BANJALUKA - Zakonom o zaštiti žrtava ratne torture u Republici Srpskoj predviđeno je da se do oktobra sljedeće godine mogu prijaviti žrtve da ostvare ovaj status, no potrebno je da se rok produži, jer građani nisu dovoljno upoznati s istim.
Poručili su ovo na današnjoj panel-diskusiji, koju su u Banjaluci organizovali Fondacija "Udružene žene" Banjaluka i organizacija "TRIAL International".
Tim povodom je Nada Golubović, predsjednica Upravnog odbora Fondacije "Udružene žene", istakla da je ovaj zakon usvojen 2018. godine, ali da članice Fondacije i mnoge žrtve nisu uspjele da se prijave jer ne znaju za taj zakon, zbog čega se zalažu da se on produži.
"Mislimo da bi trebalo više govoriti o ovom zakonu kako bi on došao do što većeg broja civilnih žrtava rata, žena i muškaraca. Razgovarali smo sa mnogim žrtvama koje se nisu nikada prijavile i žrtvama koje nisu dobile status po ovom zakonu, a koje su nezadovoljne", rekla je Golubovićeva.
Kako kaže, Zakon ima tačne procedure na koji način se žrtva treba prijaviti, odnosno da mora imati nalaze koji datiraju neposredno nakon dešavanja, ali dodaje da su sve pravosnažne sudske presude dovoljne za prijavu.
"Žrtve nisu upoznate da, ukoliko nemaju dokaze, treba to da prijave policiji i da idu na sud. No, kada dođu na sud, one se traumatiziraju i obično odustaju", rekla je ona.
Aleksandra Radeta Stegić, predstavnica Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica, kaže da ovaj centar izdaje uvjerenje da se osoba koja potražuje status žrtve ratne torture nalazi u njihovoj evidenciji.
"Do sada smo zaprimili 542 zahtjeva za priznavanje statusa, a od toga se 323 odnose na žene. Uvjerenje da se nalaze na našoj listi dobile su 54 osobe, a prema podacima Ministarstva za rad i boračka pitanja RS, oko 200 žena ostvarilo je pravo na mjesečno primanje povodom ovog statusa", rekla je Radeta Stegićeva.
Dodaje da podržavaju produženje roka, jer mnoge žene nisu upoznate sa procedurom te se nisu dovoljno osnažile da pristupe proceduri, a mnoge su i umrle te niko za njihovog života nije pokrenuo tu proceduru.
Navodi da se osobe, da bi dobile informacije o ovom statusu, mogu obratiti Boračkoj organizaciji u opštini iz koje dolaze, ali da i na osnovu sudskih presuda i mišljenja organizacija proisteklih iz Otadžbinskog rata mogu dobiti neki vid uvjerenja.
Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica organizacije "TRIAL International", ističe da je potrebno dopuniti brojne odredbe ovog zakona.
"Na ovoj panel-diskusiji posvetili smo se ključnim problemima, s tim što tek slijedi niz drugih na kojima će se obratiti i ostalim. Razgovaramo o odredbi Zakona koja se tiče ograničavanja roka za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje statusa žrtve torture. Naime, u oktobru sljedeće godine ističe taj rok i to je ograničavajuće za sve žrtve koje nisu informisane o svom pravu na ostvarivanje statusa žrtve torture i pripadajućim pravima, kao i za sve druge žrtve koje nisu spremne ući u taj postupak, jer to nije jednostavno", rekla je Hanušić Bećirovićeva.
Ističe da postoje žrtve koje su svjedočile pod mjerama zaštite identiteta u krivičnom postupku, a koje sada treba da uđu u upravni postupak otkrivajući identitet iz krivične presude, tako da za tu vrstu situacije ne postoje posebna pravila koja bi se primijenila i to obeshrabruje žrtve da uđu u ovaj postupak.
"Iako su neke odredbe zakona kvalitetno uređene, nisu implementirane u praksi, a recimo, žrtve torture imaju pravo na banjsku rehabilitaciju, i to je veliki iskorak koji je Republika Srpska napravila, ali je, nažalost, ta odredba ostala mrtvo slovo na papiru, nikada nije raspisan javni poziv posredstvom kojeg bi žrtve mogle da ostvare svoje pravo", kazala je Hanušić Bećirovićeva.