Ako Ustavni sud BiH radi po Ustavu kako ga je promijenio visoki predstavnik 1996. godine, onda to nije u redu, upozorava Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH iz RS.
Ističe da niko nema pravo da mijenja odredbe međunarodnog ugovora.
Zahtjev parlamenta BiH da Predsjedništvo prevede Dejtonski sporazum ocjenjuje neumjesnim jer je to posao Ministarstva pravde kojeg nikada nisu završili.
"U ovoj zemlji svako svakome naređuje i svako sebi uzima za pravo da kaže šta god hoće", dodaje Radmanović.
Smatra da je osnovni problem u BiH što ne postoji jasan odnos prema EU i ispunjavnju zadatih obaveza. Ne očekuje da će međunarodna zajednica reagovati na odbijanje zakona o reformi policije. Ocjenjuje da je ustavna reforma neophodna i zbog činjenice da Hrvati nisu u svim segmentima ravnopravni s preostala dva konstitutivna naroda.
NN: Dok se najavljuje skoro potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, politička situacija u BiH je prilično uzavrela. Šta je osnovni razlog za to?
RADMANOVIĆ: Ne znam je li uzavrela situacija, ali tačno je da ima nesporazuma raznih vrsta. Razlozi su u odnosu prema putu BiH ka EU. Postoje političke partije koje zaista jesu za to i one koje su samo deklarativno za to, a u suštini nisu. Lideri nekih političkih partija nisu u stanju da razdvoje je li put u EU važniji za BiH od njihovog dnevnoplitičkog interesa i otuda sukob. Ovih dana su bukvalni sukobi onih koji neće u EU, a predvodi ih SDA, i ne dozvoljavaju da se usvoje zakoni o reformi policije koji su posljednji uslov EU. Nadam se da će pobjedom reformskih snaga u aprilu doći do potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. Poslije toga nema vraćanja i ne možemo se udaljavati od Evrope.
NN: Da li očekujete da će međunarodna zajednica reagovati prema onima koji se protive predloženim zakonima o policijskim strukturama?
RADMANOVIĆ: Ne očekujem reakciju jer oni koji sada osporavaju ove zakone, osporavaju Dejtonski mirovni sporazum još od 1996. godine i niko im nikada ništa nije rekao iz međunarodne zajednice. Da je situacija vezana za neke druge političke lidere, već bi bila velika hajka. Nesreća BiH je što postoji jedan broj međunarodnih predstavnika koji se po svom ličnom razmišljanju opredjeljuju koga će podržati, a koga će kritikovati bez obzira da li su u pravu. Nažalost, to dobija i značajno mjesto u javnosti. Posljednji primjer je velika rasprava o prijedlogu izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi i Izbornog zakona u RS gdje su se potpuno neprimjereno javili ambasadori kritikujući to rješenje, a isto takvo je u njihovim zemljama. Konkretno, ambasadori Švedske i Holadnije dobili su veliki prostor u medijima da kažu kako se ne može promijentiti zakon da bi se posredno birali načelnici i gradonačelnici. U njihovim zemljama se oni posredno biraju. To je situacija koja je 12 godina prisutna u BiH i koja mora prestati. Kada prestane, BiH će biti bolje.
NN: Nakon rješavanja reforme policije vjerovatno slijede dogovori o ustavnoj reformi? Hoće li ih voditi stranački lideri ili će se proširiti krug?
RADMANOVIĆ: Politički lideri, u svakom slučaju, moraju imati inicijalne razgovore o reformi Ustava. Taj posao se, kao svugdje u svijetu, završava u parlamentu. Dakle, širi se krug. Ne znam kada će ponovo biti razgovori o reformi Ustava i te najave čujemo sa raznih strana iako bi one trebale da idu od partijskih lidera ili članova ustavno-pravnih komisija. Na nivou lidera mora postojati osnovni dogovor o unutrašnjem uređenju BiH, a poslije toga razni stručnjaci da kažu svoje. Za sada u BiH ne postoji saglasnost o konačnom unutrašnjem uređenju i ne smatram to nekom traumom kao što neki politički lideri to žele da predstave. BiH i ovako može da funkcioniše dobro ukoliko na čelu ima dobre političare. Ukoliko su moćniji oni koji ne žele funkcionisanje, onda imamo problem.
NN: Lideri, ipak, razgovaraju o ustavnoj reformi. Nedavno je bio sastanak Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, i Milorada Dodika, lidera SNSD-a, gdje se govorilo o federalizaciji BiH.
RADMANOVIĆ: O promjenama Ustava priča se otkako je potpisan Dejtonsko-pariski mirovni sporazum koji sadrži Ustav BiH. Stalno su prisutna različita mišljenja. Postoje oni koji misle da BiH treba da bude unitarna ili podijeljena na neke fiktivne regije, što je antidejtonska priča. Postoje i oni koji štite Dejton sa željom da se naprave neki funkcionalni zahvati koji bi nas učinili operativnijim i doveli u ravnopravan položaj sva tri konstitutivna naroda i ostale građane. Taj sukob traje već 12 godina i praktično se svaki dan razgovara o ustavnom uređenju. Tačno je da je to bila jedna od tema razgovora SNSD-a i HDZ-a. BiH je i sada, po mom mišljenju, federativna država bez obzira što to striktno ne piše u Ustavu. Ona treba takva i da ostane s tim što se mora omogućiti svima da imaju ista prava. Moje mišljenje je, ne govorim u ime partije, da su u nekim segmentima Hrvati manje ravnopravni u odnosu na druga dva naroda. Sasvim su opravdani njihovi zahtjevi da se tu nešto poboljša. Naravno, to ne može ići na uštrb drugih naroda, a rekli smo u tom razgovoru ni na uštrb RS.
NN: Hoće li Predsjedništvo odgovoriti na zahtjev parlamenta BiH i Dejtonski sporazum prevesti na jezike naroda u BiH kako bi se ratifikovao?
RADMANOVIĆ: U ovoj zemlji svako svakome naređuje i svako sebi uzima za pravo da kaže šta god hoće. Tako parlament naređuje Predsjedništvu da prevede Dejtonski mirovni sporazum. Ne može Predsjedništvo prevesti taj sporazum. Ranije se radilo na tome da to uradi Ministarstvo pravde BiH i ne znam zašto se to nije završilo. Ipak, svi koji traže jedinstven prevod na tri jezika u pravu su jer u međuvremenu kolaju razni prevodi, priče i razne izmjene sporazuma. To treba konačno biti urađeno i to treba da urade oni organi kojima je to nadležnost.
NN: Reagovali ste zbog ispravke, kako je rečeno, tipografske greške u Ustavu u vrijeme visokog predstavnika Karla Bilta. Originala Dejtonskog sporazuma nema. Da li će neko zatražiti original iz Hrvatske, Pariza ili OHR-a?
RADMANOVIĆ: Tu su dva problema. Jedan je što original ne postoji kao dokument i trebali bi nadležni organi u BiH učniti sve da ga imamo bez obzira gdje će on biti pohranjen. Drugo pitanje je da li znamo šta piše u originalu. Ja kažem da znamo. Povodom ove takozvane tipografske greške bili smo u prilici da istražimo razne sajtove i primjerke. U suštini imamo original bez obzira što nemamo pohranjen. Bio je objavljen odmah po potpisivanju u Parizu, čak i štampan. Ima li pravo bilo ko, pa i visoki predstavnik, da nešto proglasi tipografskom greškom i praktično promijeni međunarodni ugovor? Mislim da nema. Pozvao sam više puta one koji se razumiju u međunarodno pravo da kažu ima li na to pravo visoki predstavnik. Razočaran sam da se naučnici iz te oblasti nisu javili, da većina novinara nije potencirala taj problem jer su prihvatili, blago rečeno, smiješno tumačenje portparola OHR-a koji otprilike kaže – to je tako i gotovo. Evo, ja kažem da nije tako i ako Ustavni sud BiH radi po Ustavu kako ga je promijenio visoki predstavnik 1996. godine, onda to nije u redu. Imamo original mirovnog sporazuma u Parizu do kojeg možemo da dođemo, imaju faksimili i na kraju ovjerene kopije i tačno se zna ko je koji aneks potpisivao. To čak ima na raznim sajtovima u SAD i Evropi.
NN: Koliko preglasavanje i potezanje vitalnog nacionalnog interesa opterećuje rad Predsjedništva BiH? Bivši saziv obično nije stavljao na dnevni red tačke za koje znaju da nema konsenzusa.
RADMANOVIĆ: Svako neslaganje u Predsjedništvu opterećuje odnose u BiH. Bilo bi bolje da nema preglasavanja iako se ono uvijek ne može izbjeći. U javnosti BiH do izražaja više dolazi jedno preglasavanje nego stotinu dobro urađenih tačaka dnevnog reda. Tačno je da je bilo više preglasavanja nego u prethodnom sazivu Predsjedništva. Četiri puta je bio potegnut zahtjev za zaštitu entitetskog interesa, kada ja pokrećem zahtjev, a nacionalnog kada pokreću druga dva člana. I to je jedna od nelogičnosti u Ustavu BiH. Ova tri zahtjeva koja sam ja pokrenuo su pitanja koja izlaze iz direktne nadležnosti Predsjedništva i ono se time ne treba baviti. Pitanje za koje je gospodin Silajdžić pokrenuo pitanje nacionalnog intersa (ratifikacija ugovora o dvojnom državljanstvu s Hrvatskom op.a.) jeste iz domena rada Predsjedništva. Na tom sporazumu dugo se radilo i kada je završen došlo je do tog zahtjeva i to sada ne bih komentarisao. Za godinu i po raspravili smo na stotine tačaka i donosili jednoglasne odluke bez obzira što nismo uvijek imali iste stavove pa smo ih usaglašavali. Predsjedništvo treba neumorno da usaglašava stavove a ne da se preglasava jer to je BiH. Ako se Predsjedništvo ovako preglasava, onda se to dešava i u drugim organima, a to nije dobro.
NN: Je li u Predsjedništvu usaglašen poziv predsjedavajućeg Silajdžića bh. građanima da ne putuju u Srbiju zbog straha od hapšenja za ratne zločine?
RADMANOVIĆ: Svaki član Predsjedništva ima pravo na samostalno djelovanje. To nije stav Predsjedništva već poziv sadašnjeg predsjedavajućeg. Nismo se o tome konsultovali. To je potpuno nepotreban i pogrešan poziv koji još više remeti i ovako ne baš dobre odnose između BiH i Srbije. BiH mora graditi dobre odnose prvenstveno sa susjednima a i sa svim zemljama. Nažalost, nije baš tako kada je riječ o susjedima jer stalno imamo nesporazuma. Čini mi se da ih pravimo nepotrebno i kada bismo lako mogli da izgladimo neke stvari.
NN: Čini se da je usaglašen, odmjeren stav političara uspio održati mirnu situaciju u BiH nakon jednostrane odluke o proglašenju nezavisnosti Kosova?
RADMANOVIĆ: Konačno jedna pohvala od predstavnika medija za ponašanje nosiocima političkih funkcija u BiH. Tačno je da je godinu prije rješenja Kosova Predsjedništvo dalo blagi ton razmišljanja o svemu ovome. I reakcije političara u RS da je došlo do jednostranog, nelegalnog rješenja, nezavisnosti Kosova doprinijele su da se smiri stanje i ono je u BiH relativno mirno. Nadam se da će takvo ostati. Za one koji neovlašteno pričaju šta će se desiti s priznanjem Kosova treba reći da je samo Predsjedništvo nadležno da kaže da li će ga priznati ili neće. Ono nije do sada priznalo i neće na dnevnom redu uopšte imati raspravu o tome. Približavamo se skoro dvadesetogodišnjici problema na prostoru zapadnog Balkana koji ne vidim kako će biti uskoro riješeni. Rješenje je u dugotrajnom, strpljivom radu i dogovoru za stolom. Nažalost, moćniji su oni koji to prelome preko koljena i jednu noć kažu "biće ovako" i onda odmah imamo problema. Problem Kosova nije problem samo ni Kosova, ni Srbije nego čitave regije i čitave Evrope. Ne posvećuje mu se dovoljno pažnje u svjetskim zbivanjima, ali se nadam da neće eskalirati, da neće biti širih sukobljavanja.
NN: Ministarstvo inostranih poslova BiH ima plan da otvara nove ambasade. Koliko je to rentabilno i ko procjenjuje na kojim destinacijama nam trebaju nove ambasade?
RADMANOVIĆ: Spoljnu politiku po Ustavu vodi Predsjedništvo i jedino je odgovorno za to. Razne izjave koje se pojavljuju o tome su nepotrebne. MIP je izvršni organ koji provodi ono što zaključi Predsjedništvo, ali ima pravo i da predlaže. U Predsjedništvu smo donijeli odluke o zatvaranju nekih predstavništava za koje mislimo da u ovoj fazi ne trebaju. Pojavili su se i prijedlozi za otvaranje novih ambasada. Nemamo ista mišljenja u Predsjedništvu o tome i usaglašavamo stavove. Postoje neke zemlje u kojima bi BiH imala interes da ima DKP zbog dobrih političkih odnosa i ekonomskih razloga. Lako bismo se složili da nam treba još desetak DKP, ali pitanje mogućnosti otvaranja, tempa i prioriteta nismo usaglasili. U prijedlozima za Evropu su ambsade u Albaniji, Slovačkoj i Ukrajini, a van Evrope Kazahstan i Alžir. Kojim tempom ćemo ih otvarati, biće u narednim mjesecima dogovoreno.
NN: Koliko su intenzivni kontakti Predsjedništva sa izvršnom vlasti? Jeste li zadovoljni radom Nikole Špirića i Savjeta ministara BiH?
RADMANOVIĆ: Za preciznu ocjenu trebaju i precizne analize. Za sada ih nemamo. Generalno jesam zadovoljan, ali nema dovoljno koordinacije i zato je krivo Predsjedništvo jer je po Ustavu organ koji može da vrši koordinaciju, a toga nemamo. Razgovarali smo u Predsjedništvu o tome i nismo pronašli način kako da to radimo.
NN: Zašto je to tako teško?
RADMANOVIĆ: Nedovoljno je precizirano u Ustavu šta znači ta koordinacija, zatim ukupni odnosi u BiH nisu omogućili da legalno izabrani organi dogovoraju neke krupne stvari. Kao što vidite, OHR i sam visoki predstavnik opredijeljen je za dogovor s liderima stranaka koji očito diktiraju tempo i kada stvari idu dobro, a posbeno kada je loše u BiH.
NN: Da li će BiH imati jedinstven stav u vezi sa zaštitom državne imovine, odnosno imovine bh. firmi u susjednim zemljama?
RADMANOVIĆ: Ustav BiH nije regulisao državnu imovinu, nego imovinom u BiH raspolažu entiteti i postoji zajednička imovina o kojoj se entiteti dogovore. Iz takve formulacije proizlazi niz nesporazuma, jedni kažu državna, drugi nema državne i tako već 12 godina. Da su izvršni organi u BiH i entitetima radili kako treba, ne bismo imali takvih problema. Međutim, ima ih i imaćemo ih vjerovatno još dugo jer nije potpuno raščišćeno ko je titular razne imovine ni unutar BiH, a pogotovo van naših granica, a pripada nekom iz BiH. Pisalo se mnogo o tome da se prodavalo i u najtežim vremenima kada nismo bili u prilici da o tome raspravljamo. Sada smo u prilici i izvršni organi na svim nivoima mogu i moraju brzo prvo odrediti titulare i staviti odgovornost na one koji to evntualno prodaju. Ovako se dešava da se na razne načine prodaje praktično tuđa imovina.
Biće još promjena u SNSD-u
NN: U SNSD-u je bilo kadrovskih promjena u opštinskim odborima. Da li je stranka nezadovoljna radom u lokalnim zajednicama?
RADMANOVIĆ: SNSD je velika politička partija za koju se opredjeljuje najveći broj građana u BiH i sasvim je normalno da ima različitih mišljenja i opredjeljenja, pa i nekih nesporazuma. Bilo je promjena u opštinskim odborima i biće ih još. Posljednje dvije sjednice Glavnog odbora pokazale su apsolutno jedinstvo o ključnim pitanjima i mislim da će se tako nastaviti. Izvršni organi stranke rade na provedbi zaključaka i bićemo apsolutni favoriti na narednim izborima ne samo u RS već i u jednom dijelu FBiH.
NN: Imate li informacije da su kadrovi SDS-a "promijenili dres" nakon pobjede SNSD-a na prošlim izborima i prešli u tu stranku samo da bi se zadržali na rukovodećim pozicijama?
RADMANOVIĆ: Nemam tih informacija. Znam za te priče ali još konkretno nismo imali nigdje pokazatelj da je onaj koji je bio istaknuti funkcioner SDS-a sada u SNSD-u. Političke partije su dobrovoljne organizacije i teško je nekome ko hoće da postane član tako moćne socijaldemokratske partije kao što je SNSD reći da ne može biti član. Pitanje je daljeg napredovanja u hijerarhiji SNSD-a o čemu vodimo računa u okviru kadrovske politike. Kada ima nekih nečasnih radnji pojedinaca, možemo reći da ne može biti član. Ne znam da ima takvih situacija.
Nepotrebna prašina zbog krsta na Zlatištu
NN: Aktuelna tema sada je postavljanje krsta na Zlatištu iznad Sarajeva. Kakav je Vaš stav u vezi s tim?
RADMANOVIĆ: Neke nevladine organizacije dobijaju nepotrebnu medijsku pažnju nezavisno od ove inicijative. Neki njihovi stavovi, smišljeni u nekom užem krugu, postaju glavna priča, čak važnija nego krupna pitanja. Tako se i o krstu na Zlatištu diglo toliko prašine i priče u koju se uključe i političari, čime se skreće pažnja sa osnovnih problema građana u BiH koji loše žive. Pitanje obilježavanja stratišta je vrlo važno pitanje. Niko ga ne može i ne smije zloupotrebljavati sa bilo koje strane. Postoje legalni organi koji o tome odlučuju i to tako treba i raditi. U ovom slučaju lokalne zajednice, u skladu sa svojim regulacionim planovima, odlučuju gdje će biti takve vrste obilježja, a jednim dijelom odlučuju i entitetski organi.