BANJALUKA - Porodice u RS veoma malo njeguju kulturu dijaloga, a djeca nerijetko nemaju povjerenja u roditelje.
U toku razgovora djece i odraslih svako priča svoju priču, bez mogućnosti da nečija priča bude saslušana i uvažena, navedeno je u izvještaju istraživanja Organizacije "Zdravo da ste".
Naime, istraživanje je realizovano povodom Međunarodnog dana djeteta, 20. novembra, na prostoru dvije opštine u RS, a njime je obuhvaćeno 35 učenika osnovnih i srednjih škola, od čega 20 djevojčica i 15 dječaka. Osim djece, razgovori su vođeni i sa 30 roditelja - 24 majke i šest očeva, te 20 nastavnika osnovnih i profesora srednjih škola.
"Roditeljima nije bliska ideja uvažavanja mišljenja djeteta, niti smatraju da mlada osoba ima pravo da aktivno donosi odluke u svome životu, sve dok ne postane punoljetna", kazala je Sonja Stančić iz "Zdravo da ste", dodajući da čak i tada roditelji smatraju da djeca nisu kompetentna da odlučuju, sve dok se finansijski ne osamostale.
Prema njenim riječima, ispitanici najčešće pričaju sa najboljom drugaricom ili najboljim drugom, sa bratom i sestrom, ili momkom/djevojkom, a kad se iscrpe ove mogućnosti, ispitanici se obraćaju roditeljima ili djedu/baki, zavisno sa kim provode više vremena. Na pitanje kako izgleda razgovor sa roditeljima i da opišu tok razgovora, ispitanici su naveli da razgovor sa njima treba da traje što kraće, kako se ne bi stvorila prilika za rasprave i svađe.
Iz ugla roditelja, stoji u izvještaju, komunikacija sa djecom je dovoljna i uglavnom se odnosi na to da budu zadovoljene potrebe u vezi sa odjećom, problemima u školi koji se odnose na ocjene ili određivanje vremena izlazaka. Istraživanje je pokazalo da se većina djece rijetko kada obraća očevima kada imaju problem. Osim toga, ispitanici smatraju da se često dešava da u tom slučaju roditelj ne može pravilno da procijeni situaciju, pa je i to izvor konflikata i nesporazuma.
Najčešće pričaju sa najboljim prijateljima, sa bratom i sestrom, ili momkom/djevojkom, a roditeljima se obraćaju tek kad iscrpe sve mogućnosti
Ispitanici smatraju da su djeca koja imaju dobar odnos sa roditeljima otvorenija i komunikativnija, ali da je taj odnos potrebno graditi od malih nogu. Većina njih smatra da je komunikacija koju oni imaju sa roditeljima i profesorima bolja nego što su njihovi roditelji imali sa svojim roditeljima i profesorima.
Prema mišljenju djece, njihovi roditelji nemaju dovoljno znanja i volje da se na adekvatan način upuste u objašnjavanje djeci kako da se nose sa određenim situacijama u kojima mogu da se nađu. Primjetno je da kod tema koje su vezane za seks, ljubav i intimnost, djeca, sa jedne strane, ističu da im je neprijatno razgovarati sa roditeljima o tim temama, jer se osjećaju nelagodno. Sa druge strane, većina roditelja je, takođe, na isto pitanje odgovorila da se tu nema šta razgovarati, te da ni njih niko nije o tome obučavao, nego se svako snašao kako je znao i umio.
Roditelji su tokom diskusije istakli da je dovoljno dnevno provesti oko 30 minuta u komunikaciji sa djetetom, da bi se sve saznalo o djetetu, i da nema potrebe da se pretjeruje. Djeca često govore da ih niko nije učio da se izvine, niti da se kroz to izvinjenje zapravo sagleda greška ukoliko je učinjena, što, sa druge strane, otvara mogućnost nastavka komunikacije.
Pomoć porodicama
Javni fond za dječju zaštitu RS trebalo bi da u toku vikenda isplati jednokratnu novčanu pomoć za 387 višečlanih porodica u iznosu od po 1.000 KM, a koju je obezbijedila institucija predsjednika RS, povodom obilježavanja "Dječje nedjelje." Pomoć će dobiti višečlane porodice u kojima svako peto i naredno dijete ne ostvaruje pravo na dječji dodatak.
RODITELJI:
" Moje dijete može da priča nekim finim tonom, ali to ne pije vode, to niko ne razumije, što bi se on razlikovao, nek i opsuje i više, tako će biti čvršći." (otac učenika osnovne škole)
"On je tu (otac), ali u stvari sve odluke o djeci su prepuštene meni, i uvijek ja sa njima razgovoram o svemu… Valjda tako treba..."
(majka učenice srednje škole)
"Ne razumijem šta ja imam sa djetetom pričati o politici i istoriji, kao da to oni razumiju. To su samo nezrela djeca kojoj je stalo do patika."
(majka učenika srednje škole)
DJECA:
"Pitam da izađem, meni tata kaže nemoj, nemoj, sine, silovaće te neko, ubiće te i onda ja kažem, tata, neće se to desiti, a on ne, pa se malo prepiremo." (učenica srednje škole)
"Najčešće razgovaram sa mamom, ali što kraće to bolje."
(učenik srednje škole)
"Ukoliko se držim svoje zdrave pameti, odgovaram sa da i ne, i kad me roditelji nešto pitaju, razgovor brzo završi, nema puno gnjavaže."
(učenik srednje skole)