SARAJEVO - Napad na novinare treba definisati kao krivično djelo, rekla je Semiha Borovac, ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH, koja je u petak istakla da se ne može biti zadovoljno položajem i stanjem kada je riječ o slobodi izražavanja, dok je stav novinara da su se institucije odavno izdigle iznad naroda, a komunikacija je svedena na minimum.
U petak je Zajednička komisija za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH organizovala sjednicu o slobodi izražavanja i medija.
Ministrica je ocijenila da u BiH nedostaje kultura komunikacije i tolerancije, jer je to način da se vodi borba protiv govora mržnje, a koji je zajedno s isključivošću i netolerancijom postao glavna odlika javnog prostora BiH.
Brus Berton, šef Misije OSCE-a u BiH, ističe da se u BiH, nažalost, 23 godine nakon rata, sloboda medija pogoršava te da je ostvareni napredak zaustavljen. On je rekao da je lična bezbjednost novinara i dalje glavni problem u kontekstu medijske slobode u BiH. Istovremeno, ističe Berton, novinari moraju i sami da budu svjesni vlastite odgovornosti i da poštuju najviše profesionalne standarde. On je upozorio da je ova situacija još više pogoršana ekonomskom situacijom u BiH.
Halid Genjac, prvi zamjenik Zajedničke komisije, ukazao je na potrebu jačanja regulatornog tijela i unapređenja zakonodavnog okvira u ovoj oblasti. Dodao je da se zalaže za afirmaciju profesionalnog, objektivnog i slobodnog novinarstva, ali i za sprečavanje dezinformacija, kao i lažnih i štetnih informacija te govora mržnje.
Novinari komentarišu da posebna rasprava u Parlamentarnoj skupštini BiH i jeste, ali i nije potrebna, jer se u BiH na svakom koraku krše prava i da bi institucije u konačnici trebalo da počnu poštovati pravo, odnosno Zakon o pristupu informacijama.
Rubina Čengić, novinarka magazina "Start", smatra da institucije treba da počnu da poštuju Zakona o slobodi pristupa informacijama na pozitivan način, a pojedinci u tim institucijama, kao i izabrani i imenovani pojedinci, moraju shvatiti da je komunikacija s medijima njihova obaveza i da novinari ne postavljaju pitanja jer im je dosadno, nego zbog toga što informišu one koji nemaju mogućnost ili ne znaju kako da pitaju.
Ističe da ne vidi razloga za debatu u Komisiji za ljudska prava Predstavničkog doma BiH, posebno što tu debatu uglavnom vode ljudi koji u većini slučajeva odbijaju komunikaciju s medijima.
Zdravko Ljubas, novinar "Dojče velea", mišljenja je da nema prevelikih problema i prepreka kada je u pitanju sloboda izražavanja u medijima, te da su problemi i prepreke, prvenstveno, u odnosu zavisnosti novinara od medija u kojem rade.
"Problemi su zapravo u nekom namjenskom traženju i prenošenju onoga što određeni medijski establišmenti, često pod utjecajem različitih politika ili interesa, traže od njih. Po mom mišljenju, najveći problem je svojevrsna jednostranost u medijskom izvještavanju. Isuviše kompliciranom bh. političkom i administrativnom sistemu nedostaje puno više nezavisnog i nepristrasnog, objektivnog, istraživačkog novinarstva, povratak jednom od postulata novinarstva - da mediji zaista budu korektiv društva i sistema, a ne njihovi pijuni u političkim prepucavanjima", smatra Ljubas.
Prema njegovim riječima, činjenica je da napada na medije ima i da se protiv toga treba boriti, ali da rješenje nije u novim pravnim aktima.
"Rješenje bi trebalo da bude jednostavno i ne toliko vezano za medije koliko za same administrativne strukture - poštivanje i provođenje već postojećih zakona i pravila, a ne usvajanje novih, koja tek zadovoljavaju formu i daju privid da vlasti nešto rade, a zapravo ostaju tek mrtva slova na papiru", rekao je Ljubas.
Sanel Kajan, novinar "Al Džazire", mišljenja je da su se institucije BiH odavno izdigle iznad naroda te da je komunikacija svedena na najmanji mogući nivo.
"Portparoli, čast rijetkim izuzecima, su politički podobne, a ne stručne osobe i najčešće služe kao barijera između novinara i predstavnika vlasti, ministara, direktora javnih kompanija. Ono što posebno zabrinjava je da je sve češći odgovor na pitanje upućeno institucijama na svim nivoima kratak i, rekao bih, bezobrazan, a glasi: 'Ne želimo dati komentar'", objašnjava Kajan.