Prepisivanje tokom pismenih i kontrolnih ispita nikada nije bilo jednostavnije. "Velike mudrosti nema, sve što je potrebno jeste da bratu, nakon što nam nastavnik saopšti pitanja, ista pošaljem SMS porukom, a on mi već za desetak minuta pošalje odgovore", kaže jedan sedamnaestogodišnjak, učenik drugog razreda srednje škole u Banjaluci.
Naš sagovornik tvrdi da uvijek ima dovoljno vremena za tu obmanu, jer dok nastavnik na tabli piše pitanja, on ih uspije napisati i poslati SMS-om. Nakon što SMS-om dobije odgovore, u većini ih slučajeva, kako kaže ovaj učenik, uspije prepisati na papir, tako što mobilni telefon sakrije u rukav.
To je samo jedan od načina na koji se đaci i studenti snalaze pri obmani nastavnika tokom rješavanja kontrolnih i pismenih zadataka.
"Puškice" na papiru, dlanovima ili školskom namještaju, minijaturne knjige, popularne "bubice" i drugi načini prepisivanja nisu strani đacima i studentima u BiH, tvrde prosvjetni radnici, ali i učenici i studenti.
"Bubice" sve popularnije
Sve popularniji način prepisivanja jeste onaj pomoću takozvanih bubica, tvrde oni koji ih prodaju. U pitanju su bežične slušalice za mobitel, kao i mali mikrofoni.
Kada nabave tu opremu, potrebno je samo da na mobitelu imaju dovoljno kredita, te da na vezi budu sa pomagačem koji se nalazi van prostorija gdje se održava ispit.
U nekoliko prodavnica tehničke robe u Banjaluci rekli su nam da nemaju te sprave, te da je bilo potražnje za njima od strane studenata.
U Sarajevu je u svim bolje opremljenim prodavnicama tehničke robe moguće kupiti "bubice", a one redovno "pune" stranice i u štampanim oglasima.
"Najčešće mušterije su studenti, a cijena iznajmljivanja je 50 KM za jedan dan. Ako se neko odluči da kupi tu spravicu, plati je oko 200 evra", kaže naš sagovornik iz Banjaluke, koji prodaje te male odašiljače zvuka.
Jedna studentkinja Farmaceutskog fakulteta u Sarajevu kaže da je takav način prepisivanja najprisutniji na fakultetima gdje ima puno studenata i gdje su ispiti teoretski.
"Bubica" se stavi u uho i potrebno je samo držati uho dalje od profesora, što nije teško, jer je često na ispitima veliki broj studenata. "Na mikrofon student govori pitanja pomagaču, a on mu lagano diktira iz udžbenika", ispričala je ta studentkinja.
Ljiljana Parić, nastavnica srpskog jezika i književnosti u banjalučkoj Osnovnoj školi "Ivo Andrić", koja je i pohađala tu školu, kaže da je prepisivanje na kontrolnim i pismenim zadacima sada, u poređenju sa periodom dok je ona bila učenik, više uzelo maha.
"Možda smo mi, nastavnici, tom doprinijeli, zato što smo blaži, popustljiviji. Možda je to, s druge strane, novi vid komunikacije sa učenicima u smislu tolerancije", kaže Parićeva i ističe da učenici mnogo iskorištavaju tu toleranciju.
Dodaje da je čula za slučajeve da đacima mobilnim telefonom neko šalje odgovore na pitanja na kontrolnom zadatku, te za korištenje "bubica", ocjenjujući da nivo osnovnog obrazovanja nije dorastao takvim mahinacijama.
"Niz puta sam čula da se u srednjem i visokom školstvu đaci često koriste mobilnim telefonom pri prepisivanju", priznaje ona.
Radio-prijemnik na ispitu
Da bi stali ukraj tehničkim pomagalima, pojedini fakulteti razmišljaju o postavljanju uređaja koji ometaju signal mobilnih operatera, ali i drugih aparata kojima se studenti koriste tokom polaganja ispita.
Novak Kondić, dekan Ekonomskog fakulteta u Banjaluci, kaže da su sprave koje pronalaze "bubice" i mobilne telefone nabavili prošle godine.
Pojašnjava da je čuo da su se mobitelima i "bubicama" na pojednim fakultetima služili studenti, ali da su takvim potezom na Ekonomskom fakultetu smanjili mogućnost prepisivanja.
"Bio je slučaj da smo uhvatili studenta kako želi koristiti ta pomagala, i odmah smo ga sankcionisali. Takođe, u većini sala gdje se odvijaju ispiti imamo i video-nadzor, a u preostale prostorije ćemo kamere postaviti u narednom periodu", kaže Kondić, ističući da su takve mjere urodile plodom.
Menadžment Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, gdje po tvrdnjama studenata, uz Pravni fakultet, ima najviše prepisivanja, takođe je instalirao uređaje za ometanje signala.
"Svjesni smo prepisivanja na ispitima. Zbog toga što je to uzelo velikog maha, instalirali smo ometanje signala u nekim učionicama gdje se polažu ispiti, tako da se u tim učionicama ne može razgovarati telefonom, pa je varanje na ovaj način onemogućeno", kazala je Maja Arslanagić, voditelj Odjela za odnose sa javnošću Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.
Arslanagićeva ističe da generalne strategije protiv prepisivača nema, ali svaki profesor pojedinačno ima svoje načine da "uhvati" nepoštene studente.
"Neki asistenti su na ispitima hodali između studenata sa radio-prijemnikom u ruci. Kod kojeg je studenta bio uključen mobitel, javljala se mikrofonija na radiju i taj student bi bio sankcionisan. Neki profesori čak dozvoljavaju da se koristi sva literatura, ali ipak bude onih koji ne polože ispit jer se radi o teškoj građi", rekla je Arslanagićeva.
Kopirnice izrađuju minijaturne knjige
Studentima za potrebe prepisivanja pojedine kopirnice nude odštampane kompletne minijaturne udžbenike. Ovi udžbenici mogu biti dugi samo nekoliko centimetara.
"To je nova praksa koja se pojavila prije nekoliko godina. Studenti nam donesu knjige i mi ih kopiramo, ali, umanjene, s tim što je sadržaj iskucan većim slovima da se lakše mogu snaći. Cijena kopiranja takvih knjiga je ista kao i kod običnih knjiga", kaže radnica u jednoj od kopirnica koje se nalaze pored Medicinskog i Farmaceutskog fakulteta u Sarajevu.
Na Ekonomskom fakultetu pokušali su stati ukraj takvoj praksi. Osim što se studentima prave "đonovi" savršeni za prepisivanje, krše se i autorska prava profesora, jer se knjige kopiraju bez naknade.
"Uspjeli smo neke od kopirnica spriječiti, ali i dalje se kopiraju ti udžbenici. Teško je tome stati ukraj. Prepisivanja je uvijek bilo i biće. Profesori se protiv toga bore, a imamo i kazne. Ako nekog uhvatimo u ozbiljnom prepisivanju, kazna je šest mjeseci suspenzije i nemogućnost izlaska na polaganje nijednog ispita", istakla je Maja Arslanagić sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.
Strože kazne bi imale efekat
Milan Dragičević, profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, takođe upozorava da danas postoje, osim "puškica", i druga tehnička sredstva, kojima se može sa distance komunicirati.
"Upoznat sam da je u okruženju, na primjer u Hrvatskoj, baš pomoću elektronskih sprava, prepisivano. Zato su tamo uvedeni detektori, tako da se, kada se uhvate u obmani, studenti odstrane sa ispita", kaže Dragičević.
Dodaje da u okruženju postoje i drastičnije kazne kojima se zabranjuje jedna godina polaganja ispita zbog pokušaja prepisivanja.
Dragičević smatra da će taj problem biti prisutan "sve dok zapošljavanje ide samo na diplomu, a ne i na znanje".
"Problematika će biti izražena", kako kaže, "dok u društvu umjesto kulta diplome ne počnemo njegovati kult znanja".
Dragičević objašnjava da, ako profesor uhvati studenta pri prepisivanju, za sada ga može samo odstraniti sa ispita.
"Mislim da bi se prepisivanje količinski smanjilo kad bi bile veće kazne, poput onih da studenti koji budu uhvaćeni pri prepisivanju mogu izgubiti jednu godinu studiranja", ocjenjuje Dragičević.
U Ministarstvu prosvjete i kulture RS kažu da korištenje mobilnog telefona za vrijeme nastave, prema Zakonu o srednjem obrazovanju i vaspitanju, spada u težu povredu obaveza učenika.
"Za povredu obaveze, učeniku se može izreći mjere od ukora odjeljenskog starješine do isključenja iz škole", saopštila je Spomenka Miljković, službenik za odnose s javnošću u Ministarstvu prosvjete i kulture RS.
Ona je istakla da se isključenje iz škole može izreći samo za težu povredu obaveze učenika.
Miljkovićeva dodaje da se opštim aktom visokoškolske ustanove utvrđuju lakše i teže povrede studenata, te disciplinski organi i disciplinski postupak za utvrđivanje odgovornosti studenata.
"Nastavnici dozvoljavaju"
Tatjana Mihajlović, psiholog i pedagog iz Banjaluke, navodi da je problematično to što nastavni sadržaji nisu prilagođeni učenikovim mogućnostima i sposobnostima, pa se iz tog razloga oni odlučuju za podvalu.
"Sve znanje koje učenici stiču je reproduktivno, tako da se najčešće od njih traži na kontrolnim zadacima da nešto nabroje ili navedu definiciju, a ne traže se odgovori koji zahtijevaju logičko razmišljanje", kaže Mihajlovićeva.
Ona dodaje da bi, u slučaju da se na pismenom zadatku traži više logičkog razmišljanja, bilo manje podvala odnosno prepisivanja.
Smatra da je ocjena motivisajuća, pa se učenici jednim dijelom uvijek pripreme za prepisivanje. Ističe da učenici kao razlog što prepisuju navode da "nastavnik dozvoljava".
"Često je prepisivanje kod nastavnika kod kojih učenici mogu to da rade, koji dovoljno ne obraćaju pažnju na učenike tokom pismenih provjera znanja. Upravo zbog doze nesigurnosti ili neznanja, učenici pišu 'puškice', stavljaju podatke na mobilne telefone, prozore, klupe ili stolice", navodi Mihajlovićeva, dodajući da sigurno ima slučajeva u školama i na fakultetima u BiH da se prepisuje posredstvom SMS poruka.