Za njega predstavnici svih naroda i nacionalnih manjina u BiH kažu da je čovjek koji je njihov, čovjek koji je vlastitim angažovanjem doprinio stabilizaciji i razvoju međunacionalnih odnosa. Afirmisao je povratak i intregraciju izbjeglih i raseljenih osoba, te promovisao toleranciju i multikulturalnost.
Ovako u kratkim crtama Banjalučani, ali i građani Bosne i Hercegovine koji su ga upoznali opisuju Ivana Lepoglavca, generalnog konzula Republike Hrvatske u Banjaluci, koji će krajem ovog mjeseca otići s ove funkcije.
Lepoglavec je neizbježan na privrednim skupovima, na kojima se uvijek zalaže za unapređenje odnosa dvije susjedne zemlje. Na javnim, kulturnim i naučnim skupovima afirmiše spremnost svoje zemlje da konkretno i djelotvorno participira u razvoju ove regije kao i cijele BiH. Takođe, u kratkom roku doprinio je oživljavanju i obnovi tradicionalnih istorijskih kulturnih veza.
NN: Uskoro odlazite s ove funkcije. Možete li u kratkim crtama reći koji su rezultati koje ste postigli i jeste li zadovoljni njima?
LEPOGLAVEC: Generalni konzulat otvoren je 30. travnja 2001. godine. Na dužnost sam došao 1. listopada 2001. kao prvi generalni konzul RH sa sjedištem u Banjaluci. U ovom petogodišnjem mandatu trebalo je uložiti puno truda da se obnove, unaprijede i razviju odnosi na gotovo svim područjima ljudske djelatnosti (gospodarstvo, znanost, kultura i dr). U ovom razdoblju pored uobičajenih zadataka naše predstavništvo bavilo se specifičnim pitanjima dvosmjernog povratka izbjeglih ili prognanih građana. Naravno da je pitanje povratka aktualno i danas. U četverogodišnjem razdoblju ovdje je koordinirana ukupna aktivnost vezana za pomoć Vlade RH povratku ljudi u BiH. Ta pomoć se ogledala u davanju građevinskog materijala i financijskih sredstava institucijama hrvatskog naroda u BiH za projekte na području kulture, zdravstva, znanosti i prosvjete. Vlada RH i dalje, na godišnjem nivou, izdvaja značajna sredstva za tu namjenu.
Jurisdikcijsko područje GK je sjeverozapadni dio BiH, dakle preko 35 općina, i na čitavom tom području nastojao sam da se obnove pokidane veze, da se unaprijedi suradnja institucija entitetskih vlasti, pojedinih regija, općina i gradova s RH. U svemu tome nastupao sam jasno i otvoreno, smatrajući da moramo jednostavno komunicirati kako bismo došli u priliku da ozbiljno počnemo rješavati probleme i svakodnevno otvaramo mogućnosti za suradnju. Uvijek se može više učiniti, ali to mogu postići samo ljudi koji to žele.
NN: Kad ste već spomenuli povratak, da li ste zadovoljni povratkom Hrvata u RS, odnosno u BiH? Ujedno, kako ocjenjujete povratak Srba u Hrvatsku?
LEPOGLAVEC: Prošlo je više od deset godina od kada su ljudi iz različitih razloga napustili svoja ognjišta i zadržali se u susjednim državama ili se razišli po svijetu. To je dug period u životu svakog čovjeka, svake obitelji. Na brojnim okruglim stolovima na temu povratka predstavnici raznih institucija koji su se bavili tom problematikom isticali su da je sve učinjeno što je bilo u njihovoj mogućnosti, no unatoč tome povratak je slab. Jasno je u čemu je problem. Ne mogu sve ukratko reći, no od samog početka, kada su i međunarodne donatorske organizacije bile prilično aktivne, nije bilo dovoljne koordinacije, pored obnove kuća nisu se rješavali pravovremeno objekti infrastrukture, lokalne vlasti nisu bile na pravi način u sve to uključene itd. Iako su postignuti određeni rezultati, nakon svih tih godina mora se, nažalost, konstatirati da je povratak slab. Doda li se svemu tome problem zapošljavanja i stvaranje materijalnih pretpostavki za život u okviru postojećih društvenih zajednica, mislim da je jasno u čemu je problem.
NN: Da li su povratnici Hrvati u RS i BiH, ali i Srbi u Hrvatskoj bezbjedni?
LEPOGLAVEC: Pitanje povratka danas bi trebalo ocjenjivati na drugačiji način. Nema govora o tome da bi sada problemi sigurnosti bili razlog što se ljudi ne mogu vratiti. Poznato je da se ekscesi i ugrožavanje ljudi i imovine od neodgovornih pojedinaca mogu dogoditi svugdje. Ovdje, na području RS, nije bilo takvih slučajeva gdje organi MUP-a nisu promptno reagirali, no nije moguće sačuvati kuću od krađe dijelova ako u njoj nema vlasnika, a to vrijedi i za sva druga područja. Činjenica je, što se povratka tiče, da se vraćaju stariji ljudi, od kojih neki ne borave stalno u obnovljenim kućama, već povremeno odlaze k svojoj djeci u mjesta novih prebivališta. Eto, i dalje govorimo o povratku i u vezi s tim može se konstatirati za ovo područje i to da je imovina vraćena 99 procenata, ali taj povrat imovine ne prati povratak ljudi, već se na sudu registrira sve veći broj ugovora o prodaji vraćene imovine.
NN: Znači, ljudi neće da se vrate?
LEPOGLAVEC: I sami možete zaključiti o čemu se radi. Izbjegli i prognani ljudi procjenjuju situaciju i uz svu vezanost i želju da se vrate u rodni kraj donose odluku sami, odlučujući se za život tamo gdje je nešto manja neizvjesnost. Mislim da odluku o povratku donosi sam čovjek i vratit će se ako to sam želi, prihvaćajući pomoć koju mu društvena zajednica može dati. Izjavama da netko sprečava povratak, po mojem mišljenju, bježi se, u stvari, od suštinskih pitanja vezanih uz povratak.
NN: Od Vašeg dolaska Zagreb ste približili Banjaluci u svakom smislu - kulturnom, privrednom... Kako to poboljašati i kako podići nivo saradnje BiH i Hrvatske na još viši nivo?
LEPOGLAVEC: Pretpostavljam da spominjanjem ovih gradova u stvari mislite na orijentiranost i povezanost ovih područja u regionalnom smislu, pa iz toga proizlazi i konstatacija da je to, unatoč brojnim i složenim problemima, prirodno okruženje u kojem moramo izgrađivati uzorne veze, koje će biti sastavni dio zajednice europskih naroda. Ne možemo se zadovoljiti riječima kako bismo mogli ili trebali nešto učiniti na unapređenju i razvoju npr. privredne suradnje, suradnje na području kulture, znanosti i dr. Nastojao sam da se npr. povezivanjem privrednih subjekata, osim trgovinskih odnosa, razviju viši oblici suradnje, koji uz korištenje raspoloživih resursa znače stvaranje proizvoda kojima možemo nastupiti i na tržištima izvan našeg prirodnog okruženja. Posredovati i povezati privredne subjekte je važno, no vi im ne možete narediti da surađuju, oni moraju biti vođeni interesom. Tako je to i u drugim područjima ljudske djelatnosti (kultura, znanost i dr). Mislim da su u proteklom razdoblju, zahvaljujući ljudima iz pojedinih institucija, privrednih subjekata, kulturnih i znanstvenih ustanova postignuti značajni pomaci u tom smislu.
Brojni kulturni sadržaji (izložbe, koncerti, kazališne predstave), koji su uz minimalna financijska sredstva zajednički realizirani, imali su i imaju poseban značaj. Eto, prije četiri dana veleposlanik BiH u Zagrebu, predstavnik grada Banjaluke i ja zajedno smo uručili književnu nagradu `Kočićevo pero` Mili Stojiću, hrvatskom književniku iz Bosne i Hercegovine.
To je učinjeno na takav simboličan način već četvrtu godinu na `Interliberu` u Zagrebu i pokazuje stalni rast i jačanje kulturne suradnje i u području izdavaštva.
NN: Imate li saznanja koje hrvatske kompanije žele da ulažu u RS i BiH i koliko će te kompanije uložiti novca? Da li imate informaciju o mogućim spajanjima kompanija iz Hrvatske i BiH?
LEPOGLAVEC: Poznato je da je RH jedan od najvećih investitora u BiH. Na ovom području vođeni su razgovori o ulasku npr. `Vindije` iz Varaždina u vlasničku strukturu banjalučke `Mljekare`, no to se nije dogodilo. Vlada RS donijela je odluku kojom je 30 procenata vlasništva u `Miri` Prijedor priznato `Krašu` iz Zagreba, nakon čega je uslijedilo ulaganje `Kraša`, tako da je danas `Kraš` većinski vlasnik, a proizvodnja dignuta na zavidan nivo te osiguran plasman proizvoda na svjetskom tržištu.
Najnoviji primjer je ulaganja `Nexe grupe` iz Našica u `Kozaraputeve`. Predstavnici tog velikog poslovnog sustava u ovoj regiji upoznali su prije nekoliko dana premijera Dodika s planovima daljeg razvoja i ulaganja u nove proizvodne djelatnosti, što pretpostavlja mogućnost novog zapošljavanja, a to je od izuzetnog značaja. Ima, naravno, ulaganja financijskog kapitala, koja nisu toliko vidljiva, a odnose se na ulaganje u dionice PIF-ova kao i dionice poduzeća koja su na tržištu vrijednosnica. Što se tiče robne razmjene RH i BiH ona je značajno vrijednosno na strani RH. Mislim da će Vlada premijera Dodika ustrajati na konceptu razvoja jačanja privrednih subjekata i tako se osposobiti za veći izvoz roba kako na hrvatsko, tako i na ukupno tržište u širem smislu.
NN: Znate li da li će najveći trgovački lanac iz RH `Konzum` graditi trgovački centar u Banjaluci?
LEPOGLAVEC: Predstavnici `Konzuma` nedavno su bili u Banjaluci i razgovarali smo s privrednicima iz RS koji mogu ponuditi svoje proizvode, naravno određene kvalitete i količina kako bi se ti proizvodi našli na policama trgovačkog lanca `Konzum`. Proizvodi npr. `Vitaminke` i `Mire` već sada su na tim policama, a predstavnici `Konzuma` su na tom sastanku istakli da su otvoreni za prijedloge pa je sada na privrednim subjektima da to iskoriste. Bilo je riječi i o tome da `Konzum` izgradi trgovački centar, što bi bilo dobro radi konkurencije koja ide u korist potrošača, a također i radi mogućnosti većeg plasmana proizvoda s ovog područja.
NN: Kakav ste odnos imali s vlastima RS i Banjaluke? Da li je bilo opstrukcija?
LEPOGLAVEC: U Banjaluku sam došao na dužnost bez predrasuda, svjestan svega što nam se dogodilo u ne tako davnoj prošlosti. Ja sam išao za tim da uspostavim jednu ljudsku komunikaciju. Takva normalna ljudska komunikacija je prihvaćena na nivou entitetskih vlasti, grada Banjaluke, općina na jurisdikcijskom području te svih drugih institucija i organizacija s kojima sam surađivao. Koristim i ovu priliku da svima najtoplije zahvalim za suradnju koju smo ostvarili u proteklom petogodišnjem razdoblju.
NN: Milorad Dodik, premijer RS, najavio je da će Hrvatskoj ponuditi da s RS potpiše sporazum o paralelnim vezama. Da li ste dobili signale i instrukcije od hrvatskih vlasti o ovoj ponudi?
LEPOGLAVEC: Naravno da znam za tu ideju premijera Dodika i mislim da ta ideja nije dalje razrađivana. Mogu iznijeti samo svoje mišljenje, poznavajući približno stanje u međusobnim odnosima, da već sada postoje velike mogućnosti za suradnju postojećih institucija entiteta RS i RH. Postoje npr. ministarstva za određene djelatnosti koja su na entitetskom nivou i neki problemi koje treba rješavati, a tiču se i interesa RH, jedino se mogu i stvarno riješiti na toj relaciji. Mogao bih nabrojati dosta primjera koji upućuju na nužnost takve suradnje. Spomenut ću samo jedan. Ako se želi npr. područje oko rijeke Une proglasiti parkom prirode onda o tome treba razgovarati na nivou resornih ministarstava RH i entiteta RS jer je to jednostavno najbrži put da se to pitanje riješi itd. Želim istaći da ima veliki broj institucionalnih mogućnosti koje sada stoje na raspolaganju i kada bi se uspjeli u tome razumjeti onda za nekim sporazumom nema potrebe. To, naravno, ne isključuje mogućnost da suradnja u vezi s nekim pitanja ne može poprimiti i takav oblik definiranja međusobnih odnosa. U vezi s time mogu spomenuti još jedno aktualno pitanje izgradnje autoputa Banjauka - Bosanska Gradiška i dalje spoj na autoput Zagreb - Beograd.
NN: Imate li nekih konkretnih informacija o tome?
LEPOGLAVEC: Nemam. Koliko znam, utvrđena je lokacija mosta na rijeci Savi, a sve drugo u vezi s dinamikom izgradnje autoputa mora tek biti usaglašeno.
NN: Možemo li očekivati da Stjepan Mesić, predsjednik RH, dođe u posjetu RS, pošto je u nekoliko navrata bio u službenoj posjeti BiH u Sarajevu?
LEPOGLAVEC: O tome, naravno, drugi odlučuju, no ja mislim da bi susret članova Predsjedništva BiH i predsjednika RH mogao biti dogovoren tako da se on održi u Banjaluci i to bi bilo izvrsno iz više razloga. Uostalom, sjećam se da je to već bilo predloženo na jednoj sjednici Međudržavnog vijeća, održanoj u Hrvatskoj i Bosanskoj Kostajnici, kojoj sam i osobno prisustvovao. Eto, sada je i predsjednik Predsjedništva BiH iz Banjaluke, pa je i to razlog više za realizaciju tog prijedloga.
Iz Banjaluke odlazim kao sretan Čovjek
NN: Po čemu ćete pamtiti Banjaluku?
LEPOGLAVEC: Iz Banjaluke odlazim kao sretan čovjek iz više razloga, koje nije moguće sve nabrojiti. Sretan sam zbog toga što mogu reći da sam u okviru svojih mogućnosti učinio sve da, uključujući se u rješavanje brojnih problema, dao nesebično svoj doprinos njihovu rješavanju. Posebno sam kod toga nastojao pomoći ljudima, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest u rješavanju životnih problema nastalih kao posljedica tragičnih događaja koji su se dogodili na ovim prostorima. Za mene je kao čovjeka bila obveza da pomognem koliko mogu. Nastojao sam, ne štedeći vrijeme, pomoći humanitarno- kulturnim institucijama hrvatskog naroda. Sve sam učinio da im se i finansijski pomogne. Međutim, novac često nije osnovni preduvjet da bi se neke aktivnosti odvijale u pozitivnom pravcu. Ostaje uvijek bitno pitanje da li se ljudi žele angažirati jer i kada novac nije problem, ukoliko nema ljudi koji žele raditi, sve je uzalud. Ja sam u Banjaluci bio na dužnosti pet godina, služio sam ovdje u susjedstvu i vojsku, igrom sudbine vratio sam se nakon mnogo godina na isto mjesto, tako da sam u ovom prekrasnom gradu proživio gotovo punih šest godina. Banjaluka je prekrasan grad u svakom pogledu. Jednostavno, mogu slobodno reći da moj boravak ovdje i posao koji sam obavljao spadaju u najljepši dio moje radne karijere, koja se polako bliži svom kraju.
NN: Svi koji dođu u Banjaluku kažu da ona ima najljepše žene i aleje.
LEPOGLAVEC: U odnosu na pitanja koja ste mi postavljali, ovu vašu rečenicu želim potvrditi matematičkim pojamom aksiom - dakle nečim što nije potrebno dokazivati, vidljivo je na svakom koraku.