog koji ju je naveo da se bavi sportskim penjanjem.
"Ovim sportom bavim se tri godine, a jedan od osnovnih razloga zbog koga ostajem je druženje. Penjem se sebe radi, nemam neko veliko interesovanje za individualne rezultate, ali svakako volim doprinijeti klubu", kaže Ivetićeva.
Ističe da ovo jeste težak i zahtjevan sport, ali da se u njemu i djevojke mogu lako adaptirati i biti ravnopravne muškarcima, ako ne i uspješnije.
Dodaje da penjanje nije opasan sport, tako da nema tremu za vrijeme treniranja i takmičenja.
"Imamo sigurnosnu opremu poput patika penjačica, pojasa i užeta kojim smo pričvršćeni za vrh objekta na koji se penjemo. Nikada se nije desilo da je ugrožena bezbjednost nekog našeg člana kluba", kaže Ivetićeva.
Ona tvrdi da su uslovi za bavljenje ovim sportom u Banjaluci povoljni, ističući da zimi treniraju na vještačkoj stijeni u banjalučkom Sokolskom domu, dok se ljeti "sele" na obližnje lokacije u prirodi poput Kamenog mosta i kanjona Vrbasa.
"Trenutno u našem klubu ima više muškaraca, ali je i interesovanje djevojaka veliko. To dokazuje da će ovaj sport na našem području dobiti na kvalitetu, ali će i djevojke ravnopravno 'parirati' momcima", kaže Ivetićeva.
Dodaje da su sve djevojke u njihovom klubu dosta mlade i da im predstoji sjajna sportska budućnost.