Političari u predizbornoj kampanji za predstojeće lokalne izbore, koji će biti održani 5. oktobra, uglavnom pričaju o stvarima koje uopšte nisu u njihovim ingerencijama. Govore o ustavu, entitetima, umjesto saniranju klizišta, školstvu, boljim cestama, kaže Sanel Huskić, prvi čovjek Asocijacije alumni centra za interdisciplinarne postdiplomske studije (ACIPS), koja prati predizborne aktivnosti.
Naglašava da u ovom trenutku 30 odsto stanovnika Bosne i Hercegovine ne zna za koga glasati, a 40 odsto ih tvrdi da neće izaći na izbore.
Huskić poručuje biračima da obavezno izađu na izbore, ali da jeftino ne prodaju svoje dragocjene glasove.
"Mi smo mašina za glasanje. Onog momenta kada damo glas mi nismo više nikome potrebni. Mi smo sada potrebni njima i nikada više, ali to nije greška političara, do nas je", smatra Huskić.
NN: Koliko političara, prema onome što se nudi u predizbornim kampanjama, zaista ima konkretne projekte?
HUSKIĆ: Od svih političkih subjekata koje smo zabilježili, samo dva odsto izjava su sadržavale kako će da riješe jednu od deset tematika koje su ljudi u svojim lokalnim zajednicama identifikovali kao bitne. Na primjer obrazovanje, zaposlenje, ekološka svijest. Samo su u dva odsto dali konkretne primjere. U gotovo 30 odsto slučajeva jedna od tematika se spominje retorički. Kandidat izađe i kaže "Da, ja ću zaposliti 20 ljudi" i to je to, a ne kaže kako. Samo u nekoliko navrata smo vidjeli da je kandidat rekao da će zaposliti ljude tako što će napraviti recimo ćilimaru.
NN: Da li to znači da samo dva odsto njih imaju programe šta će uraditi ako budu izabrani?
HUSKIĆ: Svi oni imaju neke programe ali ne obraćaju pažnju na to. Pa i ako ih imaju ne znaju kako ih realizirati. Stvar je u tome što pričaju o stvarima koje uopšte nisu u njihovim ingerencijama. Oni tu govore o ustavu, entitetima, sličnim stvarima koje nije njihova kompetencija. Oni bi trebalo da se bave stvarima na lokalnom nivou. Da li će biti sanirano klizište, da li dijete u obdaništu ima jogurt ili ne, školstvu, komunalijama.
NN: Ukazuje li to da oni zapravo omalovažavaju birače samim tim što ne razmišljaju o njihovim osnovnim potrebama ?
HUSKIĆ: Ne vjerujem da nas žele poniziti, jer mi smo poniženi, nema dalje. Samo koriste recept koji je dobro isproban. To već duže vrijeme rade, pa što ne bi i sada. Zašto mijenjati nešto što dobro funkcioniše.
NN: Na predizbornim plakatima nas "gađaju" parolama "Za čovjeka", "Glasajte srcem", "Za evropsku BiH" i mnoge druge, koji nemaju veze s lokalnom problematikom. Možete li prokomentarisati ?
HUSKIĆ: Imamo gotovo od zadnjih desetak godina iste poruke. Recimo HDZ ove godine ponovo ima poruku "Za svoj narod", nisu je promijenili od osnivanja stranke. Dakle nisu napredovali. Njihova kampanja gotovo da nema ništa sa lokalnim nivoom. I dalje se bave tim vječnim pitanjem ravnopravnosti, opstojnosti. Nije promijenila slogan ni Stranka za BiH, dok SNSD ima profesionalnu kampanju koja se dotiče lokalnog nivoa. Naša analiza je pokazala da su gotovo sve stranke iste, mala razlika je u kampanji SNSD-a.
NN: Da li ste osluškivali glas javnosti, rasploženje građana pred lokalne izbore?
HUSKIĆ: Činjenica je da većina ljudi, oko 30 i više odsto ovog momenta ne zna za koga će glasati. Imamo 40 odsto njih koji kažu da neće glasati.
NN: Ima li Bosna i Hercegovina ozbiljno političko tijelo?
HUSKIĆ : Imamo usložnjeno političko tijelo. Neke definicije demokratije, kažu da je svaka osoba politička individua. Onda bi mi trebalo da imamo četiri miliona političkih partija u tom filozofskom aspektu. Mi imamo previše političkih partija, pokreta, udruženja, nezavisnih lista, ovisnih. To je još indikator da je naša politička scena nezdrava. Političari se bave ozbiljnim stvarima, ali se ponašaju neozbiljno. Imamo političku scenu koja će privatizovati energetski sektor, a drugo je pitanje koliko su kompetentni da se time bave.
NN: Kako birači da odluče kome da daju glas?
HUSKIĆ: Mogu da uputim na jedno. Da glasamo, tako da ne prodajemo svoje glasove jeftino. Da ne glasamo čisto zato što nas vuče sentiment. Po principu "glasaću za svoje, jer će oni za svoje". Ne, moramo tako prestati razmišljati. Trebalo bi da glasamo za ljude koji demonstriraju na koji način će konkretno poboljšati moje mjesto gdje živim i radim. To jeste svrha lokalnih izbora. Zamolio bih ih da svoje izbore naprave na osnovu toga, a ne da ih love na sentimente ili isprazne priče.
NN: Šta građani znače političarima?
HUSKIĆ: Mi smo mašina za glasanje. Onog momenta kada damo glas mi nismo više nikome potrebni. Mi smo sada potrebni njima i nikada više, ali to nije greška političara, do nas je. Moj angažman politički nije da dam glas, već kada to učinim, podrazumijeva se da ću barem jednom u godini dana očekivati da bude riješen jedan od mojih problema, a ako se ne riješi, da se na to ukaže.
NN: Znači li to da se i građani kad prođu izbori ponašaju pasivno i možda ne znaju kako da traže svoja prava?
HUSKIĆ: Potrebno je da ljudi shvate da imaju pravo da traže određene stvari. Imate pravo da im pokucate na vrata, a ako vas šikanira, ismijava, ne želi da da informacije, postoje drugi mehanizmi. Možete naći deset istomišljenika i onda će vam mediji dati dovoljno pažnje. Zašto nijedna grupa građana nije izašla i rekla "obećali ste na predizbornim skupovima, niste ispunili, e nećete više dobiti glas".
NN: Vaša Asocijacija je predložila da se uradi amandman na postojeći Zakon o izvršenju budžeta institucija BIH, čime bi se dobio jedan pravilnik o trošenju budžetskih sredstava i time smanjili troškovi. Šta je bilo sa tim prijedlogom?
HUSKIĆ : Svaka institucija ima pravo i obavezu da napravi svoj interni pravilnik na telefone, večere, vozila, putovanja. Mi smo dali logičnu stvar da institucije imaju jedan pravilnik, ali očito je da im to ne odgovara. Tako je nastavljena praksa da ministri imaju neograničeno trošenje mobitela, ali imaju i pojedini vozači. Kada smo izašli u javnost sa svojim prijedlogom, otišli i tražili od nadležnih da ga uzmu u razmatranje, na tome je i ostalo.
NN: Jedan od prioriteta ACIPS-a je promocija mladih obrazovanih ljudi. Koliko uspijevate u tome ?
HUSKIĆ: Asocijacija broji 200 članova i za razliku od drugih nevladinih organizacija, imamo skupštinu, a čine je mladi i obrazovani koji već sada imaju zaposlenje. Zaista je teško naći prostor da promovišemo te naše mlade ljude u sistemu u kome jesmo, sa izvorom sredstava koji je minimalan. Gdje god krenemo, u većini slučajeva je percepcija da nas ne žele. Sve me to podsjeća na mog automehaničara koji otvori haubu, stavi glavu unutra i kada dođe neko sa strane i kaže "prijatelju ako to pomjeriš prstom biće bolje". On kaže "bježi, pusti me bolan, sad me srkletiš, vidiš da radim, šta ti znaš".
NN: Koliko su mladi u BiH spremni da promijene društvo u kome žive?
HUSKIĆ: Mladi su od 1996. godine jednostavno marginalizirani. Njih niko ništa ne pita. Ne učestvuju ne samo u političkom, već ekonomskom ili bilo kojem diskursu. Donekle su zastupljeni u kulturnom i sportskom životu. Nakon Dejtonskog sporazuma su skontali da ne mogu ništa promijeniti. Žive svoj život, čini mi se daleko od stvarnosti.
NN: Kakve posljedice ćemo imati zbog toga?
HUSKIĆ: Sadašnje neangažovanje mladih od 18 do 28 godina, njihovo nepostojanje u odlučujućim društvenim strukturama, mi ćemo osjetiti tek za 20 godina. Tada će nam biti zapravo loše, ali moram kazati i ovo da uvijek kada mladi ustanu da nešto promijene, stariji ih udare po glavi.
NN: Šta bi savjetovali mladima za predstojeće lokalne izbore ?
HUSKIĆ: Moraju i trebaju izaći na izbore jer tako se mijenjaju stvari. Da bi neko postao načelnik dovoljno mu je 1.000 glasova. Valjda ima osoba kojima mogu povjeriti svoje glasove. Ovi izbori su po meni bitniji od opštih. Vi ljude koje birate gotovo poznajete, neko je iz vašeg komšiluka i znate od koga ćete tražiti odgovornost, ako zakaže. Samo tako će otići oni koji su sada na vlasti, a nisu ništa učinili. Neka mladi prestanu apstinirati i uključe se u sve tokove života, promijene ovo tegobno stanje.
NN: Kakva je misija ACIPS-a u BiH ?
HUSKIĆ: To je evropska Bosna i Hercegovina gdje ćemo doseći određen ekonomski i društveni razvoj i biti društvo u kome ne postoji nacionalizam, fašizam.
NN: Koliko vaša asocijacija već postoji ?
HUSKIĆ: Egzistiramo već pet i po godina i mi smo uspjeli od izdavanje servisa studentima koji su završili postdiplomski studij, obavještenja gdje je posao, tezga, dodatno školovanje, gdje je jeftina hrana. Počeli smo se profilirati u tom pravcu instituta za društvena istraživanja. Od jednog uposlenog, sada imamo 11 u stalnom radnom odnosu, imamo vanjskih saradnika između devet i jedanaest. Prepoznati smo kao jedna od vodećih institucija u BiH koja se bavi nezavisnim društvenim istraživanjima.