Kada bi vam neko danas rekao da boluje od raka malignog oblika, osjetili biste da upućene riječi podrške ne djeluju iskreno.
Zaista, veliki broj oboljelih polagao je do nedavno posljednje nade u hemoterapiju, ali je samo njih nešto više od 50 odsto izlazilo iz ove bitke kao pobjednik.
Posebnu priču predstavlja hronična mijeloidna leukemija (CML), specifična vrsta raka krvi i koštane srži, bolest koju su do prije nekoliko godina smatrali neizlječivom. Ako niste imali doktora Gregorija Hausa pored sebe, jedina šansa ogledala se u transplantaciji koštane srži. Postupak je bio izuzetno rizičan, jer je pacijenta ostavljao bez prirodnog generatora imunog sistema.
Problem uvećane proizvodnje bijelih krvnih zrnaca nije se mogao lako uočiti, pogotovo što daje neodređene simptome i što se u Evropi godišnje javi tek 12.000 do 15.000 novooboljelih.
To je znatno manje od, na primjer, 300.000 oboljelih od raka dojke. CML ima sporiju progresiju i tek u roku od nekoliko godina postaje akutna. Proces je neminovno dovodio do smrti.
"Raniji tretman je bio prilično ograničen. Koristili smo agense za hemoterapiju, interferone, transplantaciju koštane srži. Period preživljavanja pacijenata iznosio je između tri i pet godina, zavisno od tretmana", kaže Ridiger Helman, profesor medicine na Univerzitetu Hajdelberg i koordinator radne grupe u okviru LeukemiaNeta.
Dodaje da je danas 93 odsto pacijenata, nakon pet godina primanja terapije, "prilično zdravo".
Glavne zasluge pripisuju se gliveku (Glivec), lijeku poznatom u javnosti kao magični metak, koji se primjenjuje samostalno ili u kombinaciji s drugim preparatima.
Visoki postotak ne pali svjetlo na kraju tunela samo za oboljele od CML-a već i od drugih oblika raka, jer predstavlja primjer kako bi rijetke bolesti mogle da se liječe. Naime, proučavanjem CML-a moguće je bolje razumjeti ostale vrste raka.
Prvi korak na mukotrpnom putu do konačnog izlječenja učinjen je prije tačno 50 godina kada je identifikovan filadelfija hromozom, čime je CML postala prva vrsta raka čiji je mehanizam djelovanja otkriven.
Godine 2007. napravljen je odlučujući iskorak osmišljavanjem projekta EUTOS for CML (European Treatment and Outcome Study for CML). Riječ je o jedinstvenoj saradnji između European LeukemiaNeta (ELN, Evropska mreža za leukemiju) iz Manhajma i farmaceutske kompanije "Novartis Oncology Europe" iz Bazela, uspostavljene u želji da se pomogne stručnjacima u optimalizaciji tretmana i postizanju najboljeg mogućeg ishoda za bolesnike sa CML-om.
"Ovakva vrsta saradnje jasno određuje uloge. To znači da svako zna šta se dešava", objašnjava Gvido Gvidi, direktor Onkološkog odjeljenja u "Novartisu" i jedan od kreatora vizionarske kolektivne saradnje za unapređenje tretmana rijetkih vrsta raka.
Dobrom voljom prevaziđen je problem u komunikaciji.
"Industrija i struka kreću se ka zajedničkom cilju. Jednostavno, morali smo optimalizovati terapiju i napraviti standard na koji način pratiti proučavanje bolesti. Trebalo je da prvo budu sakupljeni podaci o pacijentima, jer nismo znali koliko ih ima", dodaje Gvidi.
Podaci za oko 4.000 pacijenata, proslijeđeni u protekle tri godine iz 175 centara u 33 države, sada se nalaze u zajedničkoj bazi podataka u Minhenu.
"Možete zamisliti koliko smo informacija dobili za bolje razumijevanje bolesti. Što se tiče monitoringa molekula CML-a, utvrđivanja prisustva leukemijskih ćelija u krvi pacijenta i načina standardizovanja ove metodologije neko bi pomislio da je to lagan zadatak. Morate razumjeti da su ovi napori veliki s obzirom na to da se radi o ispitivanju na molekularnom, najosjetljivijem nivou. Situacija se mogla promijeniti zbog naizgled trivijalnih stvari kao što je način uzimanja krvi ili promjena temperature koja je uticala na kvalitet reagensa. Pokušavamo identifikovati malu količinu molekula s kojom možemo otkriti bolest, a sada idemo korak dalje. Zato moramo baš sve standardizovati", ističe Gvidi.
Prednost molekularnog monitoringa je da se lako izvodi. Nije potrebno izvlačenje uzorka koštane srži, već samo nekoliko kapi krvi, koja bude testirana u laboratorijama.
"Kvalitet testiranja i standardizacija imaju najveći prioritet kada je riječ o molekularnom monitoringu i to je cilj produženja EUTOS projekta - da su svi u Evropi u mogućnosti da provedu testove kojim bi bila prepoznata jedna ili dvije abnormalne molekule među milion normalnih", precizira Helman.
Rezultat mukotrpnog rada daje podatak da je mortalitet usljed CML-a postao manji od smrtnosti prouzrokovane dijabetesom!
"Biće to projekat koji će davati odlične rezultate uz minimalne rizike. On već sada predviđa postavljanje dijagnoze na osnovu jednostavnih kliničkih faktora i može se koristiti širom svijeta", tvrdi Mikele Bakarani, redovni profesor Univerziteta u Bolonji i vođa radne grupe GIMEMA CML, te dodaje: "Registar ne služi samo tome da se prati razvoj bolesti; on nam govori zašto pacijent reaguje ili ne reaguje na tretman, šta smo uradili i šta ćemo raditi u naredne dvije do tri godine. Ipak, mi se moramo kretati naprijed i zapitati se šta će se desiti u narednih deset godina. U projekat smo krenuli s uvjerenjem da će biti životno važan za pacijente i stručnjake, ali i za vlade evropskih zemalja kojima ćemo prosljeđivati podatke iz registra."
Vrijeme, dakle, prolazi, a u EUTOS još ne stižu podaci iz BiH. Prema neslužbenim procjenama, u našoj zemlji stotinak ljudi boluje od CML-a.
Tačnije, u RS, prema raspoloživim podacima, broj oboljelih je nešto viši od 25, u FBiH 45 osoba trenutno prima glivek, dok su u Brčko distriktu četiri osobe oboljele.
Kako smo saznali, još 16 ljudi se nalazi na čekanju u FBiH, primajući neku drugu terapiju, a desetak bolesnika je "skinuto" s lijeka glivek, uglavnom zbog toga što nije došlo do poboljšanja, iz razloga koji se tek utvrđuju.
U RS je odobren lijek tasigna upravo za pacijente kod kojih glivek nije djelotvoran, tako da će i ti pacijenti dobiti mogućnost nastavka liječenja.
"On se ne nalazi na listi citostatika, ali smo ga počeli nabavljati za pacijente u RS. Nedavno je nabavljen za jednog pacijenta u Istočnom Sarajevu, kojem je bio hitno potreban, a raspisan je i tender za nabavku lijeka za još pet pacijenata koji se liječe u Kliničkom centru Banjaluka", rekli su u Fondu zdravstvenog osiguranja RS.
I ovaj lijek, poput gliveka, pacijenti dobijaju bez plaćanja.
"S obzirom na to da trenutno nismo u mogućnosti da na citogenetskom i molekularnom nivou pratimo odgovor pacijenata na terapiju, oni su prinuđeni da svaka tri mjeseca odlaze u veći centar. Ne možemo se pomiriti s time da to bude budućnost naših pacijenata pa ćemo, u dogledno vrijeme, uz pomoć Fonda i rukovodstva Kliničkog centra, usavršiti laboratoriju u Banjaluci. Pacijenti će, možda, već za nekoliko mjeseci, sve pretrage obavljati ovdje, bez potrebe da putuju", kaže prof. dr Sandra Hotić-Lazarević, predsjednik Udruženja hematologa RS.
Udruženje je nedavno donijelo zaključak da od menadžmenta Kliničkog centra Banjaluka zatraži pomoć u poboljšanju dijagnostike u hematologiji, ne samo kod pacijenata koji su oboljeli od CML-a, već i za druge malignitete.
Dodajmo da u Tuzli ljekari prate bolest na citogenetskom nivou, a imaju i tzv. RT-PCR, koji im omogućuje analizu na molekularnom nivou.
Terapija je skupa, ali troškove, nakon odobrenja komisija, u potpunosti pokrivaju fondovi zdravstva.
Evidencija o broju oboljelih i terapijama koje se primjenjuju zavisila je od entuzijazma bh. ljekara.
Stvari su pokrenute s mrtve tačke 2009, tako da je do maja 2011. godine, kada će biti održan 1. kongres hematologa i transfuziologa u BiH, planirano konačno uspostavljanje registra.
U međuvremenu, ove godine, je napisan Konsenzus o dijagnozi i tretmanu CML-a u BiH, prema preporukama ELN-a.
"Dobrodošao je svako ko je zainteresovan, kvalifikovan i traži učešće u projektu", ohrabrujuća je Helmanova poruka.
Osim BiH, dio projekta nisu, recimo, Crna Gora, Albanija i Bugarska.
"Danska ima najbolji sistem registrovanja bolesnika oboljelih od raka, ali čak ni ona nije učestvovala u projektu. Nisu u pitanju politički, već razlozi sasvim druge prirode. Znate, Evropa je prilično komplikovana tvorevina", dodaje Bakarani, ali optimistički ističe da će za šest mjeseci EUTOS "pokrivati" cijeli kontinent.
Ništa od toga ne bi bilo ostvareno da u projekat nisu bili uključeni pacijenti iz većeg dijela Evrope.
Logično, svaka zemlja pojedinačno ne bi imala dovoljno pacijenata za kvalitetno provođenje projekta.
"Novartis" je za istraživanje do sada uložio 14 miliona evra, dok je Evropska komisija obezbijedila dodatnih šest miliona.
"Znate, vremenom postajemo sve ambiciozniji i zato želimo vidjeti da li postoje dodatne stvari koje bi nas dovele do konačnog lijeka za ovu bolest. Potpuni uspjeh možemo postići kompletnim odbacivanjem abnormalnih molekula. Najveći izazov koji nam prethodi je da dodatno povećamo nivo izlječenja. Ako ne potpunog izlječenja, onda barem da koristimo 'nepotpuni' lijek, tako da se ljudi mogu vratiti na posao, da se mogu osjećati zdravo i da mogu voditi normalan život", zaključio je Gvidi.
Studija
BiH će ove i iduće godine imati pogodnost da bude dio jedne od najzahtjevnijih studija. Dvanaest novodijagnostikovanih pacijenata oboljelih od CML-a biće liječeno novim TK (tirozin kineza) inhibitorom (nilotinib) i to u KC Sarajevo i KC Tuzla, jedinim ustanovama u BiH koje su ispunile propisane uslove.
Cilj je da se za 18 mjeseci terapije, koja do sada nije primjenjivana u svijetu, postigne kompletan molekularni odgovor.
Trogodišnji rezultati
Četiri ključna projekta EUTOS-a su obezbijedila važne podatke za razumijevanje bolesti i nadgledanje terapije.
Registar pacijenata: Uspješno je uvrštena ciljna grupa od 4.000 pacijenata. Ovo daje jasnu sliku o tretmanu Ph+ CML pacijenata i njegovom ishodu širom Evrope, čime se pospješuje razumijevanje i praćenje bolesti.
Monitoring molekula: U 28 zemalja uspješno je standardizovana 51 referenta laboratorija za monitoring molekula, čime su obezbijeđeni pouzdani i upoređujući rezultati kojima se prati status bolesti i daje podrška odlukama o tretmanu.
Farmakološko nadgledanje: Analizirano je oko 10.000 mjerenja nivoa gliveka u krvi, a 47 laboratorija je autorizovano za utvrđivanje nivoa elemenata u krvi.
Ostvarenje kvaliteta: Više od 2.000 ljekara i hematologa učestvovalo je u obrazovnim programima.
Nepotpuni lijek
Nepotpuni lijek dovodi do toga da se pacijent osjeća zdravim i da nema simptoma, ali na molekularnim testovima budu pronađeni tragovi bolesti.
"Jedini način na koji se može odrediti da li je lijek nepotpun ili pravi jeste da se iskoristi nakupljeno znanje i provedu dalja testiranja. Tu leži razlika u pogledu izlječenja, jer pacijenti koji nisu postigli kompletan izostanak abnormalnih molekula izloženiji su povratku bolesti", objašnjava Ridiger Helman, profesor medicine na Univerzitetu Hajdelberg i koordinator radne grupe u okviru LeukemiaNeta.