Britanski vatrogasci morali su nedavno spasavati ovcu sa krova jedne kuće, pitajući se kako je dospjela tamo.
Njihove kolege u BiH još nisu imale takvih intervencija, ali jesu spasavali kravu iz rijeke ili pse, mačke sa drveća, uklanjali roj pčela s objekata, što i nije u opisu njihovih poslova.
Prvi ljudi vatrogasnih službi kažu da nisu rijetki pozivi građana koji su ostali zaključani u stanu ili kući jer su zakazala blindirana vrata. Vatrogasce znaju pozvati u pomoć i zbog pucanja cijevi u stanovima.
"Prošle godine smo imali 700 takvih intervencija. Od neobičnih slučajeva bih izdvojio izvlačenje krave iz rijeke Bukinje. Ne znamo kako je upala. Vlasnik je pokušao da je izvuče, ali je na kraju pozvao nas. Jednom nas je jedna porodica zvala zbog psa lutalice ispred vrata. Nikako nisu mogli da ga otjeraju, pa smo i tu intervenisali", kaže Ibrahim Hadžić, komandant Profesionalne vatrogasne brigade Tuzla.
Ističe da se trude da pomognu građanima koliko mogu kada to ne ugrožava njihov primarni zadatak, a to je gašenje požara.
Dodaje da pomažu i prilikom spasavanja unesrećenih u saobraćajnim nezgodama i njihovom izvlačenju iz uništenih auta.
"Preko balkona ulazimo u stanove građanima koji su ostali zaključani jer ne znaju sa protuprovalnim vratima. Spasavamo mačke sa krovova i drveća. Nećete vjerovati, ali nas građani zovu i kada im puknu cijevi u stanovima. I tada, iako nije naš posao, obavještavamo nadležne da izađu na teren. U prosjeku je dnevno jedna takva intervencija. Nekako smo postali servis građana i moram kazati da nam takve intervencije ne padaju teško jer smo dobro opremljeni", priča Hadžić.
Ističe da tuzlanski vatrogasci izlaze na teren i kada se neko zaglavi u liftu, ali da je toga sve manje jer su za taj segment zaduženi upravitelji.
Skidali roj pčela sa zgrade
I vatrogasci Zenice imaju neobične intervencije.
"U sklopu naših aktivnosti su i te druge intervencije koje često uradimo iz humanosti. Zovu nas građani jer su im se blindirana vrata zaglavila, pa se s vrha zgrade spuštamo da bismo im otvorili. Siječemo vozila usred saobraćajnih nesreća, vadimo utopljenike iz rijeka. Skidamo mačke sa krovova ili spasavamo pse koji su pali u riječna korita ili neke kanale. Bila je i situacija kada smo morali skinuti roj pčela s objekta 'Elektrodistribucije'", kaže Mithat Serdarević iz Službe civilne zaštite i vatrogastva općine Zenica.
Podsjeća da su nešto slično morali uraditi i vatrogasci u Njemačkoj kada su skidali roj pčela sa tramvajskih žica, pa su morali i ulicu blokirati.
"Srećom da imamo uglavnom dobru tehničku opremu, pa možemo pomoći građanima. Jednom nas je pozvala žena upomoć koja je, bacajući nekom ključeve sa prozora, bacila ih na drvo. Za svašta nas zovu", navodi Serdarević.
Petar Jurić, prvi čovjek Profesionalne vatrogasne jedinice grada Mostara, kaže da i njih zovu građani koji su ostali zaključani u stanovima zbog protuprovalnih vrata.
"Ne smijemo se spuštati sa zgrada do stanova jer nam je oprema veoma pohabana, ali tamo gdje možemo, uvijek ćemo pomoći. Vadimo utopljenike iz rijeka, unesrećene iz vozila. Spasavamo zaglavljene u liftovima. Kao i sve naše kolege, nastojimo odmah po dojavi izaći na teren", naglašava Jurić.
Usamljene osobe zovu zbog priče
I pripadnici Profesionalne vatrogasne brigade Kantona Sarajevo dobijaju mnogo poziva građana koji nemaju nikakve veze sa gašenjem požara.
Mahir Halilović, prvi čovjek Profesionalne vatrogasne brigade Kantona Sarajevo, kaže da im intervencije kao što je skidanje mačaka sa drveća više nisu nikakva novost i nesvakidašnja pojava.
"Prošle godine smo jednom ambasadoru akreditovanom u našoj zemlji spasavali sijamsku mačku sa drveta. Takođe smo spasavali psa iz Miljacke, mislim da je pas bio ljubimac španskog ambasadora, a nedavno smo spasili još jednog psa iz nabujale Miljacke. Znate, kod nas čim telefon zazvoni nama se podiže adrenalin, krv brže kola jer očekujemo požar ogromnih razmjera, a ono, recimo, zovu djeca da zezaju", priča Halilović.
Napominje da u pozivu vatrogasaca ipak i "nije sve tako crno".
"Ima i djevojčica, djevojaka koje nas nazovu jer hoće da ašikuju sa našim momcima sa centrale. Nešto razmišljamo, možda bi trebalo da u centrali imamo psihologa. Uvijek za 1. april imamo barem jedan lažni poziv da je izbio požar ogromnih razmjera. Sada imamo savremeniju centralu koja registruje brojeve, zahvaljujući Gradskoj upravi, pa brojeve sa kojih nas provociraju šaljemo pošti", objašnjava Halilović.
Feđa Biščević, dispečer Profesionalne vatrogasne brigade Kantona Sarajevo, apeluje na građane da imaju u vidu da vatrogasci nisu mađioničari.
"Ne mogu ljudi od nas tražiti nemoguće kao što je bilo zahtjeva da uhvatimo papagaja koji je odletio na vrh drveta koje je visoko 30 ili 40 metara. Pa nismo mađioničari. Ma zovu nas zbog svačega, pitaju kako da nešto poprave u kući, gdje da plate račune. Ima starijih osoba koje su usamljene pa bi da popričaju, ili da im objasnimo kako da dođu do autobuske stanice", kaže Biščević.
Tvrdi da su sarajevski vatrogasci tokom nedavnog olujnog nevremena skidali i limove sa krovova, koji su prijetili prolaznicima.
"To nije naš posao, ali žao nam je ljudi, djece, bojali smo se da neko ne nastrada. Kod nas ljudi puno gledaju strane TV kanale gdje vide da razne službe spasavaju životinje, unesrećene, intervenišu kod nekih situacija, pa misle da i mi to trebamo. Vani postoje službe za razne segmente, ali mi ovdje sami radimo mnošto tih intervencija", dodao je Biščević.
Ugasio požar, a dobio kritiku zbog tapeta
Miroslav Malinić, vršilac dužnosti komandira čete u Vatrogasnoj brigadi Banjaluka, kaže da ih građani zovu šta god da im se desi jer znaju da će izaći na teren i da su im usluge besplatne.
"Problem je što oni često, u namjeri da nas požure, preuveličaju stvar pa kažu da je požar veći nego što jeste, pa na lice mjesta odemo sa više ljudi i vozila iako nema potrebe za tim", navodi Malinić.
Bez obzira o kakvom problemu je riječ, navodi on, vatrogasci su nakon 40 sekundi od prijema poziva već u vatrogasnim kolima, spremni za polazak.
Iako je njihov posao težak i odgovoran, tako da su građanima neprestano na usluzi, neki ljudi baš i nemaju razumijevanja za njih pa ih zovu samo kako bi im dosađivali.
"Bude ljudi, istina, manje odraslih, koji zovu naše dispečere po nekoliko puta u toku jedne večeri samo da bi ih uznemiravali, ne zato što im je potrebna bilo kakva pomoć. Sjećam se da nam je sa jednog broja za veče znalo stići preko 30 poziva, pa smo čak pokušali da to prijavimo 'Telekomu' da ga opomenu, ili mu privremeno isključe broj, ali je procedura previše komplikovana tako da smo odustali", priča Malinić.
Komičnih poziva, kao i zadataka, priznaje, u njegovoj karijeri bilo je mnogo.
Jednom prilikom, priča, u tek okrečenom stanu trebalo je da pokida tapete jer je došlo do požara u ventilacionim cijevima, pa je u stan ulazio dim, ali je vlasnica njemu, vatrogascu, i svom suprugu ljutito rekla da će nered koji su napravili zajedno popraviti. "Bio je i slučaj kada je čovjek, udarivši autom u kamion ispred sebe, ostao zaglavljen u automobilu. Mi smo došli da ga izvadimo, a on je jaukao kako ga sve boli, dok nismo oslobodili automobil. Tada ga više ništa nije boljelo, ali više nismo mogli da ga ubijedimo da izađe van jer je bio pijan i spavalo mu se", govori Malinić.
Zanimljiv, kaže, bio je i slučaj kada su išli da treći put gase požar u istom stanu u banjalučkom naselju Obilićevo.
Pošto su ostali stanari zgrade, vidjevši dim, prijavili požar, vlasnik koji je spavao nije ni znao da mu se zapalila šerpa na šporetu pa je, kada je u stanu ugledao vatrogasce, iznenađeno rekao: "Uh, pa zar opet požar?!".
"Gori, gori Vrbas"
Zapanjujuće je, ističe Malinić, to što ljudi često očekuju da im vatrogasci poslije požara očiste stan, ili da poslije poplave pokupe tu vodu, što nije njihov posao.
Pošto je, slažu se vatrogasci, ovaj posao često težak i stresan, trude se da jedni drugima kroz šalu i druženje uljepšaju dane.
Vatrogasac Draško Kutić, koga još samo jedan ispit dijeli od diplome pravnika, kaže da su svi oni najveća podrška jedni drugima.
Kako bi jedni druge oraspoložili i nasmijali često prave male smicalice, najčešće početnicima.
Već je tradicija da novajlije na prvom gašenju požara "slučajno" budu okupane.
"Ma, to su neke naše smicalice, koje svako prođe. Dešavalo se da novog radnika pošaljemo da skine crijevo s kamiona jer smo znali da će jedno 30 litara vode tada da ga zapljusne, pa nam je to svima bilo zanimljivo", priča Kutić.
Tokom višegodišnjeg rada Kutiću je ostao u sjećanju slučaj kada je jedan stanar zgrade, koja se nalazi u blizini njihove stanice, nazvao da prijavi poplavu u stanu, ali u panici nikako nije mogao da im kaže adresu, nego je ponavljao da oni sigurno znaju gdje on živi jer je to odmah pored njihove zgrade.
"Pitali smo čovjeka da nam da adresu i kaže broj stana, ali on je ponavljao da moramo znati gdje stanuje jer je to odmah iznad nas, kao da mi znamo ko sve živi u tim zgradama", navodi on.
Prema riječima dispečera ove brigade, šaljivih poziva kao što su "Gori, gori, Vrbas, gori" ili "Gori pile u rerni" bude i danas, ali ne više tako često.
Dešava se, navode banjalučki vatrogasci, da ih ljudi pozovu da traže broj telefona neke druge službe, ili da prijave da im je u kuću ušao gmizavac pa da dođu da ga pronađu.
"Mi ne obavljamo takve poslove da istjerujemo životinje iz kuće, nego građane savjetujemo da se obrate Službi za deratizaciju", navode vatrogasci.
Nekada, kažu, moraju sami procijeniti da li da izađu na teren ili ne jer bude nekih sumnjivih poziva, u kojima se prema glasu i ponašanju čovjeka može prepoznati da li govori istinu ili ne.
Zovu ih i zbog najbolje pite
Mahir Halilović, prvi čovjek Profesionalne vatrogasne brigade Kantona Sarajevo, kaže da je broj vatrogasaca lagan za zapamtiti, besplatan i onda ih građani zovu, recimo, da im daju broj bolnice, taksija.
"Zovu takođe da ih posavjetujemo gdje mogu naručiti pitu i druge stvari, što je van svake pameti. Zovu nas ako je zapaljen kontejner, ako im se pokvarila brava na blindiranim vratima. Umjesto da zovu bravara, građani nazovu nas, pa počne laganje da je u stanu trudnica, beba, šećeraš, nepokretna majka", ističe Halilović.
Režiseri ih mole za megafone
U Profesionalnu vatrogasnu brigadu u Sarajevu znaju doći i režiseri kad im treba rekvizita neophodnih pri snimanju filmova.
"Nazovu me i kažu da je njihov megafon crk'o i da im svoj posudimo. Ljudi idu na to da smo humani i da ćemo izaći na teren. Hoćemo, ali kada možemo, jer naš prioritet je gašenje požara i to nikada ne smije biti ugroženo", podsjeća Mahir Halilović.