Društvo

Ispovijest bivšeg alkoholičara iz Banjaluke: U čaši sam utopio najbolje godine

Ispovijest bivšeg alkoholičara iz Banjaluke: U čaši sam utopio najbolje godine
Foto: Jelena Đurđević | Ispovijest bivšeg alkoholičara iz Banjaluke: U čaši sam utopio najbolje godine

Najteže mi je što sam izgubio najljepše godine života na alkohol, jer me, dok sam pio, ništa osim alkohola nije interesovalo, ni žena, ni porodica, zbog čega sam ostao i neoženjen, započinje svoju priču Nikica Domazet, koji je u čaši utopio skoro četiri decenije.

Patnje koje je preživio pogodile su duboko, kako njega, tako i druge ljude koji su tada bili u njegovoj blizini.

Otac alkoholičar

Od ranog djetinjstva život mu je donio bezbroj muka i nedaća, koje je, kako kaže, pokušao da utopi u alkoholu, ali ispostavilo se da je put kojim je krenuo bio još trnovitiji.

"Otac mi je bio alkoholičar i kada bi se vratio sa posla, istjerao bi iz kuće majku i nas petoro djece, a u kuću smo ulazili tek oko pet ujutro, kada bi on odlazio da radi", priča Domazet.

Alkohol je probao prvi put već s osam godina, kada bi ga otac poslao da mu nabavi rakiju, a on je, kako kaže, otpijao po gutljaj da bi ocu ostalo manje i da ne bi tukao majku, njega, braću i sestre.

Pješačio 10 km zbog čašice rakije

Već sa 14 godina cijeli svoj život je posvetio alkoholu, kući nije dolazio po deset dana, a kada bi ga majka pitala gdje je, obrušio bi se na nju.

Zbog čašice rakije je, kaže, pješačio po 10 kilometara i po cijeli dan radio besplatno, samo da bi utolio svoju glad za pićem.

Ovaj pedesetpetogodišnji čovjek s mukom se prisjeća dana kada je počeo da halucinira i pao u delirijum.

"Sređivao sam dvorište kod jednog čovjeka kada su počele da mi se priviđaju razne stvari i kada su me uhvatile halucinacije. Samo sam mu rekao da me odveze na psihijatriju, jer nisam mogao da opišem osjećaj koji me je preplavio", priča Domazet.

Foto: Jelena Đurđević
Foto: Jelena Đurđević

Trijezan 11 godina

Na psihijatriju je, kaže, primljen u teškom stanju i tu je boravio 21 dan, a odmah po izlasku javio se u Klub liječenih alkoholičara Banjaluka, gdje počinje svijetla strana njegovog života, a čiji je i danas član.

Zahvaljujući ovom klubu, alkohol ne pije već 11 godina i od tada se, kako kaže, osjeća odlično, zdravlje ga dobro služi, a ljudi ga mnogo više cijene.

Nakon skoro četrdesetogodišnjeg staža u alkoholu, Domazet je odlučio da otpočne borbu za svoj život, krene na sastanke Kluba i ostavi čašu po strani.

Sada je, kaže, mnogo bolji čovjek i zahvaljujući terapeutima, socijalnim radnicima, psiholozima, a pogotovo Neri Zivlak-Radulović, predsjednici Kluba.

Alkoholizam se liječi

Nakon toliko godina pretrpljenih muka i patnje je srećan što je uspio da, kako kaže, produži život sebi i da postane mnogo bolji i za druge ljude.

Trenutno radi privatno i posla ima mnogo, jer ga svi zovu, a nije kao prije kada ga, prisjeća se, niko nije htio niti je imao snage za rad.

Ovaj hrabri čovjek preporučuje svima da se što prije obrate za pomoć, jer iako je ova bolest, kako navodi, duga i teška, nije neizlječiva ako se svom snagom volje suočite s njom.

Najviše mu je žao, kako kaže, mladih ljudi koji su se odali alkoholu jer u njemu, upozorava Domazet, nema baš ništa dobro i pozitivno.

Ističe da alkoholičarima, dok su pod dejstvom alkohola, život prolazi bez njih i ostaju bez najvrednijih stvari koje su im se mogle desiti.

"Pozivam sve one koje poznajem, kao i one koje ne poznajem da stanu na vrijeme i da ne postanu robovi alkohola. Nemojte dopustiti da vam se desi isto ono što se desilo meni jer ja nikad ne bih poželio da neko bude onakav kakav sam ja bio", upozorava Domazet.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije