"Ukoliko ispune samo pola obaveza iz ugovora koji sam potpisao, Irak će biti moja obećana zemlja", kaže nam dvadesettrogodišnji Sarajlija, koji je prije nekoliko dana s američkom tvrtkom KBR potpisao ugovor o odlasku na rad u Irak. Prema procjenama američke tvrtke, koja se bavi logističkom podrškom Vojske SAD, oko hiljadu, uglavnom mladih ljudi, prijavilo se u sarajevskom hotelu "Holidej in" za rad u Iraku.
O velikom interesovanju u BiH za ove poslove govori i činjenica da se na isti konkurs u Zagrebu prijavilo tek 200 ljudi. Tačan broj osoba iz BiH koje su primljene za odlazak u Irak nije poznat. Predstavnici KBR-a u Sarajevo su došli po osobe za pomoć američkoj vojsci u Iraku. Najtraženiji su bili vozači, kuhari, skladištari, medicinske sestre, električari i čistačice. Mladić iz Sarajeva s kojim smo razgovarali u ranom djetinjstvu je ostao bez oba roditelja. Danas radi kao taksista. Dnevno radi smjenu od 12 sati da bi na kraju mjeseca, kako kaže, jedva `skuckao` šestotinak maraka. Iako je svjestan da postoje rizici, tvrdi da će posao u Iraku prihvatiti objeručke.
`Prošao sam na konkursu za posao električara u američkoj bazi. Do sada su razgovori bili sasvim korektni. Nakon što su vidjeli da prilično dobro govorim engleski jezik išao sam i u Zagreb na dodatni razgovor. Trenutno je u toku procedura za dobijanje američke vize, jer moramo prvo otiću u Hjuston na provjeru koja je uglavnom formalna. Gledaju da li imamo neku opasnu bolest te provjeravaju da li se drogiraš ili nešto slično. Tu će biti i neka dvosedmična obuka nakon čega ću letjeti za Irak`, kazao je sagovornik `Nezavisnih`, koji nije želio da ga fotografišemo niti da mu spominjemo identitet. Boji se, ističe, da bi mu medijsko eksponiranje moglo ugroziti dobijanje vize i finaliziranje plana odlaska u Irak. Kako kaže, malo mu je i `ofirno zbog raje` da se pročuje da ide u Irak, jer se osjeća kao `neka vrsta plaćenika`.
`Izgleda da se neki začarani krug zatvara. Moj je otac rahmetli nekad davno u lijepa mirna vremena radio kao građevinac u Iraku i obezbijedio mi neke osnovne potrepštine. Sada ja odlazim u nadi da ću zaraditi dovoljno novca i da ću i sam sebi obezbijediti malo ljepšu budućnost. Kad sam se prijavljivao na ovaj konkurs imao sam pomiješana osjećanja. U jednu ruku sam želio taj posao, ali sam se i potajno nadao da ću biti odbijen, jer nije šala otići u zemlju iz koje svi bježe`, kazao je budući privremeni stanovnik trenutno najopasnije zemlje na svijetu.
UPOZORENI NA OPASNOST
U petnaestodnevnu obuku u Hjustonu, osim obuke na poslovima koje će raditi, uračunate su i sigurnosne pripreme koje uključuju i brzo navlačenje opreme za nuklearno, biološko ili kemijsko ratovanje, zaposlenike KBR-a detaljno će pregledati liječnici, a moraju proći i test na droge. Većina kandidata u potrazi je za bilo kakvim poslom, pa makar bio i ovako rizičan.
Svi kandidati koji prođu upozoreni su na sigurnosnu situaciju u Iraku.
`U Iraku možete poginuti. U tom slučaju bit ćete kremirani, a vaš pepeo bit će poslan kući`, stoji u ugovoru koji su potpisali budući radnici pri američkoj vojsci.
`Potpisao sam da ću raditi u jednoj od baza američke vojske. Čuo sam od ljudi koji su već bili tamo da u tim bazama ne postoji velika opasnost. U prvi mah sam se želio prijaviti za posao vozača, jer sam za to stručan, ali i plata je najveća, čak do 69.000 dolara mjesečno. Međutim, u razgovoru sam saznao da su to najopasniji poslovi, jer se često ide ulicama, a nikad ne znaš iza koje okuke vrebaju pobunjenici sa bazukama i zapaljivim koktelima`, ističe sagovornik `Nezavisnih`, kojem u ugovoru piše da će za poslove koje je i ranije radio u Sarajevu dobijati mjesečnu platu od 5.500 američkih dolara (oko 8.000 KM).
PRIMAMLJIV POSAO
U Ministarstvu inostranih poslova BiH svjesni su da, zbog loše materijalne situacije, u našoj zemlji ima ljudi kojima posao u opasnom Iraku izgleda i te kako primamljivo. Međutim, u ovom ministarstvu, kao ni u bilo kojoj od zvaničnih institucija BiH, nemaju preciznih podataka koliko je naših ljudi trenutno zaposleno u kriznim područjima svijeta.
`Niko nema obavezu da se nama javlja ili podnosi neki izvještaj o svom kretanju. Sve informacije koje imamo i koje sakupljaju naša diplomatsko-konzularna predstavništva su došle iz neposrednih razgovora sa osobama na terenu. Prema tim nepotpunim informacijama, trenutno u Iraku ima oko 400 osoba, ne računajući naših 36 vojnika koji su u sastavu koalicionih snaga. U Afganistanu, također, ima stotinak naših državljana`, kaže Nebojša Regoje, glasnogovornik Ministarstva inostranih poslova BiH i dodaje:
`Uglavnom se obraćaju našim ambasadama u Amanu i Kuvajtu da bi produžili pasoš ili tako nešto. Koliko znamo, najviše je ljudi u Iraku sa područja Tuzlanskog kantona. To su osobe koje su radile u američkoj bazi 'Orao'. Oni su se pokazali dobrim radnicima i Amerikanci su ih, kada su se umanjivale trupe u BiH, poveli sa sobom u Irak`. Za vrijeme rada u Iraku prije skoro dvije godine na terenu je od eksplozije poginuo bh. državljanin koji je kao radnik obezbjeđenja radio za jednu englesku kompaniju. To je bio ujedno i jedini slučaj pogibije bh. državljana u ovom opasnom području. Prošle godine je u Iraku umro još jedan bh. državljanin od posljedica srčanog udara.
A iz bh. ambasade u Kuvajtu saznajemo da je broj bosanskohercegovačkih državljana koji žive i rade u Iraku ipak veći od 400.
`Teško je imati prave informacije, ali činjenica je da ima mnogo više ljudi. Naši ljudi su uglavnom vezani za firmu KBR i sa tom firmom nema problema, iako je plata od 5.500 dolara mjesečno preoptimistična. Dosta novaca ode za osiguranje i neke druge takse, ali uprkos tome zaradi se sasvim solidna svota novca. U razgovoru s ljudima koji rade u Iraku saznali smo da ih američki poslodavci poštuju, paze i ispunjavaju sve uslove. Do sada nije bilo nikakvih konfliktnih situacija`, kazao je sagovornik `Nezavisnih` iz bh. ambasade u Kuvajtu. Dodao je da se očekuje sve veći broj naših ljudi u Iraku.
NIJE SVAKA PRIČA IDILIČNA
Dino Mešić, jedan od vojnika Oružanih snaga BiH koji je bio u prvoj postavi Jedinice za uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava i koji je u Iraku proveo šest mjeseci, tvrdi da se u Iraku tokom svog boravka susreo sa desetinama naših ljudi koji kao civili rade u ovoj ratnoj zoni.
`Nije svaka priča tako idilična. Najzaštićeniji su ljudi koji rade za Amerikance, za KBR. Tamo se radi u velikim bazama. Svaka od njih ima aerodrom i ti se spustiš u bazu i odletiš iz nje, a da faktički Iraka nisi ni vidio. Lakše je poginuti na Alipašinom polju u Sarajevu nego u američkim bazama. Međutim, postoje i ljudi koji rade za druge, talijanske i jordanske firme, i njima je mnogo teže. Nisu zaštićeni i znam ljude kojima su plate, koje inače nisu velike, kasnile po nekoliko mjeseci`, kaže Mešić.
On lakonski zaključuje da bi najbolje bilo da se u potrazi za boljim životom ne mora nigdje ići, `a posebno ne u Irak`.