Pored svakodnevnih intervencija tokom kojih spasavaju živote unesrećenih, pripadnici ekipa za hitne intervencije domova zdravlja u BiH susreću se i sa šalama neodgovornih građana, koji ih pozivaju, kako kažu u službama pomoći, zbog svega i svačega.
Koliko je problem izražen, govori to da dispečeri u službama hitne pomoći bilježe i pozive onih koji izmišljaju da su se dogodile teške saobraćajne nesreće ili da je u toku porođaj, pozivajući ih da što brže izađu na teren.
U službama hitne pomoći kažu da su sve učinili kako bi takvih poziva bilo što manje, ali i dodaju da apeli upućeni telekomima i policiji često proteknu bez značajnih rezultata.
Do tada im, kako kažu dežurni u tim službama, ništa ne preostaje nego da nakon što prime poziv dobro procijene da li je lažan ili odu na lice mjesta na intervenciju.
Do 700 poziva dnevno: Jedna od medicinskih sestara u Službi hitne pomoći u Visokom priča da su brojni problemi zaposlenih u tim službama.
"Nema za šta nas sve ne zovu, pa to je užas. Čak ima i onih kojima je dosadno i ne mogu zaspati pa nas nazovu da bi se sa nama ispričali, pitaju kako smo, šta ima novo kod nas, imamo li posla... Maloljetnici takođe zovu, nemaju valjda šta raditi kada su sami kod kuće pa dosađuju nama. Jednog dana smo zabilježili čak između 600 i 700 takvih poziva", kaže ta medicinska sestra.
Dodaje da će dugo pamtiti nedavni slučaj kada je ona bila dežurna, a kada ju je u 3.30 nakon ponoći pozvao jedan mladić, rekavši joj da je sa još dvojicom drugova sletio u provaliju pored puta.
"Izmislio je cijelu priču. Rekao je čak da je jedan od prijatelja s kojim je bio u autu zadobio prelom kičme. Nazvali smo policiju da vidimo da li su imali dojavu o tom udesu, na šta su nam oni rekli da ne znaju za tu saobraćajnu nezgodu", kaže medicinska sestra iz Visokog.
Dodaje da se njihova ekipa zajedno sa policijom u to doba noći uputila u potragu za unesrećenima.
"Otišli smo na mjesto gdje nam je rečeno, ali tamo nikoga nije bilo. To je zaista poražavajuće. Ne mogu da shvatim kako se neko može šaliti sa takvim stvarima", razočarana je ta medicinska sestra.
U Hitnoj pomoći u Trebinju kažu da se često dešava da ih građani pozovu, a da za to nemaju nikakve potrebe, jer je u pitanju bezazlen slučaj.
Zovu zbog dosade: "Ma, pozivaju nas za sve i svašta. Kažu da imaju visoku temperaturu, navodna gušenja. Šta da radimo, odemo na lice mjesta i na takve pozive, nećemo da rizikujemo. Kad tamo stignemo, vidimo da je uzbuna bila nepotrebna", pričaju u Službi hitne pomoći trebinjske bolnice.
Dodaju da sada imaju manje takvih problema, ali da se dešavalo da ih neki zovu samo radi razbibrige.
"Zezali su nas na različite načine, čak smo ponekad imali i 40 poziva sa jednog broja dnevno. Zvali su nas čak i pijanci i dosađivali nam. Sada je to rjeđi slučaj", kažu u Službi hitne pomoći u Trebinju.
U Domu zdravlja Modriča takođe se gotovo svakodnevno susreću sa različitim nedaćama.
Tako im se dešavalo da ih pozovu oni kojima je do šale ili su neinformisani, da im dežurni, ni manje ni više, nego provjere račun na mobilnom telefonu.
U Službi hitne pomoći u tom gradu kažu da ih je jednom nazvao građanin koji se predstavio kao pripadnik Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i slagao da se dogodila teška saobraćajna nesreća kako bi ih primorao na intervenciju.
Koliko može biti težak posao dispečera u službama hitne pomoći, pokazuje i primjer iz Zvornika.
Marica Kovačević, glavna sestra Službe hitne pomoći u Zvorniku, kaže da ih je tog dana kada smo razgovarali sa njom od jutra do podne čak 15 puta uznemiravao poziv sa jednog broja.
"Provokacije su zaista česte. Zovu nas razne psihopate i manijaci, ponašaju se prema nama kao da smo vruća linija. Prijavljivali smo telekomu, policiji, ali ništa nismo postigli. Izmišljaju čak i porođaje, saobraćajne udese. Odemo na teren, na primjer, zbog neke navodne saobraćajne nesreće, a na terenu ne zateknemo ništa", žali se Kovačevićeva.
Dodaje da pozivi tako neodgovornih građana ponekad budu toliko uvjerljivi da ih ubijede i odu na teren.
"Budu kao uplašeni, usplahireni, zadihani. Toliko su ponekad ubjedljivi da je to nevjerovatno", priča Kovačevićeva.
Alma Fatkić, dežurna sestra u Službi hitne pomoći u Bihaću, priča da ih čak zovu i oni koji ne znaju šta da rade od dosade, pa puštaju muziku u slušalicu telefona.
"Zbog takvih poziva može da zakaže naša intervencija na hitnom slučaju. Ma, svega je bilo, kažu da su srčani bolesnici, imaju gušenje, a kada odemo, shvatimo da problem nije takav kakav su opisali. Ima čak i onih koji osjećaju određene, ali manje tegobe i žele doći do bolnice, pa zovu nas kako bi se na taj način snašli za prevoz", priča Fatkićeva.
Dodaje da su u nebrojano mnogo slučajeva imali situacije da im maloljetnici kažu da im hitno treba novac.
Ušli u kraj šaljivdžijama: "Govore da im hitno treba novac. To je i više nego učestala fraza koju koriste maloljetnici kada nas zezaju", kaže Fatkićeva, dodajući da bezobrazne ponude onih koji ih zovu takođe nisu rijetkost.
Fatkićeva priča da, s obzirom na to da je njihov broj besplatan, ljudi zovu kako bi im zaposleni u Službi hitne pomoći dali neki drugi broj telefona, što svakako nije u njihovoj nadležnosti.
Igor Kapetanov, načelnik Hitne službe u Foči, napominje da su velike probleme tog tipa imali ranije, ali da su takvi pozivi i sada česti.
"Prije je iz bilo kojeg grada mogao neko da nas pozove, bilo mu je potrebno da samo okrene naš pozivni broj i broj Hitne pomoći. Sada je to onemogućeno, a naši sugrađani rijetko nas zovu zbog šale, vjerovatno plašeći se da ćemo saznati ko su", kaže Kapetanov.
Priča da, s obzirom na to da im je besplatan broj, oni koji žele hot lajn, zvali su njih i svašta im govorili.
Dodaje da su tada satima, iako imaju dvije telefonske linije, obje znale biti blokirane.
Tada ih je, kaže, nerijetko društvo mladih znalo zvati po nekoliko puta, kako bi ih zezalo.
"Treba mi hitno 100 evra": "Sada uglavnom izmišljaju saobraćajne nesreće ili da se neko utopio. Međutim, tokom dužeg razgovora sa njima, uspijemo zaključiti da li nas zezaju ili ne. Ispitujemo ih nizom pitanja, a oni se ponekad i zasmiju, a mi shvatimo da je riječ o šali", kaže Kapetanov.
Ističe da je bilo slučajeva da ih neko šale radi nazove i pita: "Da li je to Hitna? Treba mi hitno 100 evra", ali da se zbog takvih šala ne nerviraju, već samo šaljivdžijama spuste slušalicu.
Jasminka Smajlagić, doktor Službe hitne pomoći u Zenici, kaže da se dešava da im oni kojima je do šale i po pola sata znaju blokirati telefonsku liniju, ali i da ima i toliko banalnih zahtjeva građana, da je o njima suvišno govoriti.
"Pa, zovu nas, na primjer, kada imaju glavobolju ili nekakve neuroze, a pričaju tonom kao da su na samrti. Mi odemo na teren i shvatimo da ništa nije bilo toliko ozbiljno kao što se činilo", priča Smajlagićeva.
U Službi hitne pomoći u Sanskom Mostu kažu da su neki ljudi koji ih bez razloga zovu toliko vješti u svojoj namjeri da uspješno uspijevaju iscenirati i odglumiti nesreću da oni moraju izaći na teren.
"Pomagajte, vidim zmiju": "Problem su nam mobilni telefoni. Zovu nas sa njih i mi ne možemo utvrditi ko nas zove. Izmisle saobraćajnu nesreću, lomove, i mi odemo zalud na teren. Takođe, zovu nas i pretplatnici 'BH Telecoma' kako bismo im dopunili račun na telefonu, jer je naš broj sličan broju tog operatera", kažu u Službi hitne pomoći Sanski Most.
Dispečerka zaposlena u toj službi rekla je da se čak i ne može sjetiti za kakve ih usluge sve ljudi zovu, ali navodi jedan od posljednjih, kada ih je čovjek iz Beograda nazvao, zamolivši ih da mu objasne kako može izvaditi rodni list u Sanskom Mostu.
A koliko su građani olako shvatili ulogu zaposlenih u interventnim ekipama bh. domova zdravlja, svjedoči i primjer koji je nedavno zabilježen u Maglaju.
"Zvao nas je neko ko je kukao da vidi zmiju na visećoj kuhinji u svojoj kući. Takođe, nedavno se desilo da nas neki čovjek zove zbog navodno saobraćajne nesreće. Mi smo otišli, a nigdje nikoga na putu. Nedugo nakon toga saznali smo da je taj čovjek istog dana pozvao i vatrogasce i poslao ih u potpuno drugom smijeru. Žalosno je to što nam rade. Pa, mi zbog takvih ljudi rizikujemo da ne stignemo pomoći nekome kome je život u opasnosti", kaže dežurna sestra u Službi hitne pomoći u Maglaju.