O umjetničkom stvaralaštvu lica s invaliditetom, bez obzira na to o kojoj vrsti umjetnosti se radi, u BiH se još malo priča.
Kako su kazali pojedini predstavnici udruženja koji se bave problematikom invalida, ovi umjetnici često ostaju na marginama umjetnosti.
Nažalost, osobe s invaliditetom ljudi posmatraju isključivo kroz prizmu njihovih problema i ograničenja.
Iz tih razloga pojedinci ili humanitarne organizacije, kojih nema veliki broj, nastoje da organizuju projekte koji će bar u nekoj mjeri popularizovati umjetnost koju stvaraju osobe s invaliditetom i ukazati da ona zaslužuje ravnopravnu poziciju kao i umjetnost koju stvaraju ljudi bez fizičkih poteškoća.
Vanja Čolić, izvršna direktorica humanitarne organizacije "Partner", navela je da ova organizacija kroz sve svoje aktivnosti nastoji da pomogne osobama s invaliditetom da iskoriste svoje preostale sposobnosti, te da predstave njihove mogućnosti.
"Upravo iz tog razloga smo se i odlučili da organizujemo Filmski festival o osobama s invaliditetom, koji je nedavno održan u Banjaluci, te da putem filmova predstavimo pozitivnu stranu invalidnosti, odnosno da pokažemo da osobe s invaliditetom mogu da žive sasvim normalno sa svojom invalidnošću ukoliko im društvo obezbijedi jednake uslove kao i osobama bez invaliditeta", navela je ona.
Napomenula je da i filmovi koji su prikazani na pomenutom festivalu nemaju namjeru izazvati sažaljenje kod gledalaca, bili oni s invaliditetom ili ne, nego upravo suprotno - da se pokaže i dokaže kako je njihov život zapravo identičan kao i život svakog drugog čovjeka, te da oni treba da imaju iste mogućnosti u smislu društvenog položaja kao i svi ostali. Dodala je da u BiH mali broj autora radi fimove s temama invalidnosti.
Ognjen Ranisavić, jedan od organizatora Filmskog festivala za osobe s invaliditetom, čiji je kratki film "Access Denied" prikazan na prošlogodišnjem festivalu, kazao je da kada je umjetnost u pitanju ljudima s invaliditetom nije ništa teže u odnosu na ljude koji nemaju fizičke poteškoće.
"Ako neko ima želju i potrebu da se ostvari na tom planu, uradiće sve da njegova umjetnost izađe na svjetlost dana. Ono što je bitno jeste da ljudima na neki način ubacimo u glavu ideju da počnu da razmišljaju o tome kako mi živimo i s kakvim se problemima susrećemo", istakao je on.
Prema njegovim riječima, zainteresovanost ljudi za određeni film, kao i uostalom generalno, zavisi od same tematike.
"Ukoliko je to neka in tema, film će biti gledan, bez obzira na to ko je njegov autor", smatra Ranisavić. Njegov film ukazuje na problem nepostojanja adekvatnih pristupa za osobe s invaliditetom u javnim ustanovama.
Jedna od organizacija koja najviše radi na popularizaciji umjetnosti osoba s invaliditetom jeste Organizacija amputiraca UDAS, čiji predsjednik Željko Volaš smatra da samo pojavljivanje osoba s invaliditetom u javnosti stvara određenu barijeru.
"Često je slučaj da i umjetnost osoba s invaliditetom ima barijeru, jer su proizvodi postavljeni u jedan drugi ugao i posmatra se s milosrdnog stanovišta. Ono što mi nastojimo jeste da se konzumenti umjetnosti s poštovanjem odnose prema osobi koja je stvara", istakao je Volaš.
On smatra da je u današnje vrijeme, kada je teško biti umjetnik, za još jednu stepenicu teže biti umjetnik s invaliditetom.
"Iz tog razloga nastojimo da kada god organizujemo neke izložbe istovremeno izlažemo radove osoba sa i bez invaliditeta. Kroz škole crtanja i slikanja, djeca koja imaju fizičke poteškoće stiču samopouzdanje. I možda sve ide polako, ali određeni pozitivni pomaci svakako postoje", zaključio je na kraju Volaš.