Međugorje, malo selo pokraj Čitluka, do 1981. godine ni po čemu se nije izdvajalo od desetina sličnih sela u zapadnoj Hercegovini.
Mještani ovog seoceta živjeli su uz kvalitetno domaće vino, vrelo mediteransko sunce i nadali se posjetama i poklonima rođaka koji su od škrtog i neplodnog krša pobjegli u zapadne zemlje tražeći bolju sreću.
Međutim, prije 27 godina prilikom igre na brdu između Međugorja i Bijakovića šestero tinejdžera je ugledalo Djevicu Mariju. Od tada se sve promijenilo. Početni skepticizam roditelja i ostalih mještana kojima su djeca ispričala susret sa Gospom, kako blaženu Djevicu svi u Međugorju zovu, nestao je i kasnijim ukazivanjima za koja tvrde da traju do dan-danas.
Međugorje je od tada postalo drugo katoličko hodočašće u svijetu, a posjetilo ga je više miliona vjernika.
U cijeloj župi Međugorje živi manje od 4.000 stanovnika. Imaju odličnu infrastrukturu koje se ne bi postidjeli ni veći gradovi. Široki putevi, velelepne kuće, trgovine na svakom koraku, kao i veliki sportski centar sastavni su dio ovog malog hercegovačkog sela. Najdominantnija zgrada je crkva svetog Jakova koja zauzima centralni trg.
Nekome ko je čuo mnogo priča o svetosti Međugorja, gdje se najsvetija žena u katoličanstvu redovno već 27 godina ukazuje samo odabranima, na prvi pogled će iritirati komercijalizacija vjere.
Domaćim trgovcima smeta konkurencija
Na svakom koraku su dućani u kojima prodaju predmete sa vjerskim motivima. Dominiraju statue i slike Djevice Marije. Cijena ovih "vjerskih" suvenira kreće se od nekoliko eura za male kipove, pa sve do nekoliko stotina eura koliko se mora izdvojiti za velike statue. Prodaju proizvode sa likom Gospe i natpisima Međugorja proizvedene u dalekoj Kini. Domaći trgovci, kao i gotovo svugdje u BiH, žale se na kinesku konkurenciju.
"Kinezi uništiše sve. Dođu ovdje, izvide šta se najbolje prodaje i onda iduće godine dođu s identičnim proizvodima iz Kine koji su trostruko jeftiniji od onoga što rade domaći majstori. Postoje inspekcije, ali ni oni im ne mogu ništa", negoduje Franjo, vlasnik jedne od radnjica sa vjerskim suvenirima. Franjo je iz Mostara, studira u Banjaluci, a za život zarađuje u Međugorju.
Kao i mnogi drugi, Franjo se ne sjeća kakvo je Međugorje bilo prije ukazanja Gospe. Danas zarađuje dobro i ne žali se ni na šta osim na Kineze.
"Vjerovatno je ovo bila selendra kao i ostala sela okolo. Da nije bilo ukazanja, za ovo mjesto niko ne bi znao. Ovdje ti je uvijek više turista nego domaćeg stanovništva", priča Franjo, koji u svojoj radnji na dvije odvojene police drži kvalitetne domaće ručno rađene predmete sa motivima Gospe, a na drugoj one jeftinije proizvedene u Kini.
Međugorcima ispod časti prodavati suvenire
Kao i većina sitnih prodavača kojih u ovom hercegovačkom svetištu ima na stotine, Franjo nije iz Međugorja.
Na pitanje zašto nema domaćih prodavača, ljubazna Mostarka Tanja Ćorić odgovara da je Međugorcima to ispod časti.
"To njima ne treba. Ovdje ima dosta tajkuna, a i ovi svi lokalci imaju kuće i izdaju ih vjernicima. Zašto bi se mučili oko sitne zarade. Pa vidiš kako se ovo izgrađuje", objašnjava Ćorićeva dok se srdačno pozdravlja s Algeriom, hodočasnicom iz SAD.
I zaista, Međugorje ne liči ni na jedno drugo selo u BiH. Velelepne kuće sa po nekoliko katova, apartmani i smještajni kapaciteti gotovo u svakoj kući odaju utisak kao da je ovo hercegovačko selo neko primorsko-dalmatinsko mjesto. Jedina razlika je što sobe i apartmane u Međugorju izdaju vjernicima hodočasnicima, a ne kupačima.
Turizam i zarađivanje na vjeri mnogih hodočasnika jedan je od argumenata skepticima koji fenomen Međugorja opisuju kao "pobožnu prevaru". Skepticima ide u prilog i činjenica da Katolička crkva nikad nije priznala Međugorje kao zvanično svetište. Papa Međugorje tretira kao jedno od 35.000 mjesta u svijetu gdje se navodno ukazala Djevica Marija. I Las Vegas je jedno od mjesta navodnog ukazanja.
Hodočasnici iz cijelog svijeta traže utjehu
Uprkos argumentima skeptika, teško je ne primijetiti atmosferu pobožnosti koja vlada u Međugorju. Na trgu ispred crkve svetog Jakova moguće je čuti gotovo sve svjetske jezike. Ljudi svih nacionalnosti, rasa i boja skrušeno se mole tražeći utjehu za svoje muke ili moleći da im se ispune želje. Nisu rijetki oni koji na koljenima i sklopljenih ruku obilaze oko kipa Djevice Marije ili čak na koljenima idu na Podbrdo, oko devet kilometara udaljeno od Međugorja, mjesto gdje se Gospa ukazala.
"Već sedmi put sam ovdje i Međugorje smatram svojim drugim domom. Naša majka se ovdje pojavljuje. Ako je to njen dom, onda je i moj. Kada se dođe ovdje običaj je da se ostane pet dana, tako da svaki dio ovog mjesta znam", kaže nam Poljakinja Božena.
Božena je predana svojoj vjeri. Nije agresivni vjernik i lijepo će popričati o ukazanju Gospe čak i kada čuje da je sagovornik musliman. Ona je, kao i milioni hodočasnika koji ovdje dolaze, čvrsto uvjerena u ukazanje Gospe i nikakvi skeptici i negiranje Crkve je neće obeshrabriti. Za Boženu je ukazanje u Međugorju stvar vjere, a lokalnom stanovništvu takvo razmišljanje miliona vjernika širom svijeta uopšte nije mrsko.