Jedan od najslavnijih akustičara s prostora bivše Jugoslavije Ibrica Ibrahim Jusić, na estradnom nebu je još od festivala "Zagreb '68". Oslanjajući se na elemente francuske šansone, bio je zaštitni znak Dubrovačkih ljeta, pjevajući uz gitaru na skalinama. Slavu je stekao sedamdesetih pjesmama "Mačka", "Dobro jutro, Margareta", "Jubi san vašu ćer", ali i komponovanjem na stihove Desanke Maksimovic, Šekspira, Brehta…
Dugi niz godina živio je i radio u Parizu, gdje je takođe stekao veliku slavu. Povodom koncerta održanog u srijedu u Hrvatskom kulturnom centru, Ibrica je po prvi put, nakon više od 15 godina, ponovo posjetio Banjaluku. Za `Nezavisne` govori o uspomenama na protekla vremena, o svojim estradnim počecima i uopšte o sebi kao umjetniku.
POČECI NA SKALINAMA
`Moji roditelji su, kao mladi begovski par iz Mostara, dvadesetih godina prošlog vijeka otišli na bračno putovanje u Dubrovnik i ostali opčinjeni pozitivnom energijom tog grada. Tako se bračno putovanje produžilo mnogo više nego što su planirali, a nas sve sedmoro braće i sestara rođeni smo u našem Dubrovniku. Bila je to porodična atmosfera u kojoj se uvijek pjevalo i sviralo. Moj otac je divno svirao na harmonici, a mi djeca bili smo uključeni u Pionirsko kazalište u Dubrovniku. Moj stariji brat č