Beba iz Bosne i Hercegovine kojoj su čitaoci "Belfast telegrafa" bukvalno poklonili život, danas je zdrav dvanaestogodišnjak koji živi u američkoj saveznoj državi Indijana. Njegova majka se poslije više od deceniju obratila svim ljudima dobre volje, koji su te 1998. godine pomogli njenoj porodici i obezbijedili novac za operaciju njenog sina.
Marko Rajić je imao svega pet mjeseci kada je hitno prebačen u Belfast, gdje je trebalo da mu bude urađena operacija na srcu, s obzirom na to da je rođen sa teškom srčanom manom.
Malom Marku sudbina nije bila naklonjena i svi doktori su prognozirali da bez hitne operacije neće doživjeti prvi rođendan. Ova vrsta operacije nije bila izvodljiva u ratom razorenoj Bosni i Hercegovini.
Priča o tragičnoj sudbini dječaka pokrenula je cijelu javnost Sjeverne Irske, a posebno čitaoce "Belfast telegrafa".
Kada je nedjeljno izdanje "Belfast telegrafa" objavilo priču o malom Marku, donacije su odmah počele da pristižu. Za svega četiri dana prikupljeno je 9.000 funti. Iz Kraljevske dječje bolnice u Belfastu takođe su donirali dodatnih 5.000 funti, za preostale troškove.
Danas je Markova majka Kristina željela da još jednom zahvali svim dobrim ljudima, a posebno čitaocima "Belfast telegrafa", koji su svojom humanošću spasili život njenog sina.
Oni danas žive u Indijani, u SAD, gdje su i otišli novcem koji je preostao od donacija, tako da su dobri ljudi Sjeverne Irske omogućili porodici Rajić i da započne novi život.
Obraćajući se svima koji su pomogli njenoj porodici, Kristina kaže:
"Nikada, nikada neću zaboraviti narod Sjeverne Irske i šta su učinili za mog sina. Želim da svi znate da vas nismo zaboravili i da cijenimo sve što ste učinili za nas."
Kristina je imala svega 20 godina kada je došla u Sjevernu Irsku. U Bosni i Hercegovini je živjela na ivici siromaštva, jer je u ratu izgubila kuću i svu imovinu.
Ono što je čitavu situaciju činilo još gorom jeste što je Kristini već umrlo jedno dijete od srčane mane. Naime, imala je kćerku Anu, koja je umrla u petom mjesecu.
Kada je saznala da je i njeno drugo dijete Marko rođeno sa istom manom i da će umrijeti ako hitno ne bude izvršena operacija, jednostavno ju je to dotuklo.
Kako nije bilo šanse da ova vrsta operacije tada bude izvršena u Bosni i Hercegovini, Kristina je s Markom, uz nesebičnu pomoć humanitarnog radnika Redžija Donelija, došla u Belfast.
Redži je taj koji se i obratio "Belfast telegrafu", sa molbom da pokrenu akciju pomoći za Marka.
Svi koji su čuli za tragičnu priču mlade majke, bili su dirnuti i novac je počeo da pristiže. Tada, prije više od deceniju, Kristina, koja nije znala ni riječi engleskog, preko prevodioca je zahvalila narodu Sjeverne Irske:
"Nemam ništa da vam dam i ne znam da li ću ikada moći da uzvratim narodu Sjeverne Irske za njihovu dobrotu. Ali, želim da znate jednu stvar, zahvalni smo vam do neba i nikada vas nećemo zaboraviti."
Da je ispunila svoje obećanje svjedoči i njeno obraćanje javnosti Sjeverne Irske, gdje je još jednom zahvalila na pomoći. Nakon Markove operacije, želja Kristinine porodice bila je da odu što dalje od Bosne i Hercegovine i započnu novi život. Jedna od opcija bile su Sjedinjene Američke Države.
S obzirom na to da je prikupljeno više novca nego što je bilo potrebno, ostatak je poklonjen porodici Rajić.
Kristina kaže da im je taj novac omogućio da odu u SAD i krenu ispočetka. Međutim, došavši tamo, to svakako nije bio kraj njihovim mukama. Sama procedura američkih vlasti bila je više nego rigorozna. A, onda je usljedio novi šok.
"Tokom medicinskih pregleda, neophodnih za ostanak u SAD, meni su bukvalno otkrili rupu u srcu, zbog čega je bila neophodna hitna operacija na otvorenom srcu. Dakle, neposredno po dolasku u SAD urađena mi je operacija. Marku je takođe bila neophodna još jedna oepracija kada je napunio pet godina", priča Kristina.
Pa ipak, i pored svih nedaća, Rajići se nisu predavali. Kristina je čak upisala i koledž kako bi jednog dana dobila što bolji posao:
"Otkako smo došli u SAD, sav novac koji zaradimo, dajemo na otplaćivanje medicinskih računa. Međutim, ja sam uspjela da završim koledž, nedavno sam diplomirala za zvanje medicinskog administratora. Nadam se da ću sa ovim znanjem dobiti posao koji želim i koji će biti dobro plaćen."
Da su stvari krenule nabolje, svjedoči i to da je njen suprug dobio stalno zaposlenje, što predstavlja pravo olakšanje.
"Moj suprug Radoslav trenutno radi na građevini, ali ono što je najvažnije jeste da smo svi zdravi", kaže Kristina na tečnom engleskom i dodaje:
"Istina, nedostaje mi Bosna i Hercegovina, jer zbog ogromnih medicinskih troškova nismo nijednom otišli tamo otkako smo se doselili u SAD. Najviše mi nedostaje moja porodica, ali nadamo se da ćemo uskoro uspjeti da odemo u posjetu domovini."
Govoreći o sinu Marku, kaže da je on danas jedno zdravo i bistro dijete koje ima veliki broj prijatelja.
"Marko se osjeća fenomenalno. Ide u peti razred, ima mnogo prijatelja i tipični je dvanaestogodišnjak koji voli video-igrice i sport", kaže Kristina, dodajući da u školi ima sve odlične ocjene, da je izuzetno kulturan, te da je veoma ponosna na njega.
Naglašava da su upravo zbog naroda Sjeverne Irske oni danas dobro i žive sređenim životom.
"Moj sin je danas zdravo dijete koje uživa u životu. Jednostavno, ne postoje riječi koje bi iskazale moju zahvalnost narodu Sjeverne Irske", dodaje ponosna majka.